Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 118. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/00) i člana 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 47/02), sada člana 131. Zakona o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07).
Odluka donesena 18. 05. 2011.
Predmeti (1)
U-64/09
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
18. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tačka 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske –prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 54/05), na sjednici održanoj 18. maja 2011. godine, donioje
ODLUKU
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 118. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/00) i člana 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 47/02), sada člana 131. Zakona o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07).
Obrazloženje
„Unametal“ AD iz Novog Grada prijedlogom je pokrenulo postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 131. Zakona o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07). U prijedlogu su navedeni razlozi zbog kojih predlagač smatra da osporena odredba nije u saglasnosti sa članovima 5. i 10. Ustava Republike Srpske. Naime, u prijedlogu je navedeno da se ovom odredbom krše načela jednakosti i zabrane diskriminacije i da u sistemu radnih odnosa u tržišnoj privredi nije dozvoljeno miješanje u sferu slobode ugovaranja, jednakosti i nediskriminacije, kako to čini osporeni član 131. Zakona o radu – prečišćeni tekst.
U odgovoru na navode iz prijedloga koji je Ustavnom sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske, između ostalog, navedeno je da regulisanje na drugačiji način prava iz radnog odnosa određenog kruga lica ne dovodi u pitanje ravnopravnost građana, u smislu člana 10. Ustava Republike Srpske. Ističu, naime, da ovako različito zakonsko tretiranje izabranih predstavnika ima legitiman, na Ustavu utemeljen cilj, odnosno da je zakonodavac taj koji procjenjuje da li objektivna različitost opravdava, i u kojoj mjeri, različito tretiranje određenih lica koja se inače nalaze u istoj ili sličnoj situaciji. Takođe, konstatuju da nije na Sudu da ocjenjuje da li je osporenom odredbom dato i najbolje rješenje, ili je zakonodavno ovlašćenje trebalo biti iskorišćeno na drugačiji način, odnosno da moguće drugačije uređenje navedene materije nije ustavnopravno relevantno jer, samo po sebi, ne podrazumijeva da je pozitivno zakonodavstvo u suprotnosti sa Ustavom. S obzirom na to da smatraju da se osporeni član Zakona podjednako odnosi na sve izabrane predstavnike radnika u istim pravnim situacijama, kao i to da je inicijativa u dijelu koji se odnosi na neusaglašenost osporenog člana Zakona sa članom 5. Ustava neuredna i nepotpuna, te da međusobni odnos članova ovog zakona, odnosno postojanje pravne praznine, može biti samo predmet zakonodavnog regulisanja u postupku izmjena i dmopuna zakona, predlažu da Sud datu inicijativu ne prihvati. Osporenim članom 131. Zakona o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu izabranom predstavniku radnika u savjetu radnika ili u organima sindikata za vrijeme obavljanja njihove funkcije i jednu godinu nakon isteka funkcije samo uz prethodnu saglasnost ministra nadležnog za poslove rada (stav 1), i da su izabrani predstavnici radnika u smislu stava 1. ovog člana: predsjednik savjeta radnika, predsjednik sindikalne organizacije većinskog sindikata organizovanog kod poslodavca, izabrani predstavnik radnika u organima većinskog sindikata organizovanog na višem nivou (stav 2).
Sud je, prije svega, utvrdio da su, u konkretnom slučaju, osporene odredbe člana 118. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/00) i člana 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 47/02), koje odgovaraju članu 131. Zakona o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07). U postupku ocjenjivanja ustavnosti ovih odredaba Sud je imao u vidu odredbe tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav kojim je utvrđeno da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje radne odnose, zapošljavanje, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, kao i člana 39. st. 1, 3. i 4. Ustava prema kojem svako ima pravo na rad i slobodu rada, slobodan je u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakim uslovima mu je dostupno radno mjesto i funkcija, te da zaposlenima može prestati radni odnos protivno njihovoj volji na način i pod uslovima koji su utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom. Takođe, Sud je imao u vidu i načelo iz člana 10. Ustava kojim je određeno da su građani ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo. Iz navedenih normi Ustava proizlazi, po ocjeni Suda, da je zakonodavac ovlašćen da svojim propisom uređuje, pored ostalog, i uslove i način otkaza ugovora o radu izabranom predstavniku radnika u savjetu radnika ili u organima sindikata mimo režima propisanog za ostale radnike. Naime, propisivanje posebnih slučajeva prestanka radnog odnosa u smislu člana 118. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/00) i člana 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 47/02) stvar je zakonodavne politike koja izlazi iz okvira nadležnosti Ustavnog suda određenoj članom 115. Ustava Republike Srpske. Ovaj vid zaštite navedenih predstavnika, utvrđen osporenim zakonskim odredbama, po ocjeni Suda, ne dovodi u pitanje ustavni princip pravne jednakosti iz člana 10. Ustava s obzirom na to da se odnosi jednako na sva lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji obuhvaćenoj tim odredbama. Utvrđivanje kategorije lica kojima poslodavac može otkazati ugovor o radu za vrijeme obavljanja njihove funkcije i jednu godinu nakon isteka funkcije samo uz prethodnu saglasnost ministra nadležnog za poslove rada, stvar je zakonodavne politike i uređivanja određenih odnosa i u granicama je ustavnog ovlašćenja zakonodavca sadržanih u odredbama člana 39. st. 1, 3. i 4. i člana 10. Ustava Republike Srpske. Takođe, Sud je ocijenio da ni ostala pitanja cjelishodnosti i opravdanosti osporenih rješenja Zakona o radu i mogućnosti da se ona izmijene od strane zakonodavca, posebno sa aspekta uslova imenovanja u organe sindikata, nisu u njegovoj nadležnosti utvrđenoj članom 115. Ustava Republike Srpske.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Synarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-64/09 PREDSJEDNIK
18. maj 2011. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko