Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/07) i Zakona o izmjenama Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 116/09).

Odluka donesena 18. 05. 2011.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-4/10

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

18. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tačka 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 54/05), na sjednici održanoj 18. maja 2011. godine, donioje

ODLUKU

Odbija se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/07) i Zakona o izmjenama Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 116/09).

Obrazloženje

Sindikat uprave Republike Srpske i Sindikat pravosuđa Republike Srpske iz Banjaluke prijedlogom su pred Ustavnim sudom Republike Srpske pokrenuli postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/07) i Zakona o izmjenama Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 116/09). U prijedlogu je navedeno da su osporenim članom 5. stav 3. Zakona o platama povrijeđena prava iz člana 39. stav 5. Ustava Republike Srpske, te prava na kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog, garantovana članovima 10. i 41. Ustava Republike Srpske. Naime, predlagači smatraju da je ovakvom zakonskom odredbom omogućeno da poslodavci jednostrano regulišu pitanje zarada na osnovu rada, a Zakonom o platama, po njihovom mišljenju, propisan je manji obim prava nego članom 65. Zakona o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07). Ističu da zaposleni u upravi i pravosuđu Republike Srpske, na osnovu osporenih izmjena i dopuna Zakona o platama, imaju manje plate u odnosu na ostale budžetske korisnike sa istom stručnom spremom, čime je, kako navode, narušen princip ravnopravnosti i član 90. Zakona o radu, koji garantuje jednaku platu za rad iste vrijednosti. Predlažu da Sud, na osnovu navedenog, odluči da osporenim članom 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske, i izmjene i dopune ovog zakona, nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu. U odgovoru na navode iz prijedloga koji je Ustavnom sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske, pored ostalog, navedeno je da se osporenom odredbom člana 5. stav 3, kao i odredbom stava 2. istog člana, tačke a) i b) Zakona omogućavaju konzistentne, izbalansirane i transparentne isplate budžetskih sredstava po osnovu koeficijenata platnih grupa i podgrupa kojima su određene i naknade za topli obrok, regres, zimnicu i ogrev. Ističu da je ovakvo zakonsko rješenje u javnom interesu i u skladu sa evropskim standardima zaštite prava na imovinu. Takođe ukazuju na neosnovanost navoda iz prijedloga kojima se daje veći pravni značaj kolektivnom ugovoru u odnosu na zakonske norme, kao i navode o narušavanju ustavnog principa ravnopravnosti navedenim izmjenama i dopunama Zakona o platama. S tim u vezi iznose mišljenje da se Ustav temelji na principima socijalne pravde, ali da ne garantuje obim prava po osnovu radnih odnosa, odnosno da je obim prava koji se ostvaruju finansijskim putem u direktnoj zavisnosti od materijalnih mogućnosti društva koje cijeni država. Takođe smatraju da ni osnovnim a ni izmjienjenim tekstom Zakona nije povrijeđen član 10. Ustava, kao ni bilo koji drugi član Ustava kojim se jamče ljudska prava i slobode. Osporene odredbe, po njihovom mišljenju, jednako se odnose na sva lica koja se nađu u istim pravnim situacijama i u jednakom su položaju u ostvarivanju svojih budućih prava. Predlažu da Sud, na osnovu iznesene argumentacije, prijedlog ne prihvati. Osporenim članom 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/07) propisano je da su naknade za topli obrok, zimnicu, ogrev i regres uračunate u iznos osnovne plate iz stava (2) ovog člana i ne mogu se posebno iskazivati.

Osporenim Zakonom o izmjenama Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 116/09) propisani su procenti za koje se, za period od 1. januara do 31. decembra 2010. godine, umanjuju utvrđeni platni koeficijenti za obračun plata zaposlenih u organima državne uprave, zavisno od određenog radnog mjesta, platne grupe i platne podgrupe.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/07) i Zakona o izmjenama Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 116/09), Sud je imao u vidu da Ustav Republike Srpske utvrđuje: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu , pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10); da svako na osnovu rada ima pravo na zaradu u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. stav 5); da se slobode i parava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, kao i da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2); da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, i radne odnose (Amandman XXXII tačka 12, kojim je zamijenjen član 68), kao i da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a propisi i drugi opšti akti, sa zakonom (član 108). Sud je utvrdio da je zakonodavac u skladu sa navedenim ustavnim ovlašćenjima Zakonom o radu – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07), koji se primjenjuje na sve zaposlene, izuzev u slučaju kada su prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih po osnovu rada u pojedinim oblastima uređena posebnim zakonom, uredio opšti režim radnih odnosa, dakle i zarada (plata), naknada i drugih primanja zaposlenih. S tim u vezi Sud je utvrdio da je i Zakonom o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske, kao posebnim zakonom, u skladu sa navedenim ustavnim ovlašćenjem, drugačije propisan način utvrđivanja i obračuna zarada (plata) i naknada i drugih primanja zaposlenih u organima uprave Republike Srpske u odnosu na Zakon o radu. Naime, u članu 90. stav 1. i članu 94. stav 1. Zakona o radu propisano je da radnik ostvaruje pravo na platu i naknadu plate u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio da propisivanje kao u osporenom članu 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 118/07) da su naknade za topli obrok, zimnicu, ogrev i regres uračunate u iznos osnovne plate i da se ne mogu posebno iskazivati – nije u nesaglasnosti sa navedenim ustavnim određenjem iz člana 39. stav 5, člana 49. st. 1. i 2, Amandmana XXXII tačka 12, kojim je zamijenjen član 68 i člana 108. stav 1. Ustava Republike, jer zakonodavac ima slobodu da propiše na koji način će, pored ostalih, biti uređeno i konkretno pitanje, kao i slobodu da to reguliše jednim ili sa više zakona, na isti ili različit način, što je, po ocjeni Suda, stvar zakonodavne politike koju Ustavni sud, saglasno odredbi člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje. Pored toga, Sud je ocijenio da nema osnova tvrdnji predlagača da se osporenim Zakonom o izmjenama Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske vrši diskriminacija radnika u utvrđivanju visine plata u odnosu na ostale budžetske korisnike, jer se ovaj propis odnosi jednako na sve zaposlene u organima uprave koji se nalaze u istim pravnim situacijama. Određivanje procenata umanjenja određenih platnih koeficijenata, po ocjeni Suda, takođe je stvar zakonodavne politike, kojom se ne dovode u pitanje ustavom zajemčene slobode, pa ni sloboda sindikalnog organizovanja i djelovanja. Naime, imajući u vidu ustavno načelo da propisi i drugi opšti akti, dakle i kolektivni ugovori, moraju biti u saglasnosti sa zakonom, kao i to da Ustav ne garantuje obim prava po osnovu radnih odnosa, Sud je ocijenio da osporenim odredbama navedenih zakona nisu povrijeđeni ni ustavni principi socijalne pravde i ravnopravnosti iz čl. 5. i 10, kao ni princip sindikalnog organizovanja i djelovanja iz člana 41. Ustava. Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Synarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-4/10 PREDSJEDNIK

18. maj 2011. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Odbija se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. stav 3. Zakona o… | Sudska praksa | Aktio