Ustavni sud Republike Srpske
Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 24 stav 2 Zakona o deviznom poslovanju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 96/03) u dijelu koji glasi «...osim u slučajevima koje propiše Vlada», stava 5 ovog člana i člana 29 stav 2 istog zakona. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 2 tačka 3, člana 3 stav 2, člana 4 stav 4, člana 7 stav 3 i 6, člana 9 stav 2, člana 13 stav 4, člana 16, člana 20, člana 22 stav 2, člana 28, člana 33 stav 2, člana 38, člana 39, člana 41, člana 42, člana 43, člana 44, člana 45, člana 46 stav 3, člana 48, člana 51 stav 1, 2 i 3, člana 53, člana 54, člana 57 stav 1 tačke 2, 6, 9, 28, 36, 40, 41, 44, 45, i stav 2, 3, 4, 5 i 6, člana 58, člana 59, člana 60 stav 1 tačke 4, 7 i 8, i stav 2, člana 61, člana 62, člana 63, člana 64 i člana 66 Zakona o deviznom poslovanju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 96/03), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske.
Odluka donesena 12. 07. 2006.
Predmeti (1)
U-116/03
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
12. 07. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115 Ustava Republike Srpske i člana 62 stav 1 tačke 1 i 4 Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 12. jula 2006. godine, donio je
RJEŠENjE
Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 24 stav 2 Zakona o deviznom poslovanju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 96/03) u dijelu koji glasi «...osim u slučajevima koje propiše Vlada», stava 5 ovog člana i člana 29 stav 2 istog zakona.
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 2 tačka 3, člana 3 stav 2, člana 4 stav 4, člana 7 stav 3 i 6, člana 9 stav 2, člana 13 stav 4, člana 16, člana 20, člana 22 stav 2, člana 28, člana 33 stav 2, člana 38, člana 39, člana 41, člana 42, člana 43, člana 44, člana 45, člana 46 stav 3, člana 48, člana 51 stav 1, 2 i 3, člana 53, člana 54, člana 57 stav 1 tačke 2, 6, 9, 28, 36, 40, 41, 44, 45, i stav 2, 3, 4, 5 i 6, člana 58, člana 59, člana 60 stav 1 tačke 4, 7 i 8, i stav 2, člana 61, člana 62, člana 63, člana 64 i člana 66 Zakona o deviznom poslovanju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 96/03), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske.
Obrazloženje
Računovodstveno-pravni centar male privrede «Marka» – Laktaši dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 2 tačka 3, člana 3 stav 2, člana 4 stav 4, člana 7 stav 3 i 6, člana 9 stav 2, člana 13 stav 4, člana 16, člana 20, člana 22 stav 2, člana 24 stav 2 i 5, člana 28, člana 29 stav 2, člana 33 stav 2, člana 38, člana 39, člana 41, člana 42, člana 43, člana 44, člana 45, člana 46 stav 3, člana 48, člana 51 stav 1, 2 i 3, člana 53, člana 54, člana 57 stav 1 tačke 2, 6, 9, 28, 36, 40, 41, 44, 45, i stav 2, 3, 4, 5 i 6, člana 58, člana 59, člana 60 stav 1 tačke 4, 7 i 8, i stav 2, člana 61, člana 62, člana 63, člana 64 i člana 66 Zakona o deviznom poslovanju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 96/03), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske. U inicijativi se navodi da je normiranjem kao u članu 4 stav 4, članu 7 stav 3, članu 9 stav 2, članu 13 stav 4, članu 22 stav 2, članu 24 stav 2 i 5, članu 29 stav 2, članu 33 stav 2, članu 38, članu 39, članu 41 stav 1, članu 43 i članu 48 osporenog zakona Narodna skupština prekoračila granice svojih ustavnih ovlašćenja, jer je pomenutim odredbama na Vladu prenijela dio zakonodavnih ingerencija, čime je došlo do povrede načela podjele vlasti iz člana 69 Ustava, te člana 90 tačka 3 i 4 Ustava, kojim je utvrđeno da Vlada obezbjeđuje sprovođenje i izvršava zakone, te da donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona. Davalac inicijative smatra da je osporenim članom 7 stav 6 i članom 28 Zakona o deviznom poslovanju propisano da Ministarstvo finansija svojim aktima može vršiti izmjene i dopune ovog zakona, čime su takođe povrijeđene odredbe člana 69 Ustava. Ustavni princip podjele vlasti je, po mišljenju davaoca inicijative, narušen i propisivanjem kao u članu 2 stav 3, članu 42, članu 44, članu 45, članu 46 stav 3, članu 63 i članu 66, jer ovim odredbama nisu precizno utvrđene nadležnosti Agencije za bankarstvo Republike Srpske, Republičkog deviznog inspektorata i carinskih organa, a zakonodavac je na ove subjekte neustavno prenio dio svojih ovlašćenja. Pored toga, u inicijativi se ističe da su propisivanjem kao u članu 16 i 20 stavljeni u neravnopravan položaj rezidenti-fizička lica u odnosu na rezidente-pravna lica, što nije u saglasnosti sa ustavnim principom iz člana 50 Ustava, kojim je utvrđeno, pored ostalog, da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine. U inicijativi se takođe navodi da je članom 50 stav 4 osporenog zakona povrijeđeno pravo na odbranu koje je garantovano članom 113 Ustava, a da odredbe članova 53 i 54 nisu u saglasnosti sa članovima 332, 333 i 309 Zakona o prekršajima. U pogledu osporenih članova 57, 58, 59 i 60 predmetnog zakona, davalac inicijative smatra da je ovim odredbama narušen princip ravnopravnosti svih oblika svojine, jer su za isti prekršaj propisane različite kazne zavisno od toga da li je prekršaj počinilo pravno lice ili fizičko lice, odnosno samostalni preduzetnik. Po mišljenju davaoca inicijative, član 61 je neustavan jer je njime određeno da se zaštitna mjera oduzimanja predmeta može izvršiti na osnovu prekršajnih sankcija koje su propisali Vlada, ministarstva, Agencija za bankarstvo i nadležni državni organi, dok u pogledu osporenog člana 62 ističe da je propisivanje kao u ovoj odredbi u suprotnosti sa članom 62 stav 2 Ustava prema kojem su sredstva budžeta porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi. Konačno, u inicijativi se navodi da je i član 64 osporenog Zakona o deviznom poslovanju neustavan, jer pitanje načina isplate stare devizne štednje može biti uređeno isključivo Zakonom o obligacionim odnosima. Ministarstvo finansija u svom odgovoru na inicijativu navodi da osporeni članovi Zakona o deviznom poslovanju («Službeni glasnik Republike Srpke» broj 96/03) nisu u nesaglasnosti sa Ustavom. U pogledu odredaba kojima je ovim zakonom dato ovlašćenje Vladi Republike Srpske da donese određene podzakonske akte, u odgovoru se ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o protivustavnom prenošenju zakonodavne funkcije na Vladu, već je ovim odredbama zakonodavac Vladi dao ovlašćenje da svojim aktima razradi norme predmetnog zakona u cilju njegovog izvršavanja. U odgovoru se takođe navodi da je Agencija za bankarstvo Republike Srpske formirana kao pravni sljednik Narodne banke Republike Srpske, iz čega proizilaze nadležnost i ovlašćenja ove institucije. Njena djelatnost regulisana je Zakonom o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 10/98, 16/00, 18/01, 71/02, 18/03, 24/03 i 39/03), te je članom 4 ovog zakona propisano da Agencija izdaje dozvole za osnivanje i rad banaka. Takođe se navodi da je ovo pitanje na isti način regulisano i članom 8 Zakona o bankama («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 44/03 i 74/04) i da su pomenuti zakoni doneseni od strane visokog predstavnika u BiH. Pored navedenog, u odgovoru se ističe da ni kaznene odredbe osporenog zakona nisu u suprotnosti sa Ustavom, jer njima nisu propisane različite sankcije za isti prekršaj, te da osporenim normiranjem nije narušen ustavni princip ravopravnosti svih oblika svojine, kako to tumači davalac inicijative.
Osporenim odredbama Zakona o deviznom poslovanju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 96/03) propisano je da je ovlašćena banka pravno lice koje je osnovano i posluje u skladu sa Zakonom o bankama i ima ovlašćenje Agencije za bankarstvo Republike Srpske za obavljanje poslova sa inostranstvom, a da je banka pravno lice koje je osnovano i posluje kao banka u skladu sa Zakonom o bankama i koje nema ovlašćenje Agencije za bankarstvo za obavljanje poslova sa inostranstvom (član 2 tačka 3); da izuzetno, Vlada može propisati uslove pod kojima rezidenti i nerezidenti mogu koristiti i efektivni strani novac za plaćanje inostranstvu(član 3 stav 2); Vlada može propisati i druge osnove po kojima se u Republici može izvršiti plaćanje, naplaćivanje i prenos u devizama i efektivnom stranom novcu (član 4 stav 4); Vlada će propisati uslove pod kojima se plaćanje, naplaćivanje i prenos po tekućim i kapitalnim poslovima između rezidenata i nerezidenata može vršiti prebijanjem, ustupanjem potraživanja, ili drugim oblicima, a Ministarstvo finansija Republike Srpske propisuje uslove i način plaćanja, naplaćivanja i prenosa po tekućim i kapitalnim poslovima u sredstvima plaćanja (član 7 stav 3 i 6); izuzetno, Vlada može propisati uslove pod kojima Ministarstvo finansija, na zahtjev rezidenta, može odobriti da se naplata izvrši u roku dužem od 90 dana, odnosno dužem od roka određenog ugovorom o kreditu (član 9 stav 2); izuzetno, Vlada može propisati uslove pod kojima Ministarstvo finansija na zahtjev rezidenta može odobriti da se uvoz unaprijed plaćene robe i usluge izvrši u roku dužem od 60 dana (član 13 stav 4); propisani su uslovi pod kojima rezidenti-pravna i fizička lica i nerezidenti mogu vršiti plaćanje radi kupovine inostranih hartija od vrijednosti na inostranim i domaćim tržištima kapitala (član 16); rezident-fizičko lice ne može plaćati premiju osiguranja života u inostranstvu nerezidentu – osiguravajućem društvu, osima ako drugim zakonom nije drukčije propisano (član 20); Vlada propisuje uslove i način ličnih i fizičkih prenosa stranih sredstava plaćanja i domaće valute (član 22 stav 2); propisano je da rezident-pravno lice i preduzetnik ne može imati devizne račune kod banke u inostranstvu, osim u slučajevima koje propiše Vlada, te da rezident-fizičko lice može imati otvorene devizne račune kod banke u inostranstvu pod uslovima koje propiše Vlada (član 24 stav 2 i 5); Ministarstvo finansija može propisati uslove i način pod kojima ovlašćena banka, odnosno banka, otvara račune rezidenata i nerezidenata (član 28); Vlada može propisati uslove i način rada deviznog tržišta (član 29 stav 2); Vlada propisuje uslove i način obavljanja mjenjačkih poslova i uslove za izdavanje ovlašćenja, zatim propisuje iznos konvertibilnih maraka koje rezidenti i nerezidenti-fizička lica mogu iznositi iz Republike i unositi u Republiku, kao i uslove pod kojima ovlašćena banka može iznositi konvertibilne marke iz Republike (član 33 stav 2 i član 38); Vlada propisuje iznos efektivnog stranog novca i stranih čekova koje rezident-fiziko lice može iznositi iz Republike, uslove i način iznošenja hartija od vrijednosti kao i uslove pod kojima ovlašćena banka može iznositi iz Republike efektivni strani novac i hartije od vrijednosti, te uslove pod kojima nerezident može iznositi u inostranstvo efektivni strani novac i hartije od vrijednosti (član 39); rezidenti i nerezidenti su dužni prilikom prelaska državne granice carinskom organu prijaviti svako unošenje, odnosno iznošenje efektivnog stranog novca, konvertibilnih maraka i hartija od vrijednosti u vrijednosti koja prelazi iznose koje propiše Vlada. Ova obaveza se odnosi i na predstavnika, odgovorno lice ili punomoćnika koji preko državne granice za pravno lice ili preduzetnika prenosi efektivni strani novac, konvertibilne marke ili hartije od vrijednosti (član 41); Agencija, odnosno nadležni državni organ propisuje, u okviru svoje nadležnosti, obavezu izvještavanja o obavljanju deviznih poslova iz ovog zakona, kao o način izvještavanja (član 42); Vlada, radi donošenja ekonomske politike, utvrđuje projekciju platnog bilansa Republike (član 43); kontrolu deviznog poslovanja koje je uređeno ovim zakonom i propisima donijetim na osnovu ovog zakona vrše Republički devizni inspektorat, Agencija za bankarstvo Republike Srpske i carinski organi (44); propisano je koje poslove obavljaju Agencija, Inspektorat i carinski organi u vršenju devizne kontrole (član 44, 45, 46 i 48); uređen je postupak vršenja devizne kontrole, odnosno donošenje rješenja u prvom stepenu, izjavljivanje žalbe, te mogućnost odlaganja izvršenja rješenja (član 51 stav 1, 2 i 3); regulisan je prekršajni postupak (član 53 i 54); propisane su novčane kazne za počinjeni prekršaj prema ovom zakonu, te zaštitne mjere oduzimanja predmeta koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja (članovi 57 do 61); određeno je da se novčane kazne, imovinska korist i sredstva plaćanja, kao i sredstva ostvarena prodajom predmeta koji su upotrijebljeni ili bili namijenjeni za izvršenje prekršaja, kao i efektivni strani novac, devize i ostala sredstva koja su oduzeta kao predmet izvršenja krivičnog djela, uplaćuju na račun javnih prihoda budžeta Republike (član 62); Agencija može propisati uslove koje banka mora ispuniti radi dobijanja ovlašćenja za obavljanje poslova sa inostranstvom (član 63); način isplate obaveza prema građanima po osnovu stare devizne štednje koju su građani položili na devizne račune i devizne štedne knjižice, a koje se prenose na Republiku po Zakonu o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u bankama, regulisaće se posebnim zakonom (član 64); propise za sprovođenje ovog zakona donijeće nadležni organi u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu zakona (član 66). U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredaba Zakona o deviznom poslovanju, Sud je, prije svega, imao u vidu da je tačkom 6 Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, ekonomske odnose sa inostranstvom koji nisu preneseni na institucije Bosne i Hercegovine, kao i tržište i planiranje, a da je tačkama 7 i 10 istog Amandmana utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, bankarski sistem, te nadležnost i rad državnih organa. Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, Narodna skupština je, Zakonom o deviznom poslovanju, uredila plaćanje i naplaćivanje između rezidenata i nerezidenata i prenos sredstava plaćanja, plaćanje i naplaćivanje između rezidenata u stranim sredstvima plaćanja, kupovinu i prodaju sredstava plaćanja, zatim devizno tržište u Republici i kurs konvertibilne marke, fizički prenos sredstava plaćanja, organe i postupak devizne kontrole, te prekršaje za povrede odredaba ovog zakona. Ocjenjujući ustavnost osporenog člana 3 stav 2, člana 4 stav 4, člana 7 stav 3 i 6, člana 9 stav 2, člana 13 stav 4, člana 22 stav 2, člana 28, člana 33 stav 2, člana 38, člana 39, člana 41 stav 1, člana 43 i člana 48 predmetnog zakona, Sud je utvrdio da propisivanje kao u navedenim odredbama ne predstavlja povredu načela podjele vlasti iz člana 69 Ustava, kako to navodi davalac inicijative. Po ocjeni Suda, zakonodavac je Zakonom o deviznom poslovanju uredio osnovna pitanja i pravne odnose koji se tiču plaćanja, naplaćivanja i prenosa u sredstvima plaćanja, po tekućim i kapitalnim poslovima, deviznog tržišta, izvještavanja, te devizne kontrole, a donošenje podzakonskih akata za sprovođenje ovog zakona je povjerio Vladi, odnosno određena ovlašćenja za vršenje stručnih poslova u ovoj oblasti prenio je Ministarstvu finansija. Ovakvo propisivanje je saglasno i članu 90 tačka 3 i 4 Ustava prema kojem Vlada obazbjeđuje sprovođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, te donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona, kao i članu 97 stav 2 Ustava kojim je utvrđeno, između ostalog, da ministarstva i drugi republički organi uprave sprovode zakone i druge propise i opšte akte Narodne skupštine. Pored toga, ovakva ovlašćenja Ministarstva finansija propisana su i članom 5 Zakona o ministarstvima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 70/02) kojim je određeno da Ministarstvo finansija, između ostalog, vrši upravne i druge stručne poslove koji se odnose na praćenje ostvarivanja mjera u oblasti deviznog sistema, uvoznih dadžbina, kreditnog i bankarskog sistema, sistem finansijskog poslovanja, te upravljanje novčanim tokovima radi obezbjeđivanja finasijskog tržišta. Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da navedene odredbe ne predstavljaju protivustavno prenošenje ovlašćenja na pomenute organe, već je zakonodavni organ, u granicama svojih ustavnih ovlašćenja, odredio normativne ingerencije za donošenje podzakonskih akata u oblasti deviznog poslovanja. Međutim, Sud smatra da se osnovano postavlja pitanje da li je normiranjem kao u članu 29 stav 2 osporenog zakona, kojim je određeno da Vlada može propisati uslove i način rada deviznog tržišta, zakonodavac prekoračio granice svojih ustavnih ovlašćenja i izvršnom organu povjerio uređivanje odnosa koji su u okviru isključivo zakonodavne nadležnosti. Naime, tačkom 6 Amandmana XXXII na Ustav utvrđeno je da Republika, pored ostalog, uređuje i obezbjeđuje tržište. S obzirom na to da uslovi i način rada deviznog tržišta, po mišljenju Suda, ulaze u okvir osnovnih pitanja na kojima se zasniva funkcionisanje deviznog tržišta, a koje bi zbog toga trebalo da uredi isključivo zakonodavac, postavlja se pitanje da li je davanjem ovlašćenja Vladi da svojim aktom reguliše pomenute odnose došlo do povrede načela podjele vlasti iz člana 69 Ustava. Isti stav Sud je zauzeo i u pogledu odredaba osporenog člana 24 stav 2 i 5, kojima je određeno da rezident-pravno lice i preduzetnik ne može imati devizne račune kod banke u inostranstvu i da Vlada propisuje uslove pod kojima pomenuti subjekti, te rezident-fizičko lice, mogu imati devizni račun kod banke u inostranstvu. Imajući u vidu da je zakonodavac, saglasno ustavnim ovlašćenjima, odredbama člana 24 istovremeno propisao da je rezident-pravno lice i preduzetnik dužan da devize drži na deviznom računu kod ovlašćene banke ili banke, te da ne može imati devizne račune kod banke u inostranstvu, Sud je mišljenja da je propisivanje izuzetaka od navedenih slučajeva, odnosno uslova pod kojim navedeni subjekti, te fizička lica, mogu imati devizne račune kod banke u inostranstvu, takođe u ingerenciji zakonodavca. Zbog toga se, po ocjeni Suda, osnovano postavlja pitanje da li je u konkretnom slučaju prenošenjem navedenih ovlašćenja na Vladu došlo do povrede principa podjele vlasti iz člana 69 Ustava.
Ocjenjujući ustavnost odredaba člana 2 stav 3, člana 42, člana 44, člana 45, člana 46 stav 3, člana 63 i člana 66, Sud je utvrdio da ovakvim propisivanjem nije narušeno načelo iz člana 69 Ustava, na koje ukazuje davalac inicijative. Prilikom ocjenjivanja ovih odredaba, Sud je imao u vidu da je članom 97 stav 3 i 4 Ustava utvrđeno da su ministarstva i drugi republički organi uprave samostalni u vršenju Ustavom i zakonom određenih nadležnosti, te da se određena upravna ovlašćenja zakonom mogu povjeriti preduzećima i drugim organizacijama. U vezi sa navedenim, Sud je posebno imao u vidu pravni položaj i nadležnosti Agencije za bankarstvo Republike Srpske i Republičkog deviznog inspektorata. Naime, prema Zakonu o Agenciji za bankarstvao Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 10/98), Agencija je samostalna finansijska institucija Republike Srpske, koja je pravni sljednik Narodne banke Republike Srpske. Djelatnost Agencije je, pored ostalog, izdavanje dozvola za osnivanje i rad banaka, kontrola njihovog rada, te donošenje podzakonskih akata kojima se reguliše rad banaka. Prema članu 25 Zakona o ministarstvima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 70/02) Republički devizni inspektorat je republička uprava u sastavu Ministarstva finansija, koja vrši upravne i druge stručne poslove koji se odnose na kontrolu deviznog i spoljnotrgovinskog poslovanja i kreditnih odnosa sa inosranstvom bez povrede mandata Centralne banke BiH, te u skladu sa Ustavom BiH, preduzeća i banaka, kao i kontrolu drugih pravnih lica, samostalnih privrednika i fizičkih lica, te je nadležan da podnosi prijave tužilaštvima i drugim organima protiv pravnih i odgovornih lica zbog krivičnih djela i privrednih prestupa, donosi rješenja u upravnom postupku u prvom stepenu, vrši poslove u žalbenom postupku i sprovodi izvršavanje rješenja. Na osnovu navedenog, Sud je ocijenio da ovlašćenja koja su osporenim zakonskim odredbama data Agenciji za bankarstvo i Republičkom deviznom inspektoratu, ne predstavljaju protivustavno prenošenje zakonodavne nadležnosti na njih, već su ovim odredbama, saglasno navedenim ustavnim odredbama, određena upravna ovlašćenja u oblasti deviznog poslovanja povjerena ovim subjektima.
U pogledu ustavnosti članova 16 i 20 osporenog zakona, Sud nije našao povredu principa ravnopravnosti svih oblika svojine iz člana 50 Ustava, na koji ukazuje davalac inicijative. Po ocjeni Suda, zakonodavac je propisao različite uslove pod kojima rezidenti-pravna lica i rezidenti-fizička lica mogu vršiti plaćanje radi kupovine inostranih hartija od vrijednosti na inostranim i domaćim tržištima kapitala, imajući u vidu različit status, odnosno pravni položaj navedenih subjekata u deviznom poslovanju, čime nije narušeno navedeno načelo iz člana 50 Ustava.
Pored toga, Sud je utvrdio da propisivanjem kao u članu 51 stav 1, 2 i 3 predmetnog zakona nije došlo do povrede prava na žalbu garantovanog članom 113 Ustava, kako to navodi davalac inicijative. Navedenim zakonskim odredbama uređen je postupak vršenja devizne kontrole od strane nadležnog organa, donošenje rješenja u prvom stepenu, te je obezbijeđena zaštita prava stranaka u postupku, jer je propisano da se protiv prvostepenog rješenja može izjaviti žalba direktoru Inspektorata.
Osporenim odredbama članova 57, 58, 59 i 60 Zakona o deviznom poslovanju propisane su novčane kazne za povrede odredaba ovog zakona i to tako što je određena različita visina novčane kazne zavisno od vrste prekršaja, te činjenice da li je prekršaj počinila ovlašćena banka, banka, državni organ, organizacija, rezident i nerezident-pravno lice, rezident i nerezident-preduzetnik, ili rezident-fizičko lice. Dakle, zakonodavac je ovim odredbama za sve pomenute subjekte propisao istu vrstu sankcije, odnosno novčanu kaznu, ali je, zavisno od statusa počinioca, a samim tim i posljedice počinjenog prekršaja, odredio različitu visinu u okviru ove sankcije. Ovakvim propisivanjem, po ocjeni Suda, nije došlo do povrede ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnog privređivanja iz člana 50 Ustava, kako to navodi davalac inicijative, već je način na koji su ovi odnosi uređeni u domenu cjelishodne procjene zakonodavca. Pored toga, Sud nije našao da je propisivanje kao u osporenom članu 61 u nesaglasnosti sa Ustavom. Odredbama ovog člana zakonodavac je, pored novčane kazne za prekršaje iz člana 57 do 60 ovog zakona, kao dodatnu sankciju propisao izricanje zaštitne mjere oduzimanja predmeta koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja. U konkretnom slučaju, zakonodavac je, po ocjeni Suda, u cilju zaštite javnog poretka i efikasne primjene odredaba predmetnog zakona, a u okviru svojih ustavnih ovlašćenja, propisao navedenu zaštitnu mjeru. Zakonom o prekršajima je, takođe, kao jedna od zaštitnih mjera, predviđena mjera oduzimanje predmeta koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja.
Sud je takođe ocijenio da normiranje kao u osporenom članu 62 predmetnog zakona ne predstavlja povredu člana 62 stav 2 Ustava, jer navedena ustavna odredba utvrđuje da su sredstva budžeta porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi. Imajući u vidu da je u konkretnokm slučaju upravo zakonom propisano da se novčane kazne, imovinska korist i sredstva plaćanja, kao i sredstva ostvarena prodajom predmeta koji su upotrebljeni za izvršenje krivičnog djela ili prekršaja, te efektivni strani novac, devize i ostala sredstva plaćanja koja su oduzeta kao predmet izvršenja krivičnog djela ili prekršaja, uplaćuju na račun javnih prihoda budžeta Republike, Sud je ocijenio da je ovakvo uređivanje pomenutih odnosa saglasno citiranoj ustavnoj odredbi.
Pored navedenog, Sud je utvrdio da ne stoje navodi izneseni u inicijativi u pogledu člana 64 Zakona o deviznom poslovanju, odnosno da pitanje načina isplate obaveza prema građanima po osnovu stare devizne štednje može biti uređeno isključivo Zakonom o obligacionim odnosima, a ne ovim zakonom, jer je, po mišljenju Suda, pravo i ovlašćenje zakonodavca da na način koji smatra cjelishodnim uredi ovo pitanje, zbog čega nije u nadležnosti ovog Suda da ocjenjuje ovakva zakonska rješenja.
Sud takođe nije posebno cijenio navode davaoca inicijative da članovi 53 i 54 osporenog zakona nisu u saglasnosti sa članovima 332, 333 i 309 Zakona o prekršajima, s obzirom na to da, prema članu 115 Ustava, nije u nadležnosti Ustavnog suda da ocjenjuje međusobnu usklađenost odredaba pojedinih zakona.
Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-116/03 PREDSJEDNIK
12. jul 2006. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko