Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 44. stav 2. Odluke o seoskim vodovodima („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 10/09), koju je donijela Skupština opštine Čelinac.

Odluka donesena 31. 01. 2012.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-56/10

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

31. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11), na sjednici održanoj 31. januara 2012. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 44. stav 2. Odluke o seoskim vodovodima („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 10/09), koju je donijela Skupština opštine Čelinac.

Obrazloženje

Zoran Jungić iz Čelinca podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 44. stav 2. Odluke o seoskim vodovodima („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 10/09), koju je donijela Skupština opštine Čelinac. U inicijativi se navodi da su propisivanjem kao osporenom odredbom, kojom je predviđeno da se odbor za upravljanje seoskim vodovodom može organizovati kao udruženje građana, shodno Zakonu o udrženjima i fondacijama Republike Srpske, kako bi upisom u registar stekao svojstvo pravnog lica i ispunio uslov za otvaranje žiro računa, te prikupljanje sredstava od naplata, novih priključaka, redovne naplate utroška vode i daljeg održavanja vodovoda – grubo prekršene odredabe Ustava Republike Srpske, kao i važećih zakona koji regulišu finansijsko poslovanje. S obzirom na to da pomenuti odbor broji najmanje pet članova, donosilac akta trebalo je, po mišljenju davaoca inicijative, da predvidi obavezno, a ne fakultativno organizovanje ovog odbora kao udruženja građana. Takođe smatra da je plaćanje naknade za utrošenu vodu na tekući račun blagajnika ovog odbora nezakonito prikupljanje, deponovanje i netransparentno trošenje novca, i zbog toga u inicijativi ističe lični primjer neplaćanja naknade za utrošenu vodu. Predlaže da Sud utvrdi da osporena odluka nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom, kao i da se donošenjem privremene mjere obustavi njeno izvršenje. U odgovoru Skupštine opštine Čelinac navodi se: da je o osporenoj odluci provedena javna rasprava u svim mjesnim zajednicama i da nije bilo primjedbi; da su seoski vodovodi, uz djelimično učešće budžetskih sredstava ove opštine, izgrađeni sredstvima prikupljenim od korisnika seoskih vodovoda; te da su savjeti mjesnih zajednica imenovali odbore za upravljanje vodovodom. Pored toga, ističe se da odbori odlučuju o pitanjima regulisanim članom 24. osporene odluke, dok se prikupljanje sredstava, zavisno od opredjeljenja pomenutog odbora, vrši na način predviđen čl. 44. i 45. iste odluke.

Odluku o seoskim vodovodima („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 10/09), na osnovu člana 50. Zakona o vodama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 50/06), člana 3. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/95, 18/95 i 51/02) i člana 32. Statuta opštine Čelinac („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 1/06), donijela je Skupština opštine Čelinac na sjednici održanoj 29. decembra 2009. godine. Ovom odlukom uređena je izgradnja, održavanje, korišćenje, upravljanje i zaštita seoskih vodovoda na području opštine Čelinac (član 1).

Osporenim članom 44. stav 2. ove odluke propisano je da se Odbor za upravljanje seoskim vodovodom može, shodno Zakonu o udruženjima i fondacijama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 52/01 i 42/05), organizovati kao udrženje građana, kako bi upisom u registar stekla svojstvo pravnog lica i ispunio uslov za otvaranje žiro računa i mogućnost prikupljanja sredstava od naplata novih priključaka, redovne naplate utroška vode i dalje mogućnosti održavanja vodovoda.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odluke Sud je imao u vidu da je članom 102. stav 1. tačke 2. i 5. Ustava Republike Srpske utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, te se stara o zadovoljavanju potreba građana, između ostalog, u oblasti zaštite životne sredine i u drugim oblastima. Prema članu 1. Zakona o vodama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 50/06), ovim zakonom uređen je način integralnog upravljanja vodama unutar teritorije Republike Srpske, a koji obuhvata: zaštitu voda, korišćenje voda, zaštitu od štetnog djelovanja voda, uređenje vodotoka i drugih vodnih tijela i javnog dobra; finansiranje obavljanja djelatnosti; organe uprave; javne službe i institucije u sektoru voda; vodne objekte i postrojenja, kao i druga problematika vezana za integralno upravljanje vodama. Članom 50. istog zakona propisano je: da je svakome dozvoljeno, u skladu sa propisima, da koristi vode običnim načinom koji ne zahtijeva posebne naprave i ne isključuje druge od jednakog korišćenja – opšta upotreba voda (stav 1); da opšta upotreba voda obuhvata naročito: zahvatanje vode, bez posebnih naprava, iz vodotoka i jezera za lične i potrebe domaćinstva, zahvatanje podzemne vode ili vode sa izvora koja se koristi iz bunara ili izvora na vlastitom zemljištu za lične i potrebe domaćinstva, prikupljanje i korišćenje voda od padavina za lične i potrebe domaćinstva koje se sakupljaju na vlastitom zemljištu, korišćenje voda iz rijeka, jezera i drugih površinskih izvora za kupanje i rekreaciju, ličnim i potrebama domaćinstva (stav 2); da se ličnim i potrebama domaćinstva iz stava 2. ovog člana smatra korišćenje vode za piće, održavanje čistoće i slične potrebe u domaćinstvu, dok se takvim korišćenjem ne smatra korišćenje vode za navodnjavanje i u tehnološkom procesu ukoliko se te radnje obavljaju kao privredna djelatnost (stav 3). Nadalje, Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/95, 18/95 i 51/02) uređene su komunalne djelatnosti od posebnog društvenog interesa, način obezbjeđivanja posebnog društvenog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja, te predviđeno da Skupština opštine može odlukom utvrditi kao djelatnost od posebnog društvenog interesa i druge komunalne djelatnosti, pored onih koje su utvrđene u stavu 1. člana 1, ako su te djelatnosti nezamjenljiv uslov života i rada građana, preduzeća ili rada drugih organizacija. Članom 3. istog zakona propisano je da opština, odnosno grad obezbjeđuju organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti, i svojim odlukama propisuju uslove i način za njihovo obavljanje (stav 1). Pored toga, članom 22. alineja 5. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05) propisano je da samostalne djelatnosti opštine obuhvataju, između ostalog, u oblasti zaštite prirodnih dobara i životne sredine, obezbjeđenje opštih uslova i načina izgradnje i održavanja vodovoda u seoskim naseljima, njihovo korišćenje, kao i utvrđivanje sanitarno-tehničkih uslova za ispuštanje otpadnih voda, a članom 30. stav 1. alineja 2 istog zakona da skupština opštine donosi odluke i druga opšta akta, te daje njihovo autentično tumačenje.

Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredbi Sud je utvrdio da je Skupština opštine Čelinac bila ovlašćena da donese osporenu odluku kojom će, kao dobro od opšteg interesa, zaštititi vode, te urediti izgradnju, održavanje, korišćenje, upravljanje i zaštutu seoskih vodovoda na svom području, za zadovoljavanje opštih i pojedinačnih potreba građana. Prilikom ove ocjene Sud je imao u vidu ustavna ovlašćenja opštine da preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, te se stara o zadovoljavanju potreba građana, između ostalog, u oblasti zaštite životne sredine i u drugim oblastima. Uz to, imajući u vidu i činjenicu da seoski vodovod predstavlja sistem za snabdijevanje vodom za piće seoskog naselja, sa uređenim i zaštićenim izvorištem, kaptažom, rezervoarom i razvodnom mrežom, a kojom ne upravlja javno komunalno preduzeće, odnosno drugo preduzeće, već odbor koji na prijedlog učesnika izgradnje vodovoda imenuje savjet mjesne zajednice, Sud je ocjenio da osporenim propisivanjem Skupština opštine Čelinac nije izašla iz zakonskih okvira uređujući prava i obaveze odbora za upravljanje seoskim vodovodom, uključujući i mogućnost organizovanja odbora kao udruženja građana, s jedne strane, te korisnika ove usluge, s druge strane. Na osnovu izloženog, Sud je ocijenio da osporena odredba člana 44. stav 2. Odluke o seoskim vodovodima („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 10/09), koju je donijela Skupština opštine Čelinac, nije u nesaglasnosti sa zakonom. U pogledu međusobnog odnosa odbora za upravljanje seoskim vodovodom i korisnika vodovoda, koji je definisan ugovorom između ova dva subjekta (član 15. predmetne odluke), Ustavni sud nije nadležan, saglasno članu 115. Ustava Republike Srpske, da ocjenjuje ustavnost i zakonitost pojedinačnih pravnih akata kao što je ovaj ugovor.

Zakon o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/95, 18/95 i 51/02), na osnovu kojeg je donesena osporena odluka, prestao je da važi stupanjem na snagu Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11). Zbog toga je Sud ocjenjivao saglasnost osporenog akta sa Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/95, 18/95 i 51/02) u vrijeme njegovog važenja.

U vezi sa zahtjevom davaoca inicijative da se, do donošenja konačne odluke, obustavi primjena osporenog akta, Sud je ocijenio da, u konkretnom slučaju, nisu ispunjeni uslovi iz člana 58. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11) za određivanje takve mjere.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-56/10 PREDSJEDNIK

31. januar, 2012. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i… | Sudska praksa | Aktio