Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 18. stav 5. i član 48. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 112/06, 37/07 i 66/08) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republi ke Srp ske. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje člana 3. stav 2, člana 14. stav 1, člana 15. i člana 16. stav 2. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 112/06, 37/07 i 66/08).

Odluka donesena 10. 11. 2010.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-46/08

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

10. 11. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 38. stav 1. tačka 4, člana 41. stav 5, člana 61. stav 1. tačka 1. i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske -Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), na sjednici održanoj 10. novembra 2010.

godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 18. stav 5. i član 48. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 112/06, 37/07 i 66/08) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republi ke Srp ske.

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje člana 3. stav 2, člana 14. stav 1, člana 15. i člana 16. stav 2. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 112/06, 37/07 i 66/08).

Obrazloženje

Ilija Čolić iz Banje Luke podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 3. stav 2, člana 14. stav 1, člana 15, člana 16. stav 2, člana 18. stav 5. i člana 48. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 112/06, 37/07i 66/08).U inicijativi se navodi da član 3. stav 2. i član 15. osporenog zakona nisu u saglasnosti sa čl. 54, 56. i 60. Ustava Republike Srpske, jer eksproprijacija u svrhu stambene i poslovne izgradnje nema karakter opšteg interesa, već se radi isključivo o ekonomskom interesu pojedinaca koji takvom izgradnjom i prodajom objekata stiču zaradu. Davalac inicijative smatra da je odredba člana 14. stav 1. ovog zakona, prema kojoj Vlada donosi odluku o utvrđivanju opšteg interesa za izgradnju objekta ili izvođenje radova, suprotna načelu podjele vlasti iz člana 90. Ustava, jer je, po njegovom mišljenju, regulisanje ovog pitanja u nadležnosti Narodne skupštine. Takođe smatra da je članom 16. stav 2. i članom 18. stav 5. osporenog zakona vlasnicima nepokretnosti koje su predmet eksproprijacije uskraćeno pravo da koriste pravna sredstva kako bi zaštitili svoja imovinska prava, čime su narušene ustavne garancije iz čl. 16. i 111. Ustava. Posebno ističe da sve osporene odredbe nisu u saglasnosti sa načelom vladavine prava iz člana 5. Ustava, te da u velikoj mjeri dovode do pravne nesigurnosti građana u pogledu zaštite njihovih svojinskih prava na nekretninama. U odgovoru koji je na inicijativu dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da osporeni Zakon o eksproprijaciji ima cilj da odgovori na zahtjeve koje je u praksi kreirao Zakon o građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 41/03 i 86/03)i zadržao važeći Zakon o građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 112/06), uvodeći u pravni sistem, pored gradskog građevinskog zemljišta u državnoj svojini, i gradsko građevinsko zemljište u privatnoj svojini. Takođe se navodi da se osporene odredbe Zakona o eksproprijaciji ne mogu posmatrati izolovano, već jedino u njihovoj međusobnoj povezanosti, te u korelaciji sa ostalim odredbama ovog zakona, odnosno Zakona u cjelini. Narodna skupština ističe da su usvojena zakonska rješenja uslovljena zahtjevima ekonomske i socijalne prirode i opštim interesom određene zajednice, čije utvrđivanje je zakonodavac povjerio organima koji su u mogućnosti da donesu najcjelishodniju odluku u svakom konkretnom slučaju. Ukazuje da je ovim zakonom propisana obaveza nadležnog organa uprave da po službenoj dužnosti, bez odgađanja, obavijesti vlasnika nepokretnosti da je podnesen zahtjev za eksproprijaciju njegovih nepokretnosti, da je omogućeno da korisnik eksproprijacije i vlasnik nepokretnosti sklope sporazum o obliku i visini naknade za eksproprisanu nepokretnost, da protiv rješenja o eksproprijaciji vlasnik nepokretnosti može ulagati sve pravne lijekove u skladu sa Zakonom o opštem upravnom postupku i Zakonom o upravnom sporu, te da može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine. Saglasno navedenom, Narodna skupština smatra da je ovim zakonskim odredbama postignut pravičan odnos proporcionalnosti između prava pojedinca na mirno uživanje imovine i prava Republike Srpske da to pravo ograniči kada je to neophodno u opštem interesu. Pored toga, ističe da je zakonodavac, usvajajući osporeni Zakon o eksproprijaciji, postupao u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom, a navodi davaoca inicijative kojima se ukazuje na mogućnost drugačijeg uređivanja materije eksproprijacije, ne dovode u pitanje pravo zakonodavca da, rukovodeći se razlozima cjelishodnosti i opšteg interesa, na naprijed navedeni način reguliše predmetnu oblast. Saglasno izloženom, predlaže da Sud ne prihvati datu inicijativu. Osporenim članom 3. stav 2. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 112/06, 37/07 i 66/08) propisano je da se, izuzetno od stava 1. ovog člana, nepokretnosti mogu eksproprisati za potrebe stambene i poslovne izgradnje i za uređivanje zemljišta za te potrebe. Prema članu 14. stav 1. ovog zakona, odluku o utvrđivanju opšteg interesa za izgradnju objekta ili izvođenje radova na osnovu podnesenog prijedloga korisnika eksproprijacije donosi Vlada Republike Srpske nakon prethodno pribavljenog mišljenja skupštine jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se namjerava graditi ili izvoditi radovi, u skladu sa odgovarajućim planskim aktom. Osporenim članom 15.je propisano da se smatra da je opšti interes utvrđen ukoliko je posebnim zakonom propisano da je izgradnja određenih objekata ili izvođenje radova od opšteg interesa (stav 1.), te da se opšti interes za stambenu i izgradnju poslovnih objekata i za uređivanje zemljišta za te potrebe, iz poglavlja VI ovog zakona, na području za koje je donesen regulacioni plan ili urbanistički projekat, smatra utvrđen tim planom (stav 2). Odredbom člana 16. stav 2. određeno je da ukoliko za područje za koje se namjerava predložiti eksproprijacija postoji sprovedbeni urbanistički plan, plan eksproprijacije nije potrebno izraditi. Prema članu 18. stav 5. ovog zakona, protiv akta o utvrđivanju opšteg interesa ne može se pokrenuti upravni spor. Osporenim članom 48. je propisano da se zemljište može eksproprisati za potrebe stambene i izgradnje poslovnih objekata samo ako je za taj kompleks donesen regulacioni plan prema kojem se smatra da je utvrđen opšti interes za izgradnju. U toku postupka Sud je, prije svega, konstatovao da je Odlukom ovog suda: broj: U-16/07, od 19. maja 2010. godine utvrđeno da član 3. stav 2. i član 15. stav 2. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 112/06, 37/07 i 66/08) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Istom odlukom Sud je odbio prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 6. stav 2. i člana 50. ovog zakona, jer je ocijenio da su ove zakonske odredbe saglasne Ustavu.

Imajući u vidu navedeno, Sud je odlučio da ne prihvati inicijativu za ocjenjivanje člana 3. stav 2. i člana 15. stav 2. Zakona o eksproprijaciji, jer se radi o presuđenoj pravnoj stvari.

U postupku ocjenjivanja osporenih odredaba člana 14. stav 1, člana 15. stav 1, člana 16. stav 2, člana 18. stav 5. i člana 48. Zakona o eksproprijaciji, Sud je imao u vidu da prema tački 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog. svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine. Pored toga, članom 54. Ustava utvrđeno je da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu, članom 56. stav 1. da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine uz pravičnu naknadu, a članom 5. stav 1. alineja 4.

da se ustavno uređenje Republike temelji na vladavini prava. Saglasno navedenim ustavnim odredbama, Zakonom o eksproprijaciji uređeni su uslovi, način i postupak eksproprijacije nepokretnosti za izgradnju objekata od opšteg interesa, odnosno izvođenje radova od opšteg interesa. Tako je članom 3. stav 1. ovog zakona propisano da se nepokretnost može eksproprisati radi izvođenja radova ili izgradnje objekata ekonomske infrastrukture: saobraćajne, vodoprivredne, energetske i telekomunikacijske, objekata odbrane, objekata za zaštitu čovjekove okoline i zaštitu od elementarnih nepogoda, te istraživanja rudnog i drugih prirodnih bogatstava, dok je članom 4. određeno da su predmet eksproprijacije nepokretnosti u vlasništvu fizičkih i pravnih lica.

U postupku ocjenjivanja člana 14. stav 1. osporenog zakona, Sud je, imajući u vidu citirane ustavne odredbe, ocijenio da je u okviru ovlašćenja zakonodavca da Zakonom o eksproprijaciji, pored ostalog, uredi i način, postupak i organe za utvrđivanje opšteg interesa za izgradnju objekata ili izvođenje radova, jer je utvrđivanje opšteg interesa sastavni dio postupka eksproprijacije. Shodno navedenom, zakonodavac je, imajući u vidu ustavna ovlašćenja Vlade Republike Srpske, propisao da odluku o utvrđivanju opšteg interesa, na osnovu podnesenog prijedloga korisnika eksproprijacije donosi Vlada (osim u slučajevima kada je opšti interes utvrđen posebnim zakonom). Donošenje odluke o utvrđivanju opšteg interesa je u okviru upravnih ovlašćenja Vlade i u funkciji je sprovođenja zakona iz ove oblasti. Ovakvo propisivanje je, po ocjeni Suda, odraz cjelishodne procjene zakonodavca, te ne dovodi do povrede načela podjele vlasti iz člana 90. Ustava, kako to smatra davalac inicijative.

Ocjenjujući član 18. stav 5. ovog zakona, prema kojem se protiv akta Vlade o utvrđivanju opšteg interesa ne može pokrenuti u pravni spor, Sud je utvrdio da ova odredba nije usaglasnosti sa Ustavom. Naime, kada se ima u vidu pravna priroda eksproprijacije, nesumnjivo je da se aktom o utvrđivanju opšteg interesa za eksproprijaciju određenih nepokretnosti direktno zadire u imovinska prava vlasnika tih nepokretnosti, bez obzira na to da li se radi o oduzimanju ili ograničavanju ovih prava. Pravo svojine je jedno od temeljnih instituta građanskog prava, kojem i Ustav Republike Srpske i međunarodnopravni instrumenti garantuju visoke standarde zaštite. Zbog toga Sud smatra da svaki akt kojim se na bilo koji način zadire u pravo svojine, posebno odluka Vlade o utvrđivanju opšteg interesa na osnovu koje se vodi postupak eksproprijacije, mora biti podvrgnut kontroli zakonitosti. U suprotnom, daje se prednost korisniku eksproprijacije, koji se na taj način stavlja u povlašćen položaj u odnosu na vlasnika predmetne nepokretnosti, koji nema mogućnost ulaganja pravnih sredstava protiv odluke koja direktno utiče na njegova svojinska prava. Time se, po ocjeni Suda, istovremeno dovodi u pitanje i zaštita pravne sigurnosti građana, te načelo vladavine prava iz člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava. Shodno navedenom, Sud je ocijenio da propisivanje kao u osporenom članu 18. stav 5. nije u saglasnosti sa članom 16. Ustava, prema kojem je svakom zajemčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonu zasnovanom interesu, te članom 111. Ustava, kojim je utvrđeno da državni organi i organizacije koje vrše javna ovlašćenja mogu u pojedinačnim stvarima rješavati o pravima i obavezama građana samo u zakonom propisanom postupku u kome je svakom data mogućnost da brani svoja prava i interese i da protiv donesenog akta izjavi žalbu, odnosno upotrijebi drugo zakonom predviđeno pravno sredstvo. Isto tako, ovom odredbom dovedene su u pitanje i garancije iz člana 48. stav 1. Ustava, prema kojem se prava i slobode zajemčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti i tačke 8. Amandmana LVII na Ustav, kojim je brisan stav 2. člana 48. Ustava, koj im je utvrđeno da se obezbjeđuje sudska zaštita prava i sloboda zajemčenih ovim ustavom. Odredbom člana 15. stav 1. osporenog zakona propisano je da se opšti interes za eksproprijaciju može utvrditi posebnim zakonom. Ocjenjujući ovu odredbu, Sud je pošao od ustavnih ovlašćenja zakonodavca da uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine (tačka 6. Amandmana XXXII na Ustav), zatim osnovne ciljeve i pravce privrednog, naučnog, tehnološkog, demografskog i socijalnog razvoja, te korišćenje prostora (tačka 8. istog amandmana), kao i člana 70. stav 1. tačka 3. Ustava, prema kojem Narodna skupština donosi plan razvoja i prostorni plan, te odredbe člana 56. stav 1. Ustava, kojom je utvrđeno da se zakonom može ograničiti pravo svojine uz pravičnu naknadu. Po ocjeni Suda, pomenutim ustavnim odredbama zakonodavcu su data široka ovlašćenja u uređivanju odnosa imovinskog karaktera i regulisanja pitanja koja se tiču razvoja različitih segmenata društva. U okvir navedenog nesumnjivo ulazi i ovlašćenje da, shodno svojoj cjelishodnoj procjeni, a u skladu sa usvojenom politikom u određenoj oblasti, posebnim zakonom utvrdi postojanje opšteg interesa za izgradnju određenih objekata ili izvođenje radova. Zbog toga je, po ocjeni Suda, propisivanje kao u članu 15. stav 1. predmetnog zakona u cijelosti saglasno Ustavu.

Ocjenjujući odredbu osporenog člana 16. stav 2, prema kojem nije potrebno izraditi plan eksproprijacije ukoliko za područje za koje se namjerava predložiti eksproprijacija postoji sprovedbeni urbanistički plan, Sud je, prije svega, imao u vidu da su, saglasno Zakonu o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 55/10), teZakonu o eksproprijaciji, sprovedbeni urbanistički plan i plan eksproprijacije plansko-tehnički dokumenti koji se izrađuju u skladu sa prostornim planom i uslovima uređenja prostora i sadrže detaljnu organizaciju, namjenu i način korišćenja prostora, kao i neophodne podatke o nekretninama, te se obavezno izlažu na javni uvid kako bi zainteresovana lica mogla dati primjedbe i sugestije organu koji je utvrdio uslove uređenja prostora. Urbanistički plan koji sadrži sve potrebne elemente za sprovođenje, odnosno sprovedbeni urbanistički plan, u suštini obuhvata i podatke koje, saglasno članu 17. Zakona o eksproprijaciji treba da sadrži plan eksproprijacije. Shodno navedenom, Sud je ocijenio da je propisivanje kao u osporenoj odredbi člana 16. stav 2. Zakona o eksproprijaciji, odraz cjelishodne procjene zakonodavca u uređivanju ovog pitanja i ne dovodi do povrede prava na imovinu vlasnika nepokretnosti koja je predmet eksproprijacije, kako to smatra davalac inicijative. Ocjenjujući osporen član 48. predmetnog zakona, Sud je imao u vidu da je naprijed pomenutom Odlukom ovog suda, broj: U-16/07, od 19. maj a 2010. godine utvrđeno, između ostalog, da član 3. stav 2. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 112/06, 37/07 i 66/08), kojim je propisano da se nepokretnosti mogu eksproprisati u svrhu stambene i izgradnje poslovnih objekata, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Objavljivanjem ove odluke u "Službenom glasniku Republike Srpske", broj 106, od 22. oktobra 2010. godine, pomenuta odredba je prestala da važi, tako da više ne postoji mogućnost eksproprisanja nepokretnosti u svrhu izgradnje stambenih i poslovnih objekata. Kako osporena odredba člana 48. predmetnog zakona reguliše pitanje eksproprijacije zemljišta za potrebe stambene i izgradnje poslovnih objekata, Sud je utvrdio da, saglasno pomenutoj odluci ovog suda, ni ova odredba nije u saglasnosti sa Ustavom.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, saglasno odredbi člana 41. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Boj anić, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-46/08 Predsjednik 10. novembra 2010. godine Ustavnog suda, Banja Luka Mirko Zovko, s.r.

Utvrđuje se da član 18. stav 5. i član 48. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni… | Sudska praksa | Aktio