Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 1, člana 4. tačka g), člana 7. stav 1. tačka b) u dijelu koji glasi «...koji odgovara potrebama njegovog porodičnog domaćinstva...» i tačke d), člana 11. stav 1. tačka b) u dijelu koji glasi «...radno mjesto» i tačka g), člana 12. tačka b), člana 13. stav 2, 3, 4. i stav 6. u dijelu koji glasi «...i funkciji koju je to lice obavljalo u trenutku penzionisanja», člana 15, člana 17. stav 1. u dijelu koji glasi «...ulaganjem drugog stana...» i člana 18. tačka b) Pravilnika o rješavanju stambenih potreba lica koja su bila zaposlena u prijašnjem Ministarstvu odbrane ili Vojsci Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 96/09), koji je donio ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi Republike Srpske.
Odluka donesena 18. 05. 2011.
Predmeti (1)
U-71/09
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
18. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 18. maja 2011. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 1, člana 4. tačka g), člana 7. stav 1. tačka b) u dijelu koji glasi «...koji odgovara potrebama njegovog porodičnog domaćinstva...» i tačke d), člana 11. stav 1. tačka b) u dijelu koji glasi «...radno mjesto» i tačka g), člana 12. tačka b), člana 13. stav 2, 3, 4. i stav 6. u dijelu koji glasi «...i funkciji koju je to lice obavljalo u trenutku penzionisanja», člana 15, člana 17. stav 1. u dijelu koji glasi «...ulaganjem drugog stana...» i člana 18. tačka b) Pravilnika o rješavanju stambenih potreba lica koja su bila zaposlena u prijašnjem Ministarstvu odbrane ili Vojsci Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 96/09), koji je donio ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi Republike Srpske.
Obrazloženje
Ranko Mirošljević iz Banjaluke podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 1, člana 4. tačka g), člana 7. stav 1. tačka b) u dijelu koji glasi «...koji odgovara potrebama njegovog porodičnog domaćinstva...» i tačka d), člana 11. stav 1. tačka b) u dijelu koji glasi «...radno mjesto» i tačka g), člana 12. tačka b), člana 13. stav 2, 3, 4. i stav 6. u dijelu koji glasi «...i funkciji koju je to lice obavljalo u trenutku penzionisanja», člana 15, člana 17. stav 1. u dijelu koji glasi «...ulaganjem drugog stana...» i člana 18. tačka b) Pravilnika o rješavanju stambenih potreba lica koja su bila zaposlena u prijašnjem Ministarstvu odbrane ili Vojsci Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 96/09), koji je donio ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi Republike Srpske. U inicijativi se navodi da član 1. osporenog pravilnika nije u saglasnosti sa članom 10. Ustava Republike Srpske, jer dovodi u neravnopravan položaj pripadnike Vojske Republike Srpske koji su Odlukom Vlade broj 02/1-020-120/04 od 2. februara 2004. godine otpušteni iz sistema odbrane Republike Srpske u odnosu na one pripadnike koji su bili zaposleni na neodređeno vrijeme u Vojsci RS, a do 31. decembra 2005. godine nisu riješili stambeno pitanje. Davalac inicijative smatra da su i osporene odredbe člana 7. tačka d), člana 11. tačke b) i g), člana 13. stav 2, 3, 4 i 6, člana 15. i člana 18. tačka b) predmetnog akta u suprotnosti sa ustavnim načelom ranopravnosti, jer se, po njegovom mišljenju, prilikom određivanja kriterijuma za utvrđivanje liste prioriteta za rješavanje stambenih potreba, ne može praviti razlika u okviru iste stručne spreme bodovanjem radnog mjesta, te da treba izostaviti kriterijum «broj članova porodičnog domaćinstva». Takođe smatra da ovaj pravilnik ne bi trebalo da na isti način tretira lica koja imaju neadekvatno riješeno stambeno pitanje i lica koja nemaju nikakvo rješenje, te da, prilikom bodovanja stručne spreme vojnih lica, ovaj akt nije prilagođen i usaglašen sa vrednovanjem odgovarajućih diploma civilnih lica. Pored toga, u inicijativi se navodi da član 7. tačke b) i d), član 12. tačka b) i član 17. stav 1. pomenutog pravilnika nisu u saglasnosti sa članom 14. stav 1. Zakona o privatizaciji državnih stanova, kojim je propisano da nosilac stanarskog prava ili članovi njegovog porodičnog domaćinstva mogu otkupiti samo jedan stan na teritoriji Republike Srpske ili Federacije BiH. Na osnovu izloženog, predlaže da Sud povodom inicijative pokrene postupak i utvrdi da osporene odredbe Pravilnika o rješavanju stambenih potreba lica koja su bila zaposlena u prijašnjem Ministarstvu odbrane ili Vojsci Republike Srpske nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. U odgovoru koji je na inicijativu dostavilo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju navodi se da je ovo ministarstvo, u čijem je sastavu Republička direkcija za obnovu i izgradnju, na osnovu Zakona o republičkoj upravi nadležno za upravljanje nekretninama vojnostambenog fonda Vojske Republike Srpske i nekadašnjeg Ministarstva odbrane Republike Srpske. Stoga je ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju osporeni pravilnik donio na osnovu prenesenog prava raspolaganja nad vojnostambenim fondom, poslovnim prostorom i garažama. Donosilac ovog akta smatra da je nesporna njegova nadležnost da bliže propisuje konkretne kriterijume i mjerila za raspodjelu stambenih jedinica, kreditnih sredstava za kupovinu stanova i drugih novčanih sredstava za adaptaciju i renoviranje postojećih stambenih jedinica, kao i načine za poboljšanje stambenog standarda lica na koja se odnosi ovaj pravilnik. Ističe da su sve osporene odredbe koje se odnose na kriterijume i mjerila za vrednovanje stambenih potreba pojedinaca saglasne okvirnim principima koje propisuju Zakon o stambenim odnosima (u dijelu u kojem se primjenjuje) i Zakon o privatizaciji državnih stanova. Konkretno, navodi da bodovanje članova porodičnog domaćinstva nije proizvoljnost, već je u skladu sa definicijom koja je uspostavljena zakonom i u kojoj su pobrojana sva lica koja mogu činiti krug članova porodičnog domaćinstva korisnika stana kao zakupca. Takođe, u pogledu propisivanja mogućnosti učešća u stambenoj raspodjeli korisnika koji nemaju stambeno pitanje riješeno na odgovarajući način, ističe da se radi o kriterijumu čije opravdanje i svrsishodnost proizlazi direktno iz zakona, te da je to varijabilno mjerilo koje se ocjenjuje prvenstveno prema momentu rješavanja stambene potrebe. Saglasno navedenom, predlaže da Sud ne prihvati datu inicijativu.
Pravilnik orješavanju stambenih potreba lica koja su bila zaposlena u prijašnjem Ministarstvu odbrane ili Vojsci Republike Srpske donesen je na osnovu čl. 61. i 77. Zakona o privatizaciji državnih stanova – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 72/07, 59/08 i 58/09) i člana 69. st. 1. i 2. i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 118/08), a u vezi sa Odlukom o prenosu prava upravljanja i raspolaganja vojnostambenim fondom, poslovnim prostorima i garažama («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 103/06). Osporenim članom 1. propisano je da se ovim pravilnikom uređuje rješavanje stambenih potreba, planiranje i izvori sredstava, kriterijumi i mjerila za stambenu dodjelu, te postupak i uslovi korišćenja postojećih državnih stanova iz vojnostambenog fonda i drugih sredstava namijenjenih za rješavanje stambenih potreba lica koja su bila zaposlena na neodređeno vrijeme u prijašnjem Ministarstvu odbrane Republike Srpske i Vojsci Republike Srpske do 31. decembra 2005. godine koja nisu riješila stambeno pitanje, a koja su nakon ovog datuma penzionisana ili su u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine ili oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Članom 4. stav 1. tačka g) propisano je da se stambene potrebe lica iz člana 1. ovog pravilnika mogu rješavati i davanjem stambenih kredita za poboljšanje uslova stanovanja (dogradnje, adaptacije, nadogradnje, sanacije i sl.). Prema članu 7. stav 1. tačka b) pravo na rješavanje stambenih potreba prema odredbama ovog pravilnika nema lice iz člana 1. ovog pravilnika ako na teritoriji Republike Srpske ili Federacije BiH ili na teritoriji država nastalih raspadom bivše SFRJ ima u vlasništvu, on ili članovi njegovog porodičnog domaćinstva, drugi stan ili porodičnu kuću koja odgovara potrebama njegovog porodičnog domaćinstva, ili ako je ovu nekretninu prodalo poslije 30. aprila 1991. godine. Osporenim članom 11. stav 1. tačke b) i d) određeno je da kriterijumi i mjerila za utvrđivanje prioriteta za rješavanje stambenih potreba lica iz člana 1. ovog pravilnika su stručna sprema i radno mjesto, te broj članova porodičnog domaćinstva. Po članu 12. stav 1. tačka b), prema kriterijumu stambena situacija, licima iz člana 1. ovog pravilnika pripada 10 bodova, ako nemaju riješeno stambeno pitanje na odgovarajući način. Članom 13. stav 2, 3. i 4. propisano je da pored kriterijuma iz stava 1. ovog člana (koji se odnosi na stručnu spremu) licu koje ima zvanje doktora nauka ili završenu školu nacionalne odbrane pripadajući broj bodova uvećava se za 30, da se licu koje ima zvanje magistra nauka, specijaliste po završenom postdiplomskom studiju, završenu komandno-štabnu školu ili položen pravosudni ispit, broj bodova uvećava za 20, te je određen broj bodova koji se broju bodova iz stava 2, 3. i 4. dodaju za rukovođenje, odnosno obavljanje funkcija. Stavom 6. istog člana ovog pravilnika propisano je da se penzionisanom licu iz stava 1. ovog člana broj bodova utvrđuje prema stručnoj spremi i funkciji koju je to lice obavljalo u trenutku penzionisanja. Prema članu 15. licu iz člana 1. ovog pravilnika pripada za svakog člana porodičnog domaćinstva po 10 bodova, a članom porodičnog domaćinstva ovog lica se smatraju: bračni drug, djeca (rođena u braku ili van braka, usvojena, pastorčad), bračni drugovi djece, roditelji bračnih drugova (otac majka, očuh, maćeha, usvojilac), braća i sestre, unučad, kao i lica koja je dužno po zakonu da izdržava ili su ta lica dužna po zakonu da izdržavaju njega, a koja zajedno sa njim trajno žive i stanuju u ekonomskoj zajednici. Osporenim članom 17. stav 1. određen je način bodovanja učešća drugih pravnih lica u kupovini stana, ulaganjem drugog stana ili novčanog iznosa na ime dijela vrijednosti stana. Članom 18. utvrđen je redoslijed u rješavanju stambenih potreba ukoliko dva ili više lica ostvare isti broj bodova u skladu sa kriterijumima i mjerilima iz člana 11. ovog pravilnika, te je osporenom tačkom b) kao drugi kriterijum propisan broj članova porodičnog domaćinstva. U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba predmetnog pravilnika Sud je imao u vidu da je članom 56. Zakona o Republičkoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 118/08 i 11/09) upravljanje i raspolaganje vojnostambenim fondom, poslovnim prostorima, garažama i drugim nepokretnostima na kojima je pravo raspolaganja kao državnom svojinom imalo bivše Ministarstvo odbrane Republike Srpske, dato u nadležnost Republičkoj direkciji za obnovu i izgradnju, koja je u sastavu Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju. Pored toga, Sud je imao u vidu da je članom 77. Zakona o privatizaciji državnih stanova – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 72/07, 59/08, 58/09 i 71/10) propisano da Zakon o stambenim odnosima ostaje na snazi do isticanja rokova iz člana 38. ovog zakona, kao i ovlašćenja iz člana 24. Zakona o stambenim odnosima («Službeni list SRBiH» br. 14/84 – prečišćeni tekst, 12/87 i 31/89) i «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 19/93, 12/99 i 31/99), koji predstavlja pravni osnov za donošenje osporenog pravilnika. Saglasno navedenim zakonskim odredbama, donosilac osporenog pravilnika je, po ocjeni Suda, bio nadležan da definiše krug subjekata čije se stambene potrebe rješavaju ovim aktom, te bliže uredi uslove, kriterijum i postupak rješavanja tih potreba na način kako je to propisano članom 1. ovog pravilnika.
Ocjenjujući osporenu odredbu člana 4. tačka g) predmetnog pravilnika, kojom je predviđeno davanje stambenih kredita za poboljšanje uslova stanovanja, Sud je utvrdio da ovakvo propisivanje nije u suprotnosti sa Zakonom o stambenim odnosima, prema kojem davalac stana opštim aktom utvrđuje kriterijum i mjerila za dodjelu stana, kao i druga pitanja koja se odnose na rješavanje stambenih potreba radnika. Po ocjeni Suda, donosilac ovog pravilnika je, bliže uređujući način rješavanja stambenih potreba lica na koja se ovaj akt odnosi, mogao predvidjeti i davanje stambenih kredita kao način poboljšanja stambenog standarda i kvaliteta stanovanja radnika. Isti stav Sud je zauzeo i u pogledu odredaba člana 7. tačka b) u osporenom dijelu i tačke d) ovog člana, jer je ocijenio da, propisujući kriterijume za raspodjelu i korišćenje stanova, donosilac pravilnika bio ovlašćen da, saglasno okvirnim principima koji su utvrđeni zakonom, propiše i uslove pod kojima lica iz člana 1. ovog akta nemaju pravo na rješavanje stambenih potreba po ovom pravilniku. Pomenute odredbe, kao i član 12. tačka b) i član 17. stav 1. u osporenom dijelu, po ocjeni Suda, nisu u suprotnosti sa članom 14. stav 1. Zakona o privatizaciji državnih stanova, kako to smatra davalac inicijative, a kojim je propisano da nosilac stanarskog prava ili članovi njegovog porodičnog domaćinstva mogu otkupiti samo jedan stan na teritoriji Republike Srpske ili Federacije BiH. Naime, navedenim odredbama osporenog pravilnika vrednovan je kriterijum koji se odnosi na stambenu situaciju lica koja nemaju riješeno stambeno pitanje na odgovarajući način, kao i učešće drugih pravnih lica u rješavanju stambenog pitanja radnika ulaganjem drugog stana, zbog čega se ne mogu dovesti u direktnu vezu sa pomenutom zakonskom odredbom.
Osporenim odredbama člana 11. stav 1. tačka b) u dijelu koji glasi «...radno mjesto» i tačka g), člana 13. stav 2, 3, 4. i stav 6. u dijelu koji glasi «...i funkciji koju je to lice obavljalo u trenutku penzionisanja», člana 15. i člana 18. tačka b) predmetnog pravilnika, propisani su i razrađeni konkretni kriterijumi i mjerila za utvrđivanje liste prioriteta za rješavanje stambenih potreba lica iz člana 1. ovog akta. Pomenute odredbe su, po ocjeni Suda, saglasne relevantnim odredbama Zakona o stambenim odnosima i Zakona o privatizaciji državnih stanova. Naime, propisivanje kojim se vrednuje stručna sprema i radno mjesto, zavisno od stepena složenosti i odgovornosti poslova koje lice obavlja, te bodovanje broja članova porodičnog domaćinstva, kriterijimi su koji su, po ocjeni Suda, u saglasnosti sa zakonskim okvirima. Prilikom ove ocjene Sud je posebno imao u vidu da zakon nije postavio ograničenje u pogledu izbora uslova i kriterijuma za rješavanje stambenih potreba radnika. Sud takođe smatra da ocjena vrednovanja pojedinih kriterijuma, odnosno cjelishodnost pojedinih rješenja ovog pravilnika, nije u njegovoj nadležnosti.
Pored navedenog, Sud je ocijenio da osporenim odredbama predmetnog pravilnika nije narušeno načelo ravnopravnosti iz člana 10. Ustava. Naime, ovo načelo ne garantuje apsolutnu jednakost, već samo ravnopravost subjekata koji se nalaze u istim pravnim situacijama, što, po ocjeni Suda, pomenutim odredbama osporenog akta nije dovedeno u pitanje.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-71/09 PREDSJEDNIK
18. maj 2011. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko