Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 41. Zakona o održavanju stambenih zgrada («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 16/02 i 65/03).
Odluka donesena 10. 12. 2010.
Predmeti (1)
U-13/09
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
10. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tačka 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske –prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 54/05), na sjednici održanoj 10. decembra 2010. godine, donioje
ODLUKU
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 41. Zakona o održavanju stambenih zgrada («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 16/02 i 65/03).
Obrazloženje
Prijedlogom Zajednice etažnih vlasnika zgrade broj 8 u Ulici Sime Šolaje u Banjoj Luci pokrenut je postupak za utvrđivanje neustavnosti člana 41. Zakona o održavanju stambenih zgrada («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 16/02 i 65/03). U prijedlogu je navedeno da se osporenim članom ovog zakona omogućava da sudovi i organi uprave Republike Srpske postupaju protivno Ustavu i načelima međunarodnog prava zbog propisivanja primjene propisa iz ove oblasti koji su važili prije stupanja na snagu Zakona o održavanju stambenih zgrada. Naime, predlagač smatra da je osporenom odredbom data mogućnost trećim licima da ostvare svoje privatne interese, kojima će bivši nosioci stanarskog prava – sadašnji vlasnici stanova u stambenim zgradama biti oštećeni. Kao ilustraciju, navodi mogućnost ostvarivanja prava nadziđivanja na stambenoj zgradi na osnovu saglasnosti bivših vlasnika zgrade (preduzeća, ustanova i dr.). Osporena odredba je, po mišljenju predlagača, u cijelosti protivna članu 54. Ustava i članu 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Odgovor na navode iz prijedloga, na traženje Suda, dostavila je Narodna skupština Republike Srpske, u kome je, pored ostalog, navedeno da, ne ulazeći u suštinu prijedloga, smatraju da je isti neuredan i nejasan. Naglašavaju da se ne mogu izjasniti o međuodnosu osporenog zakonskog rješenja sa ustavnim normama, jer, kako navode, iz prijedloga nije jasno koje norme Ustava su, navodno, povrijeđene.
Osporenim članom 41. Zakona o održavanju stambenih zgrada («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 16/02 i 65/03) propisano je da će se postupak pokrenut kod suda, odnosno organa uprave do dana stupanja na snagu ovog zakona, po kome nije donesena pravosnažna odluka, okončati po odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka.
Ustavom Republike Srpske, utvrđeno je: da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2); da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, i korišćenja prostora (član 68, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII, tačka 8); da zakoni, drugi propisi opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo i da se samo zakonom može odrediti da pojedine njegove odredbe, ako to zahtijeva opšti interes, utvrđen u postupku donošenja zakona, imaju povratno dejstvo (član 110. st. 1. i 2). Po sprovedenom postupku, Sud je utvrdio da se osporenim članom 41. Zakona o održavanju stambenih zgrada, kao prelaznom zakonskom odredbom, propisuje vremensko važenja ovog i ranijih zakona koji su uređivali predmetnu materiju. Dakle, ovom odredbom se, uređujući pitanje postupanja i daljeg toka postupka u predmetima započetim po ranije važećim propisima, reguliše pitanje vremenske granice Zakona o održavanju stambenih zgrada i ranijih zakona.
S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da je propisivanje vremenskog važenja ovog i ranijih zakona na način predviđen osporenim članom 41. Zakona o održavanju stambenih zgrada sastavni dio ovlašćenja zakonodavca, koji na osnovu ustavnopravnog ovlašćenja uređuje određenu oblast. Sud je, naime, ocijenio da je način na koji je osporenom zakonskom odredbom propisano dejstvo ranije važećih zakona u navedenom postupku zasnovano na Ustavu Republike Srpske, odnosno odredbama čl. 70. stav 1. tačka 2. Ustava i odredbi člana 68. tačka 8. Ustava, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske. U pogledu navoda predlagača da se osporenim članom Zakona omogućava da sudovi i organi uprave Republike Srpske postupaju protivno Ustavu i načelima međunarodnog prava zbog propisivanja primjene propisa iz ove oblasti koji su važili prije stupanja na snagu Zakona o održavanju stambenih zgrada, kao i tvrdnje da se osporenom odredbom daje mogućnost trećim licima da ostvare svoje privatne interese, Sud je, u smislu člana 115. Ustava, utvrdio da nije nadležan da cijeni cjelishodnost zakonskih rješenja niti da daje tumačenja u pogledu praktične primjene pojedinih zakonskih rješenja. Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Synarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-13/09 PREDSJEDNIK
10. decembar 2010. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko