Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 4a Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/06), te neustavnosti i nezakonitosti Odluke broj: 01-610/06 od 17. maja 2006. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/06), koju je donijela Narodna skupština Republike Srpske.
Odluka donesena 31. 01. 2012.
Predmeti (1)
U-53/10
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
31. 01. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 104/11), na sjednici održanoj 31. januara 2012. godine, donioje
ODLUKU
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 4a Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/06), te neustavnosti i nezakonitosti Odluke broj: 01-610/06 od 17. maja 2006. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/06), koju je donijela Narodna skupština Republike Srpske.
Obrazloženje
Društvo sa ograničenom odgovornošću „Agrobeta“ Bijeljina podnijelo je Ustavnom sudu prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 4a Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/06), te neustavnosti i nezakonitosti Odluke broj: 01-610/06 od 17. maja 2006. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/06). U prijedlogu se navodi da je osporena zakonska odredba nesaglasna sa čl. 10, 16, 50, 54, zatim čl. 66. stav 2. i čl. 68. stav 1. tačka 6. Ustava Republike Srpske zbog toga što se primjenom osporene odredbe mijenja ugovorni odnos stranaka, budući da se dinarsko potraživanje iz zaključenog ugovora, mimo volje stranaka, konvertuje u devizno potraživanje, iako u ugovoru ne postoji devizna klauzula. Iz navedenih razloga predlagač smatra da osporena odredba Zakona ima, suprotno Ustavu, povratno dejstvo prema licima čije su ugovorne obaveze bile iskazane u dinarskim sredstvima, navodeći pri tome da dužnicima nije ostavljena mogućnost da svoju obavezu iz ugovora izvrše po ranije važećem zakonu, s obzirom na to da je Zakon čija je odredba osporena stupio na snagu danom donošenja. Osporena odluka nije, po mišljenju predlagača, u saglasnosti sa Ustavom i zakonom, jer daje povratno dejstvo osporenoj odredbi zakona, a uz to, njome je povrijeđen i princip jednakosti ugovornih obaveza s obzirom na to da omogućava da se osporena zakonska odredba ne primjenjuje kod svih ugovora, pa su tako izuzeti ugovori o štednji, stambenim kreditima i drugi slični ugovori. Od Ustavnog suda je zatraženo da do donošenja konačne odluke obustavi primjenu osporene zakonske odredbe. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila Sudu odgovor na navode iz prijedloga.
Zakonom o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/06) propisano je da se u Zakonu o visini stope zatezne kamate („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/01), poslije člana 4, dodaju novi čl. 4a i 4b. Prema osporenom članu 4a. Zakona, na novčane obaveze iskazane u dinarima ne obračunava se kamata, već se glavni dug konvertuje u DEM, odnosno KM po najpovoljnjijem kursu po kojem su komercijalne banke otkupljivale tu valutu u mjestu ispunjenja obaveza na dan dospjelosti, i na tako konvertovan iznos obračunava se zatezna kamata po kamatnoj stopi koja se plaća na neoročene štedne uloge (štedne uloge po viđenju) u DEM, i to do dana ispunjenja glavnog duga, a najdalje do 18. maja 2001. godine, od kojeg dana se kamata obračunava prema odredbama člana 3. osnovnog zakona. Osporenu odluku broj: 01-610/06 od 17. maja 2006. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/06) Narodna skupština Republike Srpske donijela je na osnovu člana 70. stav 1. tačka 2. i člana 110. stav 2. Ustava Republike Srpske, čl. 174. i 178. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 25/05 i 32/06), a nakon razmatranja Prijedloga zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate. Odlukom je određeno da odredbe člana 1. koje se odnose na član 4a Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate imaju opšti interes za Republiku Srpsku (član I), te da ova odluka stupa na snagu danom donošenja, a objaviće se u „Službenom glasniku Republike Srpske“ (član II). U postupku ocjenjivanja osporene odredbe Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate i Odluke broj: 01-610/06 Sud je imao u vidu tačku 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, prema kojoj Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje obligacione odnose. S tim u vezi Zakonom o visini stope zatezne kamate utvrđuje se visina stope zatezne kamate u Republici Srpskoj u slučaju kada dužnik zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze u domaćoj ili stranoj valuti.
Propisivanje obaveze dužnika na plaćanje zatezne kamate u slučaju docnje sa ispunjenjem novčane obaveze, kao i određivanje visine i načina obračunavanja zatezne kamate zakonom, po ocjeni Suda, je u skladu sa je navedenim ustavnim ovlašćenjem zakonodavca da uređuje obligacione odnose, a u okviru toga i zateznu kamatu koju duguje dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze. Pri tome, Sud je imao u vidu da je svrha zatezne kamate ne samo da se dužnik podstakne na blagovremeno izmirenje obaveze već i da se očuva stvarna vrijednost dugovanog iznosa, odnosno zaštita povjerioca ukoliko dužnik zakasni sa ispunjenjem obaveze.
U tom smislu propisivanjem da će se na dan stupanja na snagu osporene odredbe izvršiti konverzija novčanih obaveza iz njihove prvobitne valute u DM, odnosno KM, koja je u međuvremenu postala zakonsko sredstvo plaćanja u Republici nije, po ocjeni Suda, dovedena u pitanje jednakost svih pred zakonom koja je garantovana članom 10. Ustava Republike Srpske, jer se navedena odredba primjenjuje na sve učesnike obligacionih odnosa, a niti bilo koji drugi Ustavom utvrđeni princip. Naime, konvertovanje odnosno promjena novčanih obaveza iskazanih u prvobitnoj valuti u valutu koja je zakonsko sredstvo plaćanja, po ocjeni Suda, propisana je radi obezbjeđenja stvarne vrijednosti povjeriočevog novčanog potraživanja kako se ne bi desilo da tokom vremena docnje, usljed visoke inflacije i promjene valute, novčani iznos bude potpuno obezvrijeđen a povjerioci dovedeni u položaj strane koja trpi velike gubitke. U vezi sa tvrdnjom predlagača da osporena odredba Zakona ima povratno dejstvo, Sud je imao u vidu da je članom 110. stav 1. Ustava utvrđen princip zabrane povratnog dejstva. Međutim, u stavu 2. ovog člana Ustava predviđen je izuzetak od navedenog ustavnog principa tako što je propisano da se samo zakonom može odrediti da pojedine njegove odredbe, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona, imaju povratno dejstvo.
Polazeći od navedenog Sud je ocijenio da su odredbe zakona koje imaju povratno dejstvo saglasne sa članom 110. Ustava, ako se, u skladu sa Ustavom, Narodna skupština izričito izjasnila o postojanju opšteg interesa u postupku donošenja tog zakona. Osim toga,nije u nadležnosti Ustavnog suda da ocjenjuje da li postoji u određenom slučaju opšti interes za davanje povratnog dejstva zakonskoj odredbi, jer ta ocjena pripada zakonodavnom organu. U tom smislu Ustavni sud utvrđuje samo da li je zakonodavni organ u postupku donošenja zakona utvrdio postojanje takvog opšteg interesa.
Budući da je u toku postupka donošenja Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/06) Narodna skupština Republike Srpske, članom I Odluke broj: 01-610/06 od 30. maja 2006. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 52/06), odredila da odredba člana 1. koja se odnosi na član 4a tog zakona ima opšti interes za Republiku, Sud je na osnovu člana 110. Ustava utvrdio da nisu osnovani navodi predlagača kojima se osporava ustavnost navedene zakonske odredbe.
U vezi sa zahtjevom da Ustavni sud obustavi primjenu osporene odredbe Zakona Sud je ocijenio da nije nadležan da obustavlja primjenu opštih pravnih akata, saglasno odredbama čl. 115. Ustava i čl. 58. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-53/10 PREDSJEDNIK
31. januar 2012. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko