Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 199. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 32/00 i 34/00), odnosno član 246. prečišćenog teksta istog zakona (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 106/05), nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Odluka donesena 31. 01. 2011.
Predmeti (1)
U-64/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
31. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 61. stav 1. tačka 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske –prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 31. januara 2011. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 199. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 32/00 i 34/00), odnosno član 246. prečišćenog teksta istog zakona (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 106/05), nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Obrazloženje
Drago Vučenović iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 199. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 32/00 i 34/00). U inicijativi se navodi da je donosilac Zakona osporenim članom dao mogućnost zaslužnim građanima Republike Srpske na sticanje penzije bez ispunjavanja zakonom propisanih uslova za starosnu penziju, odnosno mogućnost da im se odredi veći iznos penzije od iznosa koji bi im pripadao po odredbama ovog zakona, bez utvrđivanja posebnih mjerila i kriterija, osim ''političkih'', koji bi opravdavali izabranim licima priznavanje prava na dodjelu penzija pod posebnim uslovima. Istovremeno, davalac inicijative ukazuje da isplata navedenih penzija pada na teret sredstava Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja izdvojenih za ove namjene za sve osiguranike koji ostvaruju penziju u Republici, što na direktan način negativno utiče na visinu penzije ostalih osiguranika i osiromašuje najugroženiji dio građana Republike Srpske. Navedenim normiranjem je, prema mišljenju davaoca inicijative, došlo do povrede ustavnog načela ravnopravnosti građana, pa predlaže da Sud ocijeni da osporeni član 199. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Osporenim članom 199. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 32/00 i 34/00) propisano je da Vlada Republike može, izuzetno od člana 46. i 48. ovog zakona, licu koje ima posebne zasluge za društveni, politički, privredni i kulturni razvoj Republike, kao i odbranu Republike, priznati pravo na starosnu penziju bez obzira da li ispunjava uslove za sticanje prava po ovom zakonu ili odrediti veći iznos penzije od iznosa koji bi pripadao po odredbama ovog zakona (stav 1). Ovo pravo priznato je i članovima uže porodice umrlog lica iz stava 1. ovog člana (stav 2. i 3). Stavom 4. i 5. istog člana propisano je da navedena penzija ne može iznositi više od trostrukog iznosa prosječne plate ostvarene u Republici u mjesecu koji prethodi mjesecu za koji se isplaćuje penzija, i da se usklađuje saglasno članu 133. ovog zakona. Nakon podnošenja inicijative, članom 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 110/03), dopunjen je član 199. osnovnog Zakona utoliko što je dodat novi stav 6. koji propisuje da o ostvarivanju prava na penziju iz stava 1. ovog člana odlučuje Vlada Republike Srpske na prijedlog komisije koju u tu svrhu obrazuje. Međutim, ova dopuna u suštini ne mijenja član 199. osporenog Zakona, odnosno ne mijenja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja su regulisana ovim članom. Takođe je, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 32/00) u međuvremenu pretrpio i druge izmjene i dopune (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 67/05 i 20/07) koje se ne odnose na osporeni član.
U Službenom glasniku Republike Srpske broj 106/05 od 30. novembra 2004. godine objavljen je prečišćen tekst Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju pa osporeni član 199. Zakona prema prečišćenom tekstu je sada član 246, a raniji čl. 46. i 48. Zakona su sada čl. 75. i 77.
Razmatrajući datu inicijativu Ustavni sud Republike Srpske je na sjednici održanoj 31. januara 2006. godine rješenjem broj U-64/02 pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 199. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 32/00 i 34/00), sada član 246. prečišćenog teksta istog zakona (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 106/05).
Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Bijeljina, pod brojem 605/06 od 14. februara 2006. godine dostavio je Sudu podatke o korisnicima izuzetnih penzija po članu 199, odnosno članu 246. prečišćenog teksta Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Prema priloženom spisku pravo na isplatu izuzetnih penzija uživa 38 korisnika, među kojima korisnici pod rednim brojem 1–13 uživaju izuzetnu penziju kao povoljniju, a korisnici pod rednim brojem 14–38 primaju sabrani iznos redovne i izuzetne penzije utvrđene Zakonom, s tim da Fond penzijskog i invalidskog osiguranja mjesečno posebno fakturiše iznos isplaćenih izuzetnih penzija Vladi Republike Srpske U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Sud je imao u vidu da je tačkom 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, iz čega proizlazi i nadležnost za uređenje penzijskog i invalidskog osiguranja, kao posebnog dijela socijalnog osiguranja. Sud je, takođe, imao u vidu i da je članom 43. stav 1. Ustava Republike Srpske utvrđeno da se pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom. Treba istaći da Ustav ovim ili drugim odredbama ne garantuje obim prava po osnovu socijalnog osiguranja, što znači ni obim prava na penziju, i da ostvarivanje ovih prava zavisi, prije svega, od materijalnih mogućnosti društva i visine sredstava koja se namjenski izdvajaju u ovu svrhu. Saglasno navedenim ustavnim odredbama, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju ustanovljeno je penzijsko i invalidsko osiguranje građana i uređena prava i obaveze po ovom osnovu. Članom 4. ovog Zakona je propisano da sredstva za penzijsko i invalidsko osiguranje obezbjeđuju, u skladu sa zakonom, osigurana lica, poslodavci i Republika Srpska. Krug lica koja su obavezno osigurana na penzijsko i invalidsko osiguranje određen je članom 11. u vezi sa članom 12. Zakona, dok su čl. 46. i 48. (čl. 75. i 77. prečišćenog teksta) ovog zakona utvrđeni uslovi za sticanje prava na starosnu penziju, i penzijski osnov za određivanje starosne i invalidske penzije (izuzetak je dozvoljen osporenim članom 199, odnosno članom 246. prečišćenog teksta).
Imajući u vidu naprijed navedene ustavne i zakonske odredbe Sud je ocijenio da je osporenom odredbom Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojom je Vlada Republike ovlašćena da može izuzetno licu koje ima posebne zasluge za društveni, politički, privredni i kulturni razvoj Republike, te odbranu Republike, kao i članovima njegove porodice priznati pravo na starosnu penziju bez obzira da li ispunjava uslove za sticanje prava na penziju po ovom zakonu ili mu odrediti veći iznos od iznosa koji bi mu pripadao po odredbama ovog zakona, donosilac Zakona povrijedio ustavni princip podjele vlasti iz člana 69. Ustava Republike Srpske, prema kojem ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština a izvršnu vlast vrši Vlada, jer je tačkom 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske i članom 43. Ustava utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje ovu pravnu materiju. Saglasno tome, Narodna skupština, kao zakonodavni organ, nije mogla svoje ovlašćenje utvrđeno Ustavom prenijeti na Vladu, koja kao izvršni organ za to nije nadležna. Pored povrede načela podjele vlasti iz člana 69. Ustava Republike Srpske, Sud je ocijenio da je osporenim normiranjem došlo i do povrede načela ravnopravnosti građana iz člana 10. Ustava, s obzirom na to da je donosilac Zakona osporenom odredbom ovlastio Vladu da bez zakonom utvrđenih mjerila i kriterija izdvoji određena lica i dodijeli im privilegovan položaj u odnosu na sve ostale građane kojima su prema odredbama ovog zakona propisani uslovi za sticanje prava na starosnu penziju. Osporenom odredbom zakonodavac je omogućio da se na pojedina lica ne odnose uslovi koji se odnose na sve ostale građane u istoj pravnoj situaciji, što je protivno Ustavu Republike Srpske.
Imajući u vidu naprijed izloženo Sud je, takođe, ocijenio da je osporenom zakonskom odredbom dovedeno u pitanje i jedno od temeljnih ustavnih načela na kojem počiva ustavno uređenje Republike, a to je načelo socijalne pravde utvrđeno članom 5. stav 1. alineja 3. Ustava Republike Srpske. Načelo socijalne pravde predstavlja jednu od najviših vrijednosti demokratskog društva, a osporenim normiranjem se neminovno omogućava stvaranje razlika unutar kategorija lica koja stiču pravo na starosnu penziju, što nije u skladu sa Ustavom Republike Srpske.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-64/02 PREDSJEDNIK
31. januar 2011. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko