Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti tačke 5 Instrukcije o načinu vršenja konverzije jugoslovenskog dinara u konvertibilne marke («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 16/03), koju je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske.

Odluka donesena 12. 07. 2006.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-33/03

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

12. 07. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115 Ustava Republike Srpske i člana 61 stav 1 tačka 5 Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 12. jula 2006. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti tačke 5 Instrukcije o načinu vršenja konverzije jugoslovenskog dinara u konvertibilne marke («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 16/03), koju je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske.

Obrazloženje

Razvojna banka jugoistočne Evrope AD Banja Luka i Kristal banka AD Banja Luka podnijeli su Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti tačke 5 Instrukcije o načinu vršenja konverzije jugoslovenskog dinara u konvertibilne marke («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 16/03), koju je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske. Predlagači smatraju da je utvrđivanje kursa jugoslovenskog dinara kao u osporenoj odredbi Instrukcije proizvoljno i da je u suprotnosti sa članom 20 stav 5 Zakona o deviznom poslovanju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 15/96). U prijedlogu se takođe navodi da propisivanje načina izmirenja obaveza banaka nije u saglasnosti sa članom 17 Zakona o unutrašnjem platnom prometu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 12/01), te članom 8 stav 4 Zakona o trezoru («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 14/00), kojim je propisano da je upravljanje nad jedinstvenim računom Trezora pod isključivom nadležnošću Trezora. Na osnovu izloženog, predlaže se da Ustavni sud utvrdi da tačka 5 osporene instrukcije nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

U odgovoru na prijedlog, Ministarstvo finansija navodi se da odredbe člana 20 Zakona o deviznom poslovanju, na koju se pozivaju davaoci inicijative, nisu relevantne u konkretnom slučaju, jer se ne radi o obavezama i potraživanjima u devizama, već u domaćoj valuti, odnosno konverziji jedne domaće valute u drugu. Takođe se ističe da je prema Zakonu o centralnoj banci Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 1/97, 29/02 i 8/03) konvertibilna marka jedino zakonito sredstvo plaćanja svih javnih i privatnih obaveza i dugova u BiH, te da je upravo u cilju sprovođenja i izvršavanja ovog zakona donesena Uredba o upotrebi jugoslovenskog dinara («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 33/99), kojom jugoslovenski dinar prestaje da se koristi u platnom prometu Republike Srpske, te je kurs po kojem je izvršena konverzija dinara u konvertibilnu marku bio tržišni kurs utvrđen od strane Udruženja banaka RS u iznosu od 16,00 JUD = 1 KM. Isto tako, u odgovoru se ukazuje na činjenicu da je negativno stanje na računima banaka zabranjeno ne samo propisima kojima je regulisana konverzija jugoslovenskog dinara u konvertibilne marke, nego i Zakonom o Službi za platni promet i finansijsku kontrolu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 4/92, 14/92 i 19/92), koji je u vrijeme vršenja konverzije bio na snazi. Pored toga, donosilac osporene instrukcije navodi da je u momentu povlačenja jugoslovenskog dinara iz platnog prometa Republike Srpske, kurs međusobne konverzije ova dva zakonita sredstva plaćanja u Republici formiran u skladu sa relevantnim propisima i predstavlja realan tržišni kurs po kojem su izražavane sve poslovne promjene i evidencije. U odgovoru se takođe ističe da je kod sprovođenja ove instrukcije Ministarstvo finansija postupilo u skladu sa članom 17 Zakona o unutrašnjem platnom prometu, kojim je propisano ko može ispostaviti naloge za plaćanje sa računa, te članom 8 stav 4 Zakona o trezoru, prema kojem je upravljanje nad jedinstvenim računom Trezora u isključivoj nadležnosti Trezora, ali se u izuzetnim situacijama može dati saglasnost i drugim institucijama, ako je to u skladu sa opštim i posebnim uputama datim od strane Trezora, koje je Trezor u konkretnom slučaju dao. Instrukciju o načinu vršenja konverzije jugoslovenskog dinara u konvertibilne marke ministar finansija je donio na osnovu člana 108 stav 2 i člana 111 stav 1 Zakona o administrativnoj službi u državnoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 16/02 i 62/02), člana 7 Uredbe o upotrebi jugoslovenskog dinara («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 33/99) i Uputstva za sprovođenje Uredbe o upotrebi jugoslovenskog dinara («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 33/99). Osporenom tačkom 5 ove instrukcije propisano je da su «banke dužne da do 31. marta 2003. godine izmire dug prema budžetu Republike Srpske po osnovu negativnog dinarskog stanja na računu banke uplatom konvertibilnih maraka preračunatih po kursu 1.00 KM = 16 JUD. Izmirenje obaveze banke vrše prenosom sredstava sa otvorenih jedinstvenih računa Trezora kod banaka na transakcioni račun APIF-a kod Razvojne banke Jugoistične Evrope, AD Banja Luka, broj 562-099-00011368-49».

U postupku ocjenjivanja osporene tačke 5 predmetne instrukcije, Sud je imao u vidu da je članom 97 stav 1 i 2 Ustava utvrđeno da poslove državne uprave obavljaju ministarstva i drugi republički organi uprave, koji sprovode zakone i druge propise i opšte akte Narodne skupštine i Vlade, rješavaju u upravnim stvarima, vrše upravni nadzor i obavljaju druge upravne poslove utvrđene zakonom. Odredbama člana 108 stav 2 i člana 111 stav 1 Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 16/02, 62/02, 38/03, 42/04 i 49/06), propisano je da organi državne uprave mogu izdavati instrukcije i davati objašnjenja, te da se instrukcijom uređuju, u skladu sa zakonom, obavezna pravila o načinu rada i postupanja organa, preduzeća, ustanova i drugih nedržavnih subjekata, kojima su povjereni poslovi državne uprave u primjenjivanju zakona. Pored toga, prema članu 5 Zakona o ministarstvima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 70/02, 33/04, 118/05 i 33/06) Ministarstvo finansija vrši upravne i druge stručne poslove koji se odnose, između ostalog, na praćenje ostvarivanja mjera u oblasti bankarskog sistema, sistema finansijskog poslovanja, poslove republičkog trezora, upravljanje novčanim tokovima, dnevno praćenje novčanih sredstava, koncentraciju finansijskih sredstava radi obezbjeđivanja finansijskog tržišta i ostvarivanje stalnog uvida u kretanje ponude i potražnje na tržištu novca. Sud je takođe imao u vidu da je članom 38 stav 2 Zakona o centralnoj banci Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03 i 9/05) propisano da je konvertibilna marka zakonito sredstvo plaćanja svih javnih i privatnih obaveza i dugova u Bosni i Hercegovini, te da je u cilju sprovođenja i izvršavanja ovog zakona, donesena Uredba o upotrebi jugoslovenskog dinara («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 33/99), kojom je određeno da jugoslovenski dinar prestaje da se koristi u platnom prometu Republike Srpske. Imajući u vidu navedeno, Sud je utvrdio da je ministar finansija osporenu instrukciju donio u okviru svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja, odnosno da je u konkretnom slučaju bio nadležan da ovim aktom uredi način postupanja određenih subjekata, odnosno Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge AD Banja Luka, zatim imaoca računa kojima jugoslovenski dinari nisu konvertovani u KM prema članu 2 Uredbe o upotrebi jugoslovenskog dinara, te banaka koje nisu izmirile dug prema budžetu Republike Srpske po osnovu negativnog dinarskog stanja na računu, nakon povlačenja jugoslovenskog dinara iz platnog prometa Republike Srpske. Pomenutom Uredbom, jugoslovenski dinar je prestao da se koristi u platnom prometu Republike Srpske i ovim aktom određen je kurs po kojem će se preostala dinarska sredstva preračunati u konvertibilne marke u omjeru 1,00 KM = 16,00 JUD. Osporena instrukcija, po ocjeni Suda, po svojoj sadržini, odnosno predmetu regulisanja odnosa ima karakter tehničkog uputstva donesenog u cilju izvršavanja pomenute uredbe i njena primjena je vremenski ograničena. Pored toga, Sud je ocijenio da način na koji su navedeni odnosi regulisani u osporenoj tački 5 Instrukcije, odnosno propisivanje obaveze banaka da do 31. marta 2003. godine izmire dug prema budžetu Republike po osnovu negativnog dinarskog stanja na računu uplatom KM po navedenom kursu, te propisivanje načina izmirenja ove obaveze, nije u nesaglasnosti sa navedenim zakonskim propisima, zbog čega ovakvim normiranjem nije došlo do povrede načela ustavnosti i zakonitosti iz člana 108 Ustava.

Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-33/03 PREDSJEDNIK

12. jul 2006. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti tačke 5… | Sudska praksa | Aktio