Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 87. stav 5. i člana 88. stav 1. Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje elekričnom energijom («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 85/08), koje je donijela Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske.
Odluka donesena 14. 04. 2011.
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-60/09
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
14. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 14. aprila 2011. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 87. stav 5. i člana 88. stav 1. Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje elekričnom energijom («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 85/08), koje je donijela Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske.
Obrazloženje
Mile Antonić, advokat iz Banje Luke, podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 87. stav 5. i člana 88. stav 1. Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje elekričnom energijom («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 85/08), koje je donijela Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske. U inicijativi se navodi da osporene odredbe pomenutog opšteg akta nisu u saglasnosti sa čl. 11, 12, 13. i 21. Zakona o obligacionim odnosima, kojima je propisano da su strane u obligacionom odnosu ravnopravne, da su dužne da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja, da je zabranjena zloupotreba prava iz obligacionog odnosa, te da su strane u obligacionom odnosu dužne da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim poslovnim običajima. Davalac inicijative smatra da se članom 87. stav 5. osporenog akta isproručiocu električne energije omogućava zloupotreba prava iz obligacionog odnosa. Konkretno, u vezi s tim ističe da isporučilac električne energije, prilikom ispostavljanja računa korisniku, pored iznosa duga za prethodni mjesec, unosi i stavku «preneseni saldo», odnosno ukupni saldo dugovanja potrošača iz ranijeg perioda. Na ovaj način, po mišljenju davaoca inicijative, primjenom osporene odredbe člana 87. stav 5. predmetnog akta, ispostavljanjem svakog računa prekida se zastara potraživanja, što nije u saglasnosti sa članom 378. Zakona o obligacionim odnosima, prema kojem potraživanja za isporučenu električnu energiju zastarijevaju u roku od godinu dana. U vezi sa navedenim, smatra da je i član 88. stav 1. osporenog akta, kojim je propisan rok u kojem krajnji kupac može da podnese prigovor distributeru električne energije na novčani iznos naznačen na računu, nazakonit i suvišan. Na osnovu izloženog predlaže da Sud pokrene postupak i utvrdi da osporene odredbe Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. U odgovoru koji je na inicijativu dostavila Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske navodi se da je, saglasno osporenim odredbama Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom, krajnji kupac obavezan platiti iznos na računu za utrošenu elekričnu energiju, ili uložiti prigovor na račun, koji odlaže plaćanje do konačne odluke o prigovoru. Prema tome, kako se ističe, cilj ovih odredaba je odlaganje plaćanja u slučaju prigovora na iznos koji je naveden na računu. Donosilac osporenog akta smatra da je davalac inicijative pogrešno izveo zaključak da je, prema osporenim odredbama, krajnji kupac saglasan sa obračunatim iznosom za utrošenu električnu energiju koji je naznačen na računu, odnosno da je priznao dug, ukoliko ne podnese prigovor na visinu navedenog iznosa, te da takav račun više ne može osporavati. U vezi s tim, ističe da prema članu 89. stav 1. predmetnog opšteg akta, «krajnji kupac može zahtijevati korekciju obračuna u slučaju da utvrdi grešku na računu za period koji ne može biti duži od jedne godine od dana podnošenja zahtjeva, ukoliko u pojedinim slučajevima odredbama Opštih uslova nije drugačije propisano», a to se odnosi na slučajeve kada je rok za korekciju duži i iznosi dvije godine (član 80. stav 7. i član 89. stav 4). Smatra da prikaz iznosa za utrošenu električnu energiju na računu za konkretni obračunski period, kao i ukupni saldo obaveze potrošača (koji su na računu iskazani odvojeno), ne predstavlja povredu Zakona o obligacionim odnosima. Takođe ističe da rok iz člana 89. stav 1. ovog akta ne ograničava stranke da povodom zastarjelosti potraživanja pokrenu parnični postupak pred nadležnim sudom. Opšte uslove za isporuku i snabdijevanje električnom energijom donijela je Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske na osnovu člana 23. stav 1. al. 6. Zakona o električnoj energiji – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 8/08) i člana 10. stav (1) tačka 8. Statuta ove komisije («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 41/04, 67/07 i 113/07). Osporenim članom 87. stav 5. ovog akta propisano je da ukoliko krajnji kupac ne prigovori na osnovanost i visinu obračunatog iznosa u propisanom roku, dužan je izvršiti plaćanje. Prema članu 88. stav 1. istog akta, krajnji kupac može da podnese prigovor u pisanoj formi distributeru ili snabdjevaču na novčani iznos naznačen na računu za utrošenu električnu energiju u roku određenom za plaćanje.
Članom 23. stav 1. al. 6. Zakona o električnoj energiji, koji je označen kao pravni osnov za donošenje osporenog opšteg akta, propisano je da je nadležnost Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske, pored ostalog, i donošenje opštih uslova za isporuku električne energije.
U postupku ocjenjivanja osporenih odredaba Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom, Sud je imao u vidu da je tačkama 6, 8. i 11. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno da Republike uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, osnovne ciljeve i pravce privrednog razvoja i politiku i mjere za usmjeravanje razvoja, kao i sistem javnih službi. Pored toga, prema odredbi člana 61. stav 1. Ustava, Republika obezbjeđuje funkcionisanje javnih službi u skladu sa zakonom.
Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o električnoj energiji uspostavljena su pravila za proizvodnju i distribuciju električne energije na prostoru Republike Srpske, te su utvrđeni uslovi za racionalan i ekonomičan razvoj djelatnosti proizvodnje i distribucije električne energije (član 1). U cilju regulisanja monopolskog ponašanja i obezbjeđenja transparentnog i nediskriminirajućeg položaja svih učesnika na energetskom tržištu u Republici Srpskoj, ovim zakonom je osnovana Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske (član 12). Uređujući nadležnosti ove komisije, članom 23. stav 1. al. 6. ovog zakona propisano je da ovaj organ, pored ostalog, donosi Opšte uslove za isporuku električne energije, dok je članom 74. stav 1. tačka 8. određeno da se Opštim uslovima za isporuku električne energije uređuje, između ostalog, način obračuna i uslovi plaćanja električne energije.
Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da je Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, saglasno citiranim zakonskim odredbama kojim su određeni sadržina i obim ovlašćenja ovog organa, donijela Opšte uslove za isporuku i snabdijevanje električnom energijom. Ovim aktom propisani su uslovi i način priključenja objekata i krajnjih kupaca električne energije na distributivnu mrežu, kvalitet snabdijevanja električnom energijom, način na koji se utrošena električna energija mjeri, očitava, obračunava i naplaćuje, zahtjevi u pogledu tačnosti mjernih uređaja, uslovi i način pod kojima može biti obustavljena i ograničena isporuka električne energije krajnjem kupcu, i dr. Između ostalog, osporenim odredbama predmetnog akta propisan je način plaćanja računa za utrošenu električnu energiju od strane krajnjeg kupca, te mogućnost podnošenja prigovora na novčani iznos naznačen na računu za utrošenu električnu energiju.
Ocjenjujući način na koji je ovo pitanje regulisano predmetnim odredbama, Sud je utvrdio da ovakvo propisivanje nije u nesaglasnosti sa Zakonom o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 o 74/04), kako to smatra davalac inicijative. Prilikom ove ocjene Sud je, prije svega, imao u vidu sadržaj osporenih odredaba, kojima je propisana obaveza krajnjeg kupca da izvrši plaćanje računa u određenom roku ukoliko ne prigovori na obračunati iznos, te je predviđena mogućnost da se u roku određenom za plaćanje podnese pismeni prigovor na iznos koji je naznačen na računu. Kako iz navedenog nasumnjivo proizlazi, osporene odredbe se ni na koji način ne odnose na zastarjelost potraživanja, pa se zbog toga ne mogu ni dovesti u vezu sa rokom zastarjelosti potraživanja naknade za isporučenu električnu energiju koji je propisan članom 378. Zakona o obligacionim odnosima, te odredbama ovog zakona koje regulišu prekid i zastoj zastarjelosti. Zbog toga, po ocjeni Suda, osporene odredbe ne utiču na pravo krajnjeg kupca da, u slučaju spora, prigovor zastarjelosti potraživanja po osnovu isporučene električne energije istakne u parničnom postupku pred nadležnim sudom. Pored toga, Sud je ocijenio da predmetne odredbe ne dovode do povrede čl. 11, 12, 13. i 21. Zakona o obligacionim odnosima, kojima je propisano da su učesnici u obligacionim odnosima ravnopravni, da su dužni da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja, da postupaju u skladu sa dobrim poslovnim običajima, te da je zabranjena zloupotreba prava iz obligacinog odnosa. Eventualne povrede ovih zakonskih odredaba u konkretnim sporovima i zloupotrebe u njihovoj primjeni, na šta posebno ukazuje davalac inicijative, Sud nije nadležan da ocjenjuje, saglasno članu 115. Ustava. Isto tako, način na koji se dugovanje iskazuje na računu za isporučenu električnu energiju, odnosno činjenica da se odvojeno iskazuje ukupni saldo obaveze i iznos za utrošenu električnu energiju za konkretan obračunski period, ulazi u domen primjene zakona i podzakonskih akata i ne može biti predmet ocjene od strane Ustavnog suda. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-60/09 PREDSJEDNIK
14. april 2010. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko