Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 7. Odluke o uslovima i načinu isporuke i naplate toplotne energije ("Službeni glasnik opštine Brod" broj 7/10), koju je donijela Skupština opštine Brod, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

Odluka donesena 31. 01. 2012.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-55/10

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

31. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačke a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 104/11), na sjednici održanoj 31. januara 2012. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 7. Odluke o uslovima i načinu isporuke i naplate toplotne energije ("Službeni glasnik opštine Brod" broj 7/10), koju je donijela Skupština opštine Brod, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

Obrazloženje

Željko Cvjetković iz Broda podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 7. Odluke o uslovima i načinu isporuke i naplate toplotne energije ("Službeni glasnik opštine Brod" broj 7/10), koju je donijela Skupština opštine Brod. U inicijativi se navodi da osporena odredba ove odluke, kojom je propisana obaveza za stanove i poslovne prostore koji se nalaze u zgradama koje su priključene na sistem daljinskog centralnog grijanja, a nisu zaključili ugovor sa JP "Gradska toplana", da plaćaju 30% utvrđene cijene po m2 na ime tzv. "posrednog grijanja" prostora – nije u saglasnosti sa članom 17. Zakona o komunalnim djelatnostima. Davalac inicijative ističe da stanovi i poslovni prostori ne mogu biti korisnici i zaključivati ugovore, već njihovi vlasnici i korisnici. Takođe smatra da lica koja nisu zaključila ugovor o pružanju usluge isporuke toplotne energije ne mogu biti obveznici bilo kakve naknade po tom osnovu, te da se u velikom broju slučajeva radi o stanovima i poslovnim prostorima koji su prazni i koje niko ne koristi, zbog čega i nemaju potrebu za centralnim grijanjem. Na osnovu izloženog predlaže da Sud povodom inicijative pokrene postupak i utvrdi da osporena odredba predmetne odluke nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

U odgovoru koji je na inicijativu dostavila Skupština opštine Brod navodi se da pravni osnov za osporeni član 7. predmetne odluke predstavlja član 2. Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 11/95, 18/95 i 51/02), kojim je komunalna djelatnost utvrđena kao djelatnost od posebnog društvenog interesa, kao i član 13. ovog zakona, prema kojem se sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti individualne komunalne potrošnje obezbjeđuju iz cijene komunalnih usluga. Pored toga, donosilac osporenog akta navodi da je članom 12. istog zakona propisano da se pružanje komunalne usluge ne može uskratiti korisnicima koji uredno ispunjavaju svoje obaveze, a da je davalac usluge obavezan da obezbijedi snabdijevanje toplotnom energijom za stambenu zgradu kao funkcionalnu cjelinu, te da za pružanje te usluge angažuje snagu koja se obezbjeđuje i za stanove isključene sa sistema centralnog grijanja. Propisana obaveza plaćanja 30% cijene grijanja za stanove i poslovne prostore u stambenim i stambeno-poslovnim zgradama koji nisu zaključili pojedinačne ugovore proizlazi, po mišljenju donosioca osporene odluke, iz činjenice da se radi o prostorima koji se nalaze u kolektivnim objektima stanovanja, gdje dolazi do posrednog zagrijavanja kroz zidove, stropove i podove, a ne postoji tehnička mogućnost mjerenja ove toplotne energije određenim uređajima (kalorimetrima), zbog čega se obračun vrši približno, u KM/m2 neto stambene površine. Na osnovu navedenog predlaže da Sud ne prihvati datu inicijativu. Odluka o uslovima i načinu isporuke i naplate toplotne energije ("Službeni glasnik opštine Brod" broj 7/10) donesena je na osnovu člana 30. stav 1. tačka 2. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 101/04, 42/05 i 118/05), člana 4. Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 11/95, 18/95 i 51/02), člana 9. Zakona o regulisanju cijena ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 106/09), člana 37. alineja 2. Statuta opštine Brod – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik opštine Brod" broj 12/09) i člana 20. i 21. Statuta Javnog preduzeća "Gradska toplana" Brod, broj 02-313-14/06 od 18. decembra 2007. godine. Osporenim članom 7. ove odluke propisano je da su stanovi i poslovni prostori koji su u stambeno-poslovnim zgradama priključeni na sistem daljinskog centralnog grijanja, a nisu zaključili ugovor sa JP "Gradska toplana" obavezni da plaćaju 30% utvrđene cijene po m2 na ime posrednog grijanja prostora (zidovi, vertikalne linije, strop, pod i sl.) čiji su vlasnici ili korisnici (stav 1). Odluku o tome donosi Nadzorni odbor Javnog preduzeća na osnovu izvještaja službe za kontrolu JP "Gradska toplana" Brod (stav 2).

Članom 30. stav 1. alineja 2. Zakona o lokalnoj samoupravi, koji je naveden kao pravni osnov za donošenje osporene odluke, propisano je da je u nadležnosti skupštine opštine, pored ostalog, da donosi odluke i druga opšta akta i daje njihovo autentično tumačenje. Prema članu 4. Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 11/95, 18/95 i 51/02), koji je takođe označen kao pravni osnov za donošenje ovog opšteg akta, odlukom o osnivanju javnog preduzeća skupština opštine bliže određuje djelatnost koju obavlja javno preduzeće, uslove pod kojima se vrši proizvodnja i promet proizvoda, odnosno obavljanje usluga, prava i obaveze osnivača u upravljanju javnim preduzećima, način obrazovanja cijena proizvoda i usluga, kao i uslovi pod kojima javno preduzeće može povjeriti obavljanje komunalnih djelatnosti drugom preduzeću. Članom 9. Zakona o regulisanju cijena propisano je da mjere neposredne kontrole cijena propisuje Vlada, na prijedlog ministarstva (stav 1), da će Vlada posebnim aktom propisati listu proizvoda i usluga od posebnog značaja za zaštitu standarda stanovništva (stav 2), da privredni subjekti koji se bave proizvodnjom određenih proizvoda, odnosno vršenjem usluga koje su posebnim propisima utvrđene kao komunalne usluge, formiraju cijene tih proizvoda i usluga uz prethodno pribavljenu saglasnost nadležnog organa jedinice lokalne samouprave (stav 3), te da je nadležni organ jedinice lokalne samouprave obavezan da o datoj saglasnosti obavijesti ministarstvo u roku od sedam dana od dana davanja saglasnoti (stav 4). U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe Odluke o uslovima i načinu isporuke i naplate toplotne energije Sud je imao u vidu da je članom 102. stav 1. tačka 2. Ustava utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti. Pored toga, članom 12. stav 1. tačka b) al. 2. i 3. Zakona o lokalnoj samoupravi («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 101/04, 42/05 i 118/05) propisano je da samostalne nadležnosti opština obuhvataju uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti, među kojima i proizvodnju i isporuku toplotne energije, te osnivanje preduzeća, ustanova i drugih organizacija radi pružanja usluga iz njihove nadležnosti, uređenje njihove organizacije i upravljanje. Zakonom o komunalnim djelatnostima («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 11/95, 18/95 i 51/02), koji je, između ostalog, pravni osnov za donošenje osporene odluke, utvrđene su komunalne djelatnosti od posebnog društvenog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja. Članom 2. stav 1. tačka 3. pomenutog zakona propisano je da se kao djelatnost od posebnog društvenog interesa, u smislu ovog zakona, smatra proizvodnja i isporuka toplote, koja obuhvata proizvodnju i isporuku pare i tople vode iz daljinskog centralizovanog izvora ili pojedinačnih izvora za grijanje i druge svrhe, toplovodnom mrežom do podstanice potrošača, uključujući i podstanicu. Prema članu 3. stav 1. istog zakona, opština, odnosno grad obezbjeđuju organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti i svojim odlukama propisuju uslove i način za njihovo obavljanje. Ocjenjujući osporenu odredbu Sud je posebno imao u vidu odredbu člana 11. ovog zakona, kojim je propisano da korisnik komunalne usluge plaća utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu. Kako iz navedenih ustavnih i zakonskih odredaba proizlazi, proizvodnja i isporuka toplotne energije je djelatnost od posebnog društvenog interesa, a opština, odnosno grad su nadležni da obezbjeđuju organizovano obavljanje ove komunalne djelatnosti i da svojim odlukama propisuju uslove i način na koji se građanima pruža ova usluga. Saglasno navedenom, Skupština opštine Brod je bila ovlašćena da donese osporenu odluku kojom je pobliže uredila uslove i način isporuke i naplate toplotne energije na svom području, odnosno pružanje ove komunalne usluge od strane Javnog preduzeća "Gradska toplana" Brod, kao i način obrazovanja cijena isporučene toplotne energije. Međutim, propisujući osporenom odredbom obavezu vlasnika i korisnika stanova i poslovnih prostora koji nisu zaključili ugovor o isporuci toplotne energije da plaćaju 30% utvrđene cijene po osnovu tzv. posrednog grijanja prostora, Skupština opštine Brod je, po ocjeni Suda, izašla iz zakonskih okvira, jer ovakvo regulisanje pitanja ove naknade nema uporište u relevantnim zakonskim odredbama. Naime, kako iz citiranih zakonskih odredaba jasno proizlazi, komunalnu uslugu plaćaju korisnici te usluge, dakle naknada se plaća za uslugu koju je davalac pružio korisniku. U konkretnom slučaju, osporenim članom 7. predmetne odluke je propisana obaveza plaćanja komunalne usluge za koju nisu zaključeni pojedinačni ugovori sa JP "Gradska toplana" Brod i koju vlasnici ili korisnici stanova i poslovnih prostora na koje se osporena odredba odnosi i ne traže od ovog preduzeća. Dakle, ne postoji ni ugovorom, ni zakonom utvrđena obaveza plaćanja ovakve naknade, zbog čega donosilac osporene odluke ne može bez pravnog osnova, jednostrano nametnuti plaćanje komunalne usluge koja nije ni tražena, ni pružena. Sama činjenica da se radi o stanovima i poslovnim prostorima koji se nalaze u objektima koji su opremljeni uređajima za daljinsko centralno grijanje, ne može predstavljati osnov za zasnivanje obaveze plaćanja predmetne naknade, ukoliko je određeni stan ili poslovi prostor isključen sa ovog sistema i njegov vlasnik nije zakljičio ugovor o pružanju ove komunalne usluge. Pored toga, zakon ne poznaje pojam "posredno grijanje", i to je, po ocjeni Suda, pojam tehničkog karaktera, koji se može posmatrati i rješavati isključivo sa tehničkog aspekta problema funkcionisanja centralnog grijanja. Osporeno propisivanje je, po ocjeni Suda, suprotno i osnovnim načelima na kojima se zasniva Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), jer je paušalno propisano plaćanje naknade za uslugu koja nije predmet ugovora i u pogledu koje obaveza nije ni mogla nastati. Sud je konstatovao da je, nakon podnošenja inicijative, Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 11/95, 18/95 i 51/02), kao jedan od zakona na osnovu kojih je donesena osporena odluka, prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 124/11). Analizom relevantnih odredaba ovog zakona Sud je utvrdio da su njime, suštinski, na isti način regulisani pravni odnosi kao u citiranim odredbama člana 1, člana 2. stav 1. tačka 3, člana 3. stav 1. i člana 11. Zakona o komunalnim djelatnostima koji je prestao da važi. Posebno, članom 16. stav 1. novog zakona dodatno je propisano da se pružanje i korišćenje komunalnih usluga vrši na osnovu ugovora zaključenog između davaoca komunalne usluge i korisnika, iz čega, po ocjeni Suda, jasno proizlazi zaključak da davalac komunalne usluge može tražiti naknadu samo za uslugu koju je pružio korisniku i to na osnovu njihovog međusobno zaključenog ugovora.

Saglasno navedenom, Sud je utvrdio da je osporenom odredbom člana 7. Odluke o uslovima i načinu isporuke i naplate toplotne energije došlo do povrede načela zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, prema kojem propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, primjenom člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-55/10 PREDSJEDNIK

31. januar 2012. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Utvrđuje se da član 7. Odluke o uslovima i načinu isporuke i naplate toplotne… | Sudska praksa | Aktio