Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 16. i člana 17. st. 1. i 2. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 98/04 i 91/06).
Odluka donesena 08. 09. 2010.
Predmeti (1)
U-37/09
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
08. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tačka 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), na sjednici održanoj 8. septembra 2010. godine, donio je
ODLUKU
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 16. i člana 17. st. 1. i 2. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 98/04 i 91/06).
Obrazloženje
Prijedlogom od 2. juna 2009. godine "Pošta Srpske" a.d. Banja Luka pokrenut je postupak za utvrđivanje neustavnosti čl. 16. i 17. Zakonao profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 98/04 i 91/06), ali iz sadržaja prijedloga i navoda o povredi Ustava Republike Srpske proizlazi da u pogledu člana 17. pomenutog zakona, predlagač osporava samo st. 1. i 2. ovog člana. U prijedlogu se navodi da osporenim zakonskim odredbama nisu na ravnopravan način tretirana preduzeća koja su u vlasništvu ili većinskom vlasništvu Republike Srpske u odnosu na preduzeća koja su registrovana u skladu sa Zakonom o preduzećima. Predlagač, naime, ističe da je članom 16. ovog zakona propisana obaveza preduzeća u vlasništvu ili većinskom vlasništvu Republike da na odgovarajućem radnom mjestu zaposle tačno određen broj invalida, dok prema članu 17. istog zakona poslodavci koj i su osnovani u skladu sa Zakonom o preduzećima mogu (dakle, ne moraju) zapošljavati ova lica i po tom osnovu ostvariti određene povlastice. Pored toga, smatra da se neravnopravnost ove dvije grupe poslodavaca ogleda i u propisivanju dvostruko većeg opterećenja preduzeća u vlasništvu ili većinskom vlasništvu Republike po osnovu izdvajanja posebnog doprinosa u korist Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, u odnosu na ostala preduzeća. Predlagač ističe da dobit i zarada preduzeća zavisi od uspjeha njihovog poslovanja, zbog čega je neophodno da uslovi poslovanja svih preduzeća budu jednaki, bez obzira na njihovu svojinsku strukturu. Zbog toga smatra da je propisivanjem kao u osporenim odredbama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida povrijeđen član 48. Ustava Republike Srpske, kojim je garantovana jednakost svih oblika svojine, te član 50. prema kojem se Ustavom zajemčena prava i slobode ne mogu oduzeti ni ograničiti. U odgovoru koji je na prijedlog dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da se zakonodavac, prilikom usvajanja osporenih zakonskih rješenja, kretao u okviru svojih nadležnosti, sa ciljem ostvarenja ideja socijalne pravde. Pri tome je koristio ingerencije iz člana 51. Ustava kojim je utvrđeno da Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana, te člana 52. Ustava koji predviđa mogućnost zakonskog ograničenja slobodnog preduzetništva u cilju zaštite, između ostalog, interesa Republike i zdravlja ljudi. Donosilac osporenog zakona smatra da je obaveza zakonodavca da prava i obaveze određenih istovrsnih ili sličnih grupa reguliše na različit način ako se ovakvim postupanjem ispravljaju postojeće nejednakosti među njima ili za to postoje drugi opravdani razlozi. Takođe navodi da je u domenu zakonodavca da procijeni da li, i u kojoj mjeri, objektivna različitost opravdava različito tretiranje, posebno kada je, kao u konkretnom slučaju, uspostavljena ravnoteža između zakonske mjere i cilja koji se njome želi postići. Ustavni sud, kako se u odgovoru ističe, nije nadležan da ocjenjuje cjelishodnost ovih zakonskih rješenja. Saglasno navedenom, Narodna skupština predlaže da Sud odbije prijedlog za utvrđivanje neustavnosti osporenih zakonskih odredaba. Članom 16. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida propisano je: da se zapošljavanjem pod opštim uslovima podrazumijeva zapošljavanje invalida u organima državne uprave, organima pravosuđa i drugim državnim organima, organima lokalne uprave, javnim službama, ustanovama i fondovima, te preduzećima u vlasništvu Republike Srpske (stav 1); određen je broj invalida u odnosu na broj zaposlenih lica koji su organi i druga lica iz stava 1. ovog člana dužni na odgovarajućem radnom mjestu, prema vlastitom izboru, u odgovarajućim radnim uslovima zaposliti, te su određeni rokovi u kojima su to dužni učiniti (stav 2); da je poslodavac koji podliježe obavezi iz stava 2. ovog člana, a nije ispunio tu obavezu, dužan svakog mjeseca prilikom isplate plata uplaćivati u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom poseban doprinos u visini od 0,2% od isplaćene mjesečne bruto plate svih zaposlenih (stav 3).
Članom 17. osporenog zakona propisano je da poslodavci koji ne podliježu obavezi zapošljavanja invalida mogu zapošljavati ta lica na odgovarajuće poslove u skladu sa ovim zakonom i po tom osnovu ostvariti određene stimulanse i povlastice (stav 1), te da je poslodavac iz stava 1. ovog člana dužan, osim ako ima zaposlen broj invalida iz člana 16. stav 2. ovog zakona, svakog mjeseca prilikom isplate plata uplaćivati u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom poseban doprinos u visini od 0,1% iznosa isplaćene mjesečne bruto plate svih zaposlenih (stav 2).
U postupku ocjenjivanja osporenih zakonskih odredaba, Sud je imao u vidu da je t. 6. i 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, te radne odnose, zapošljavanje, socijalnu i invalidsku zaštitu. Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima donesen je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida, kojim su uređena prava, uslovi i postupak profesionalne rehabilitacije, osposobljavanja i zapošljavanja lica sa invaliditetom i smanjenom radnom sposobnošću, te osnivanje, organizacija i djelatnost ustanova, preduzeća i drugih organizacija koje se bave profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem invalida pod opštim i posebnim uslovima. Između ostalog, osporenim odredbama člana 16. i člana 17. st. 1. i 2. definisani su organi, ustanove i preduzeća koji zapošljavaju invalide pod opštim uslovima, dakle, koji nisu osnovani s ciljem zapošljavanja lica sa invaliditetom, te su propisane njihove obaveze u pogledu broja zaposlenih lica iz ove kategorije, kao i uplate posebnog doprinosa u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom. Po ocjeni Suda, iz navedenih ustavnih ovlašćenja Republike da uređuje i obezbjeđuje radne odnose, zapošljavanje, socijalnu i invalidsku zaštitu, istovremeno proizlazi i njena obaveza da putem odgovarajućih zakonskih rješenja omogući i stimuliše uključivanje lica sa invaliditetom natržište rada, čime se ovoj kategoriji građana omogućava i participacija u drugim oblastima društvenog života. Isto tako, kada se ima u vidu specifičan položaj i posebne potrebe lica sa invaliditetom, postoji obaveza Republike da ovim licima obezbijedi ravnopravan tretman i jednake mogućnosti za rad i zapošljavanje kao i ostalim građanima. To nije samo pitanje socijalne politike i obezbjeđivanja egzistencije lica sa invaliditetom, već i poštovanja njihovih ljudskih prava garantovanih Ustavom.
Imajući u vidu navedeno, kao i odredbu člana 51. Ustava, prema kojoj Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana, Sud je ocijenio daje zakonodavac ovlašćen da na način koji smatra cjelishodnim uredi pitanje zapošljavanja invalida pod opštim uslovima u državnim organima, javnim ustanovama, službama i fondovima, te u preduzećima, odnosno da reguliše obaveze pomenutih subjekata u pogledu zapošljavanja lica sa invaliditetom. Dakle, propisivanje kao u osporenim odredbama člana 16. i člana 17. st. 1. i 2. ovog zakona odraz je cjelishodne procjene zakonodavca i politike u regulisanju ovih odnosa, te ne predstavlja povredu garancija iz čl. 48. i 50. Ustava, na koje ukazuje predlagač. Pored toga, osporenim zakonskim odredbama, po ocjeni Suda, preduzeća koja su u vlasništvu ili većinskom vlasništvu Republike nisu dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na ostala preduzeća, jer se ove dvije grupe preduzeća, kao poslodavci, ne nalaze u istom pravnom položaj u. Ovakva ocjena proizlazi iz činjenice da Ustav ne poznaje apsolutnu jednakost, kao apstraktni pojam, već garantuje ravnopravnost u okviru iste kategorije pravnih subjekata. Saglasno navedenom, Sud je utvrdio da osporenim odredbama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida nije povrijeđen Ustav Republi ke Srp ske.
Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-37/09 Predsjednik 8. septembra 2010. godine Ustavnog suda, Banja Luka Mirko Zovko, s.r.