Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 18. i 22a. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09), sada čl. 11. i 16. prečišćenog teksta istog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10) Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b, člana 4. stav 3, čl. 6. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), sada čl. 6, 8. stav 2, 10, 13. i 14. prečišćenog teksta istog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10)
Odluka donesena 15. 02. 2011.
Predmeti (1)
U-39/09
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
15. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na snovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 38. stav 1. tačka 4. i člana 62. stav 1. tač. 1, 4. i 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 54/05), na sjednici održanoj 15. februara 2011. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 18. i 22a. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09), sada čl. 11. i 16. prečišćenog teksta istog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10) Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b, člana 4. stav 3, čl. 6. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), sada čl. 6, 8. stav 2, 10, 13. i 14. prečišćenog teksta istog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10)
Obrazloženje
Radislav Pelemiš iz Bijeljine dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 18. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08 i 64/08), člana 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b, člana 4. stav 3, čl. 6, 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09). Davalac inicijative je osporio ustavnost navedenih odredaba Zakona u odnosu na odredbe člana 5. al. 1. i 4, čl. 10, 17. i 47, čl. 48. stav 1, čl. 50, 54. i 56, čl. 68. stav 1, čl. 69. i 121. stav 2. Ustava Republike Srpske, kao i u odnosu na čl. 5. stav 4. i čl. 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te član 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Davalac inicijative navodi da je, nakon Odluke Ustavnog suda Republike Srpske broj U-75/04 od 15. januara 2009. godine, iz osporenog člana 18. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08, 64/08) trebalo brisati dio koji se odnosi na ispunjavanje obaveza po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, imajući u vidu da je navedenom odlukom utvrđeno da se zakonodavna i izvršna vlast nemaju prava miješati u sudsku vlast. Uz to, davalac inicijative iznosi mišljenje da Ustavni sud Bosne i Hercegovine, rješavajući u predmetu U-14/05, nije ocjenjivao ustavnost člana 18. Zakona, već samo odredbe ovog zakona koje se tiču stare devizne štednje. Obrazlažući svoje mišljenje davalac inicijative navodi da je Narodna skupština Republike Srpske, nakon pomenute odluke, donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 47/06), kojim su brisane odredbe čl. 11. do 17. Pored toga, davalac inicijative navodi da su osporenim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), koje su usvojene nakon Odluke Ustavnog suda Republike Srpske, zadržana ista činjenična i pravna rješenja, odnosno da se osporenim odredbama ponovo otpisuje kamata za opšte obaveze, ograničava kamata na iznose koji su utvrđeni pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, odlaže izvršavanje sudskih odluka te omogućava miješanje zakonodavne i izvršne vlasti u sudsku vlast. Uz to, davalac inicijative je zatražio da Sud ponovo ocijeni ustavnost člana 22a Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, navodeći da obrazloženje pomenute odluke U-75/04 ne sadrži razloge zbog čega Sud smatra da je ova odredba u saglasnosti sa Ustavom. Narodna skupština Republike Srpske dostavila je odgovor u kome je istakla da su navodi davaoca inicijative neosnovani. U odgovoru se navodi da je osporenim izmjenama i dopunama predmetnog zakona na najcjelishodniji mogući način regulisano pitanje naknade materijalne i nematerijalne štete nastale po različitim osnovima. Prema navodima iz odgovora, zakonodavac je osporenim zakonskim rješenjima uspostavio racionalan balans između javnog interesa i interesa pojedinca, pri čemu je imao u vidu vrlo komplikovano socio-ekonomsko stanje društva, relevantne odluke Ustavnog suda Republike Srpske i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te obaveze pravne države u smislu stvaranja uslova za ostvarivanje prava pojedinaca priznatih od strane sudova. Preciznim definisanjem rokova i načina izvršenja obaveza je, kako se navodi u odgovoru, pojedincu zagarantovana sigurnost u ostvarenju potraživanja koja ima prema državi te je sa njega skinut pretjerani teret.
U „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 7/10 od 5. februara 2010. godine objavljen je prečišćen tekst Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske.
Članom 18. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09), sada članom 11. prečišćenog teksta, propisano je da materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu od 600 miliona KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima će se pravo na naknadu štete regulisati posebnim zakonom (stav 1). Prema stavu 2. ovog člana pravo na naknadu štete priznato pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima u kojima je pored Republike Srpske solidarni dužnik jedinica lokalne uprave predstavlja unutrašnji dug Republike Srpske i izvršava se u skladu sa ovim zakonom.
Članom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09) propisano je da se poslije člana 4. dodaju novi čl. 4a i 4b Prema osporenom članu 4b ovog zakona, sada člana 6. prečišćenog teksta, kamata na opšte obaveze iz člana 4. ovog zakona otpisuje se i ne predstavlja opštu obavezu Republike Srpske, izuzev kamata po obavezama iz člana 4. stav 1. tačka 4. ovog zakona (stav 1), te da se kamata po obavezama iz člana 4. stav 1. tačka 4. ovog zakona obračunava u toku verifikacije ove vrste opštih obaveza u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga (stav 2). Osporenim članom 4. stav 3. ovog zakona propisano je da se u članu 8. osnovnog zakona, poslije stava 1. dodaje novi stav 2 koji glasi: „Za izvršenje obaveza iz stava 1. tačke 5. ovog člana Vlada Republike Srpske će donijeti akt kojim će utvrditi dinamiku izmirenja, a vodeći računa o makroekonomskoj stabilnosti i fiskalnoj održivosti Republike Srpske“. Ovaj član je u prečišćenom tekstu član 8. stav 2. Odredbom člana 6. ovog zakona mijenjan je član 9a tako što je propisano da će se emisija dugoročnih obveznica iz člana 9. Zakona izvršiti pod sljedećim uslovima: rok dospijeća od 15 godina (tačka 1), isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća (tačka 2), godišnja kamata u visini 1,5% (tačka 3) i pravo prijevremenog otkupa (tačka 4). Stavom 2. ovog člana propisano je da se emisija obveznica iz člana 9. Zakona može izvršiti kroz više sukcesivnih emisija obveznica sa različitim datumom emisije, a pod istim uslovima emisije. Navedeni član 6. u prečišćenom tekstu je član 10. Prema članu 8. Zakona poslije člana 19. dodaju se novi čl. 19a i 19b (sada čl. 13. i 14. prečišćenog teksta zakona), kojima je propisano da se kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa utvrđenog pojedinačnog duga (član 19a) i da će se obaveze iz člana 18. Zakona, nakon izvršene verifikacije, izmirivati emisijom obveznica pod uslovima koji su taksativno nabrojani u 4. tačke, i to: rok dospijeća od 14 godina, isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, godišnja kamata u visini od 1,5% i pravo prijevremenog otkupa (stav 1. člana 19b) kao i da će se izmirenje obaveza iz člana 18. Zakona izvršiti kroz više sukcesivnih obaveza sa različitim datumima emisije, a pod istim uslovima emisije (stav 2. člana 19b). U postupku ocjenjivanja ustavnostičlana 18. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08 i 64/08), člana 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b, člana 4. stav 3, čl. 6, 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), sada čl. 6, 8. stav 2, čl. 10, 11, 13. i 14. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10), Sud je imao u vidu da je Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine (tačka 6), finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike (tačka 17), te druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa zakonom (tačka 18). Uz to, Sud je imao u vidu odredbe člana 5. al. 1. i 5. Ustava, kojima je utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji, pored ostalog, na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima kao i vladavini prava. Takođe, Sud je imao u vidu član 49. st. 1. i 2. Ustava Republike Srpske kojim je utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. Isto tako, Sud je imao u vidu i član 69. Ustava, kojim je utvrđeno da se državna vlast u Republici organizuje na načelu podjele vlasti, odnosno da ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština i Vijeće naroda, izvršnu vlast vrši Vlada, a sudska vlast pripada sudovima.
U vezi sa navodima davaoca inicijative da Ustavni Sud Bosne i Hercegovine u predmetu U-14/05 nije ocjenjivao ustavnost člana 18. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08, 64/08), nego samo odredbe ovog zakona koje se tiču stare devizne štednje, Sud je utvrdio da je Odlukom o meritumu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U-14/05 od 2. decembra 2005. godine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 2/06) utvrđeno da odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04) koje se tiču stare devizne štednje nisu u saglasnosti sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine. Iako je u odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine navedeno da se u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04) ukidaju, pored ostalih, odredbe čl. 11. do 18. ovog zakona, Sud je utvrdio da iz obrazloženja ove odluke proizlazi da su ukinute odredbe ovog zakona koje se tiču stare devizne štednje, dakle zaključno sa odredbom člana 17. Isto tako, utvrđeno je da ni ovaj Sud u predmetu U-75/04 nije odlučivao o ustavnosti osporenog člana 18. Zakona.
Ocjenjujući ustavnost osporenog člana 18. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08, 64/08), te člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), prema kojem se u članu 18. poslije stava 1. dodaje novi stav, Sud je utvrdio da je ustavni osnov za definisanje pojmova materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava sadržan u tač. 6, 17. i 18. Amandamana XXXII na Ustav Republike Srpske. U okviru ovih ovlašćenja zakonodavac je posebnim zakonom koji uređuje postupak, način i rokove utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske definisao strukturu unutrašnjeg duga po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu rata, što je, po ocjeni Suda, pitanje zakonodavne politike i izlazi iz okvira nadležnosti Ustavnog suda određene članom 115. Ustava.
Razmatrajući navode davaoca inicijative da Sud ponovo ocijeni ustavnost člana 22a Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, Sud je utvrdio da je na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine, rješavajući u predmetu U-75/04 od 15. januara 2009. godine, donio Odluku kojom je, između ostalog, odbijen prijedlog za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 22a Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08, 64/08), jer je ocijenio da je osporeni član ovog zakona u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Imajući u vidu navedeno, Sud je, na osnovu člana 38. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odlučio da ne prihvati inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti osporenog člana 22a. Zakona, jer se radi o presuđenoj stvari.
Međutim, osnovanim se, po ocjeni Suda, postavlja pitanje da li je Narodna skupština osporenim odredbama člana 3. u dijelu u kojem se poslije člana 4. dodaje novi član 4b, člana 4. stav 3, čl. 6. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09) izvršila Odluku Ustavnog suda Republike Srpske U-75/04 od 15. januara 2009. godine, odnosno da li je u skladu sa svojim ustavnim ovlašćenjima, uredila postupak, način i rokove izmirivanja obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava na način da bude uspostavljena pravična ravnoteža između javnog interesa Republike i imovinskih prava pojedinaca. Osnovanim se postavlja i pitanje da li je osporenim propisivanjem ponovo omogućeno miješanje zakonodavne i izvršne vlasti u sudsku vlast kao i da li je propisivanjem kao u članu 4. stav 3. Zakona povrijeđeno ustavno načelo iz člana 69. Ustava Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-39/09 PREDSJEDNIK
15. februar 2011. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko