Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 7. u dijelu koji glasi: "ovaj aneks stupa na snagu danom potpisivanja..." Aneksa 3 Pojedinačnog kolektivnog ugovora ArcelorMittal Prijedor, d.o.o Prijedor, koji su 1. aprila 2009. godine zaključili ArcelorMittal Prijedor, d.o.o. Prijedor i Sindikat metalaca i rudara Republike Srpske, Sindikalna organizacija "Mittal rudnici Prijedor" d.o.o. Prijedor, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 1. stav 1. i člana 4. Aneksa 3 Pojedinačnog kolektivnog ugovora ArcelorMittal Prijedor, d.o.o Prijedor.
Odluka donesena 10. 11. 2010.
Predmeti (1)
U-24/09
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
10. 11. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 61. stav 1. tačka 1. i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), na sjednici održanoj 10. novembra 2010. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da član 7. u dijelu koji glasi: "ovaj aneks stupa na snagu danom potpisivanja..." Aneksa 3 Pojedinačnog kolektivnog ugovora ArcelorMittal Prijedor, d.o.o Prijedor, koji su 1. aprila 2009. godine zaključili ArcelorMittal Prijedor, d.o.o. Prijedor i Sindikat metalaca i rudara Republike Srpske, Sindikalna organizacija "Mittal rudnici Prijedor" d.o.o. Prijedor, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 1. stav 1. i člana 4. Aneksa 3 Pojedinačnog kolektivnog ugovora ArcelorMittal Prijedor, d.o.o Prijedor.
Obrazloženje
Ranko Kondić iz Prijedora podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti čl. 1. i 4. Aneksa 3 Pojedinačnog kolektivnog ugovora ArcelorMittal Prijedor d.o.o. Prijedor, koji su 1. aprila 2009. godine zaključili ArcelorMittal Prijedor d.o.o. Prijedor i Sindikat metalaca i rudara Republike Srpske, Sindikalna organizacija "Mittal rudnici Prijedor" d.o.o. Prijedor. Iz sadržine inicijative proizlazi da član 1. stav 1. Aneksa 3 osporenog akta nije u saglasnosti sa članom 40. stav 1. Zakona o radu - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 55/07), kojim je propisano da puno radno vrijeme radnika iznosi 40 časova sedmično. Pored toga, davalac inicijative osporava i odredbe člana 4. ovog akta, budući da iste, po njegovom mišljenju, nisu u saglasnosti sa čl. 13, 90. do 95, 107. i 167. pomenutog zakona. Po mišljenju davaoca inicijative, ovakvim regulisanjem se smanjuje obim prava radnika koji je utvrđen kako Zakonom o radu tako i drugim zakonima, a uz to se radnici stavl>ajy u neravnopravan položaj s obzirom na to da nisu utvrđeni kriterijumi po kojima će jedan broj radnika raditi i primati platu u punom iznosu, a drugi biti upućeni na odsustvovanje sa posla i za to vrijeme primati platu u umanjenom iznosu. Iz navedenih razloga predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. U odgovoru koji je dostavio ArcelorMittal Prijedor, d.o.o. Prijedor detaljno su izloženi razlozi zbog kojih se pristupilo zaključivanju akta čije su odredbe osporene. Uz to, u odgovoru je istaknuto da su osporene izmjene u skladu sa Zakonom, Pojedinačnim kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu, tako da su, po mišljenju donosioca akta, navodi davaoca inicijative potpuno neosnovani. Komentarišući navode davaoca inicijative da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike, davalac odgovora ukazuje da su svi radnici, bez obzira na stručnu spremu i poslove koje obavljaju, bili ili će biti upućeni na odsustvovanje s posla uz naknadu plate kako to predviđa osporeni akt, i to na osnovu usaglašenog plana proizvodnje za 2009. godinu, koji je uslovljen otpremom proizvoda.
Sindikat metalaca i rudara Republike Srpske, Sindikalna organizacija "Mittal rudnici Prijedor" d.o.o Prijedor u svojstvu učesnika u zaključivanju Aneksa 3 pojedinačnog kolektivnog ugovora ArcelorMittal Prijedor d.o.o Prijedor, dostavila je Sudu odgovor, u kojem navodi da je osporeno uređivanje proizašlo iz neophodnosti da se zaštite prava radnika s obzirom na sveukupnu situaciju u preduzeću do koje je došlo usljed svjetske ekonomske krize.
Aneks 3 Pojedinačnog kolektivnog ugovora ArcelorMittal Prijedor, d.o.o. Prijedor zaključili su 1. aprila 2009. godine direktor ovog društva i predsjednik organizacije Sindikata. Osporenim članom 1. navedenog akta propisano je da se član 14. Pojedinačnog kolektivnog ugovora ArcelorMittal Prijedor, d.o.o. Prijedor mijenja i glasi: "Poslodavac će svojom odlukom odrediti da se puno radno vrijeme na pojedinim radnim mjestima preraspo-dijeli tako da u jednom dijelu godine bude duže, a u drugom dijelu srazmjerno kraće (stav 1.); da će poslodavac odlukom odrediti na kojim će se radnim mjestima raditi jednokratno, dvokratno ili u smjenama (stav 2.), te da je poslodavac dužan da donese odluku najkasnije 30 dana prije preraspodjele radnog vremena, uvođenja dvokratnog radnog vremena ili uvođenja smjenskog rada (stav 3.). Osporenim članom 4. ovog akta osnovnom tekstu ugovora dodat je, poslije člana 44. novi član 44a, prema kojem radnik ima pravo na naknadu plate i uplatu pripadajućih zakonskih poreza i doprinosa u dane kada ne dolazi na posao zbog nedostatka posla (stav 1.), te da se osnovica za isplatu naknade plate iz prethodnog stava utvrđuje u iznosu od 55 % prosječne plate koju je radnik ostvario u prvom kvartalu 2009. godine (stav 2.). Stavom 3. ovog člana propisano je da radnik može biti odsutan sa posla po osnovu nedostatka posla i da prima naknadu plate najduže šest mjeseci u toku kalendarske godine, a stavom 4. da poslodavac može radnika uputiti da odsustvuje sa posla u više navrata u toku kalendarske godine, zavisno od obima i potreba proizvodnog procesa, s tim da radnik ne može biti u kontinuitetu odsutan više od 60 kalendarskih dana, osim na lični zahtjev. Prema stavu 5. ovog člana, radnicima čija bi naknada plate iznosila manje od 320 KM, bi-će isplaćeno 320 KM. Sud je, na osnovu člana 43. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Prečišćeni tekst, proširio postupak ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti ovog akta i na dio odredbe člana 7. koj om je propisano da ovaj aneks stupa na snagu danom potpisivanja.
Ustavom Republike Srpske utvrđeno je da su građani ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima i jednaki pred zakonom (član 10.); da svako ima pravo na rad i slobodu rada, te da svako po osnovu rada ima pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. st. 1. i 5.); da zaposleni imaju pravo na ograničeno radno vrijeme, dnevni i sedmični odmor, te plaćeni godišnji odmor i odsustva, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (član 40. stav 1) i dapropisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108. stav 2).
U postupku ocjenjivanja osporenih odredbi Aneksa 3 Pojedinačnog kolektivnog ugovora, Sud je, pored navedenih ustavnih odredbi, imao u vidu član 13. stav 1. Zakona o radu, kojim je propisano da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu ne može odrediti manji obim prava radnika od onog koji je određen ovim ili drugim zakonom, ako to nije izričito predviđeno zakonom. Isto tako, članom 160. st. 2. i 3. ovog zakona je propisano da se kolektivnim ugovorom ne može odrediti manji obim prava od onog koji je određen zakonom, da se granskim kolektivnim ugovorom ne može odrediti manji obim prava radnika od onog koji je određen opštim kolektivnim ugovorom, niti se pojedinačnim kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu može odrediti manji obim prava radnika od onog koji je određen granskim kolektivnim ugovorom.
Ocjenjujući osporeni član 1. stav 1. predmetnog akta, Sud je utvrdio da je članom 40. Zakona o radu propisano da puno radno vrijeme radnika iznosi 40 časova sedmično, a da se prema članu 49. stav 1. Zakona puno radno vrijeme na pojedinim radnim mjestima, ako priroda i potrebe posla zahtijevaju, može preraspodijeliti tako da u jednom dijelu godine bude duže, a u drugom dijelu srazmjerno kraće, s tim da u toku kalendarske godine ne može iznositi više od 40 časova sedmično. Pored toga, stavom 2. ovog člana je propisano da se preraspodjelom punog radnog vremena može u jednom dijelu godine uvesti radno vrijeme najduže do 52 časa, a na sezonskim poslovima najduže do 60 časova sedmično. Uz to, Sud je imao u vidu član 13. stav 1. Kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti metalske industrije i rudarstva Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/07) prema kojem puno radno vrijeme radnika iznosi četrdeset časova u toku sedmice, kao i član 12. Pojedinačnog kolektivnog ugovora DOO "Novi rudnici Ljubija" Prijedor, kojim je takođe regulisano da radno vrijeme radnika iznosi 40 časova sedmično raspoređeno u petodnevnoj radnoj sedmici. Saglasno navedenom, Sud je ocijenio da osporena odredba člana 1. stav 1. Aneksa 3 Pojedinačnog kolektivnog ugovora nije nesaglasna sa zakonom jer ne utvrđuj e manji obim prava zaposlenih u vezi sa preraspodjelom radnog vremena, predviđenih odredbama člana 49. st. 1. i 2. Zakona o radu, vodeći pri tome računa o zakonskim ograničenjima iz člana 40. stav 1. ovog zakona. Ocjenjujući ustavnost i zakonitost osporenog člana 4. Aneksa 3 ovog ugovora, Sud je pored odredaba čl. 13. stav 1. i čl. 160. st. 2. i 3. Zakona o radu imao u vidu član 90. stav 1. ovog zakona, kojim je propisano da radnik ostvaruje pravo na platu u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, te član 91. stav 1. prema kojem se kolektivnim ugovorom određuje najniža plata, kao i način njenog ostvarivanja i usklađivanja. Pored toga, članom 93. ovog zakona propisano je da radnik ima pravo na naknadu plate za vrijeme odsustvovanja s rada u slučajevima predviđenim ovim zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Uz to, članom 94. Zakona o radu je propisano da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu bliže uređuju slučajevi i uslovi za ostvarivanje prava na naknadu plate, visina naknada, način isplate i druga pitanja u vezi sa ostvarivanjem prava radnika na naknadu plate (stav 1.), te da se aktima iz stava 1. ovog člana ne može odrediti manji iznos plate od 50% prosječne plate koju je radnik ostvario u određenom prethodnom periodu, ili od plate koju bi radnik ostvario da je bio na radu. Polazeći od navedenih odredaba Zakona o radu, kao i činjenice da osporena odredba predstavlja svojevrstan vid zaštite radnika za čijim je radom privremeno prestala potreba zbog nedostatka posla, Sud je ocijenio da osporeno propisivanje nije u nesaglasnosti sa odredbama čl. 13. i 160. Zakona o radu - Prečišćeni tekst. Po ocjeni Suda, na ovaj način konstituiše se pravo radnika na određenu naknadu plate u slučaju kad zbog privremenog prestanka potrebe za njihovim radom ne rade, što bez ovih odredaba inače ne bi imali pravo. Činjenica da ovaj institut odsustva radnika sa posla zbog privremenog prestanka potrebe za njihovim radom nije uređen važećim zakonskim propisima, nije, po ocjeni Suda, od uticaja na drugačiju ocjenu zakonitosti u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na to da je kolektivnim ugovorom moguće utvrditi i druga prava radnika, osim onih koj a su kao takva propisana zakonom, pod uslovom da se na taj način radnici ne dovode u nepovoljniji položaj od onog koji je garantovan zakonom.
Pored toga, Sud je ocijenio da pozivanje davaoca inicijative na odredbe člana 107. Zakona o radu sa kojim su osporene odredbe člana 4. predmetnog akta navodno u nesaglasnosti, takođe, nije od uticaja na ocjenu zakonitosti, budući da se osporenim odredbama reguliše pitanje naknade plate radnika za vrijeme dok odsustvuju sa radnog mjesta zbog nedostatka posla, dok član 107. Zakona o radu određuje pojam neposredne i posredne diskriminacije iz člana 5. ovog zakona.
S obzirom na to da u odgovoru potpisnika osporenog akta nisu navedeni naročito opravdani razlozi za stupanje na snagu Aneksa 3 Pojedinačnog kolektivnog ugovora danom potpisivanja, Sud je ocijenio da odredba člana 7. ovog akta u dij elu, koj i glasi: "ovaj aneks stupa na snagu danom potpisivanja..." nije u saglasnosti sa odredbom člana 109. stav 1. Ustava, kojom je utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdani osnov za odlučivanje, Sud je, u odnosu na dio odredbe člana 7. predmetnog akta, odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka, na osnovu člana 41. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05).
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Boj anić, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-24/09 Predsjednik 10. novembra 2010. godine Ustavnog suda, Banja Luka Mirko Zovko, s.r.