Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da čl. 21. t. v), čl. 36, 37. i 38. Odluke o građevinskom zemljištu, broj 01-013-77/09 od 26. marta 2009. godine («Službeni glasnik opštine Doboj» broj 3/09), koju je donijela Skupština opštine Doboj, nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Odluka donesena 22. 06. 2011.
Predmeti (1)
U-14/10
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
22. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tačka 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 22. juna 2011. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da čl. 21. t. v), čl. 36, 37. i 38. Odluke o građevinskom zemljištu, broj 01-013-77/09 od 26. marta 2009. godine («Službeni glasnik opštine Doboj» broj 3/09), koju je donijela Skupština opštine Doboj, nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Obrazloženje
Zajednica etažnih vlasnika stambene zgrade "C-1" u Ul. Vojvode Stepe u Doboju podnijela je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti čl. 21. t. v), čl. 36, 37. i 38. Odluke o građevinskom zemljištu broj 01-013-77/09 od 26. marta 2009. godine («Službeni glasnik opštine Doboj» broj 3/09), koju je donijela Skupština opštine Doboj. Predlagač smatra da osporene odredbe predmetne odluke nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, jer ograničavaju imovinska prava građana. Naime, u prijedlogu se ukazuje na činjenicu da su vlasnici objekata izgrađenih na gradskom građevinskom zemljištu istovremeno i vlasnici zemljišta na kojem se objekat nalazi, kao i zemljišta koje služi redovnoj upotrebi objekta. Zbog toga, kako se ističe, kada se ima u vidu sadržina i suština prava svojine, koja, između ostalog, obuhvata pravo vlasnika da stvar koristi i raspolaže njome, nametanje obaveze vlasnicima gradskog građevinskog zemljišta da trajno plaćaju naknadu za njegovo korišćenje (trajna renta), predstavlja povredu imovinskih prava garantovanih Ustavom. Saglasno navedenom, predlagač traži da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporene odredbe predmetne odluke nisu u saglasnosti sa Ustavom. Skupština Opštine Doboj, koja je donijela osporeni opšti akt, nije dostavila odgovor na navode iz prijedloga.
Osporena Odluka o građevinskom zemljištu donesena je na osnovu člana 13, člana 14. stav 1, člana 17, člana 29. stav 2, člana 30, člana 34. stav 1. i člana 39. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske broj 112/06) i člana 14. Statuta Opštine Doboj ("Službeni glasnik opštine Doboj" br. 5/05 i 3/08). Članom 21. t. v) ovog akta propisano je da fizička i pravna lica plaćaju naknadu za trajno korišćenje gradskog građevinskog zemljišta. Osporenim članom 36. utvrđeno je da se za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta plaća naknada prema mjerilima za izgrađeno gradsko građevinsko zemljište (stav 1), te da se naknada za korišćenje ovog zemljišta počinje plaćati od prvog dana narednog mjeseca u kojem je izdato odobrenje za upotrebu objekta, odnosno od dana početka korišćenja objekta (stav 2). Prema članu 37. ove odluke, naknada za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta plaća se prema izgrađenoj neto korisnoj površini m2, stambenog, odnosno poslovnog prostora, kao i prema jedinici mjere površine građevinskog zemljišta m2, za otvoreni prostor skladišta, stovarišta, fabrički krug i otvorene prostore. Član 38. sadrži formulu za izračunavanje naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta (stav 1), visinu ove naknade po m2 korisne površine stambenog i pomoćnog prostora za mjesec dana, od prve do pete gradske zone (stav 2), visinu naknade po m2 korisne površine poslovnog prostora i zemljišta koje služi za redovnu uporebu poslovnog prostora, od prve do šeste gradske zone (stav 3), visinu naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta za pravna i fizička lica koja se bave djelatnostima proizvodnje, kao i komunalna javna preduzeća, po m2 gradskog građevinskog zemljišta koje se koristi, uključujući i zemljište ispod objekta (stav 4), način obračunavanja naknade (stav 5). Pored toga, odredbom člana 38. stav 6. propisano je da se javne ustanove koje se finansiraju djelimično ili u cijelosti sredstvima budžeta opštine Doboj, oslobađaju naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta u cijelosti, kao i vjerski, kulturni, školski, stadionski objekti u državnoj svojini, dom zdravlja i varogasni dom. Prema stavu 7. istog člana, rješenje o određivanju naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta donosi nadležni organ uprave za komunalne poslove. U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba predmetne odluke Sud je imao u vidu da je naknada za trajno korišćenje gradskog građevinskog zemljišta (trajna renta) uređena odredbama čl. 30, 31. i 32. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske broj 112/06). Članom 30. ovog zakona propisano je da je skupština jedinice lokalne samouprave obavezna da odlukom uvede plaćanje naknade za trajno korišćenje izgrađenog i neizgrađenog građevinskog zemljišta, kojom se određuju osnovi i mjerila na osnovu kojih se utvrđuje visina naknade (stav 1), da se mjerilima na osnovu kojih se utvrđuje visina naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta to zemljište može različito kategorisati (stav 2), da se odlukom iz stava 1. ovog člana određuju način i rokovi plaćanja naknade (stav 3), te je određen organ nadležan za donošenje rješenja o naknadi (stav 4). Prema članu 31. ovog zakona, naknada za trajno korišćenje gradskog građevinskog zemljišta određuje se u skladu sa odlukom iz člana 30. prema jedinici površine zemljišta, dok je članom 32. propisano ko su obveznici plaćanja pomenute naknade. Odlukom ovog suda broj U-16/08 od 18. marta 2011. godine utvrđeno je da čl. 30. i 32. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske broj 112/06) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Sud je, naime, ocijenio da pravo korišćenja zemljišta nije samostalno pravo, već se radi o jednom od segmenata prava svojine, koje, samo za sebe, ne može biti uslov za nastanak obaveze plaćanja naknade. Saglasno članu 5. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, navedene zakonske odredbe su prestale da važe danom objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 38 od 8. aprila 2011. godine.
Kako iz navedenog proizlazi, zakonske odredbe kojima je propisano plaćanje naknade za trajno korišćenje gradskog građevinskog zemljišta (trajne rente) i kojima su uređena druga pitanja koja se odnose na ovu naknadu, a koje, pored ostalih zakonskih odredaba, predstavljaju pravni osnov za donošenje osporene odluke, ocijenjene su kao neustavne. Imajući u vidu ovu činjenicu Sud je utvrdio da ni osporene odredbe čl. 21. t. v), čl. 36, 37. i 38. Odluke o građevinskom zemljištu, kojima je, u skladu sa pomenutim odredabama Zakona o građevinskom zemljištu, regulisano pitanje trajne rente na području opštine Doboj, nisu u saglasnosti sa Ustavom.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-14/10 PREDSJEDNIK
22. jun 2011. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko