Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 7. Izmjena i dopuna Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 18/08), koji su zaključili Sindikat pravosuđa Republike Srpske i Ministarstvo pravde Republike Srpske.
Odluka donesena 07. 09. 2011.
Predmeti (1)
U-20/10
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
07. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 7. septembra 2011. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 7. Izmjena i dopuna Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 18/08), koji su zaključili Sindikat pravosuđa Republike Srpske i Ministarstvo pravde Republike Srpske.
Obrazloženje
Božana Šmanja iz Šipova podnijela je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 7. Izmjena i dopuna Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 18/08), koji su zaključili Sindikat pravosuđa Republike Srpske i Ministarstvo pravde Republike Srpske. U inicijativi se navodi da osporena odredba, kojom je izmijenjen član 43. Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa, a koja propisuje pravo na naknade koje radnici imaju po osnovu rada, nije u saglasnosti sa članom 39. stav 1. i članom 48. st. 1. i 2. Ustava Republike Srpske, te članom 65. stav 2. Zakona o radu. Davalac inicijative, naime, smatra da je osporenim propisivanjem utvrđen manji obim prava radnika od onog koji je propisan Zakonom o radu, jer pomenutom odredbom nije predviđeno pravo radnika na regres za korišćenje godišnjeg odmora. Na taj način su, kako se ističe, radnici u pravosuđu dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na radnike u drugim oblastima i djelatnostima u ostvarivanju prava na naknade po osnovu rada, čime im je onemogućena realizacija prava garantovanih Ustavom i Zakonom o radu. Saglasno navedenom, predlaže da Sud povodom inicijative pokrene postupak i utvrdi da osporena odredba nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. U odgovoru koji je na inicijativu dostavio Sindikat pravosuđa Republike Srpske navodi se da je Posebnim kolektivnim ugovorim za oblast pravosuđa ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/06), između ostalog, bilo previđeno i pravo radnika na regres za korišćenje godišnjeg odmora, topli obrok, zimnicu i ogrev. Međutim, donošenjem Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/07), na drugačiji način je regulisano pitanje plata i ostalih primanja u oblasti pravosuđa. Pored ostalog, članom 5. stav 3. ovog zakona propisano je da su naknade za topli obrok, regres, zimnicu i ogrev uračunate u iznos osnovne plate i ne mogu se posebno iskazivati. Zbog toga je, kako se u odgovoru navodi, bilo neophodno donijeti Izmjene i dopune Posebnog kolektivnog ugovora, kako bi se ovaj akt uskladio sa Zakonom o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske. Saglasno navedenom, predlaže se da Sud ne prihvati ovu inicijativu.
Izmjene i dopune Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa Sindikat pravosuđa Republike Srpske i Ministarstvo pravde Republike Srpske zaključili su na osnovu člana 33. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/07), člana 160. Zakona o radu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07), člana 41. Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 16/05 i 77/06), člana 125. Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 16/02, 62/02, 38/03, 42/04, 49/06 i 20/07), člana 3. Opšteg kolektivnog ugovora ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 27/06) i člana 69. stav 3. Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 115/06 i 69/07). Osporenom odredbom člana 7. ovog akta propisano je da se mijenja član 43. Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa i glasi:"Radnici imaju pravo na naknade po osnovu rada:
a) dnevnice za službeno putovanje u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i inostranstvu u visini koju odredi Vlada Republike Srpske posebnim aktom;
b) naknadu troškova prevoza prilikom dolaska na posao i vraćanja sa posla, ako je mjesto stanovanja udaljeno od mjesta rada više od tri kilometra, u visini do pune cijene prevozne karte u javnom saobraćaju;
v) otpremninu pri odlasku u penziju i prestanku radnog odnosa u slučaju da se iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga ukaže potreba za prestankom rada zaposlenog, u visini tri prosječne plate zaposlenih kod poslodavca;
g) jubilarnu nagradu za 20 godina radnog staža u visini jedne prosječne plate poslodavca u mjesecu koji prethodi mjesecu isplate, a za 30 godina radnog staža u visini dvije prosječne plate poslodavca u mjesecu koji prethodi mjesecu isplate;
d) naknadu troškova za korišćenje sopstvenog automobila prilikom obavljanja službenog posla po nalogu poslodavca, u visini od 20% od cijene goriva po jednom litru za svaki pređeni kilometar."
U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe Izmjena i dopuna Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa Sud je imao u vidu da je članom 158. Zakona o radu – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07) propisano da se kolektivnim ugovorima bliže uređuju obim i način ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa, u skladu sa zakonom i drugim propisima, postupak kolektivnog ugovaranja, sastav i način rada tijela ovlašćenih za mirno rješavanje kolektivnih sporova između radnika i poslodavaca, međusobni odnosi učesnika u zaključivanju kolektivnih ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavaca. Prema članu 160. st. 1. i 2. ovog zakona, kolektivni ugovor se može zaključiti za teritoriju Republike, za određenu grupaciju ili granu djelatnosti i za jednog ili više poslodavaca, a njime se ne može odrediti manji obim prava od onog koji je određen zakonom. Osim toga, članom 65. stav 2. Zakona o radu propisano je da radnik ostvaruje pravo na regres za korišćenje godišnjeg odmora u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Pored navedenog, Sud je uzeo u obzir da je odredbom člana 1. stav 2. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/07 i 116/09) propisano da se ovim zakonom, između ostalog, uređuje i način utvrđivanja plata zaposlenih u stručnim službama Vlade Republike Srpske, sudovima, tužilaštvima, Pravobranilaštvu Republike Srpske, kazneno-popravnim ustanovama i sudskoj policiji, te da su, prema članu 5. stav 3. ovog zakona, naknade za topli obrok, zimnicu, ogrev i regres uračunate u iznos osnovne plate iz stava 2. ovog člana i ne mogu se posebno iskazivati.
Ocjenjujući osporenu odredbu Izmjena i dopuna Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa Sud je posebno imao u vidu činjenicu da je odlukom ovog suda broj U-4/10 od 18. maja 2011. godine odbijen prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/07). U ovoj odluci Sud je ocijenio da navedena zakonska odredba, kojom je propisano da su naknade za topli obrok, zimnicu, ogrev i regres uračunate u iznos osnovne plate iz stava 2. ovog člana i ne mogu se posebno iskazivati, nije u nesaglasnosti sa članom 39. stav 5. i članom 49. st. 1. i 2. Ustava, jer zakonodavac ima slobodu da propiše na koji način će biti uređeno ovo pitanje, da ga reguliše jednim ili više zakona, te da je to stvar zakonodavne politike koju Ustavni sud, prema članu 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje. Sud je takođe ocijenio da ova zakonska odredba ne dovodi do diskriminacije radnika zaposlenih u organima uprave u utvrđivanju visine plata i naknada u odnosu na ostale budžetske korisnike. Imajući u vidu navedeno, a posebno citiranu odluku ovog suda, Sud je ocijenio da osporeni član 7. Izmjena i dopuna Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa, kojim su propisane naknade po osnovu rada, nije u nesaglasnosti sa zakonom i Ustavom. Naime, davalac inicijative predmetnu odredbu osporava iz razloga što njome, pored ostalih naknada po osnovu rada, nije propisano i pravo radnika na regres za korišćenje godišnjeg odmora. Kao što je navedeno, članom 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske, a kojim su, prema članu 1. stav 2. ovog zakona, obuhvaćeni i zaposleni u sudovima i tužilaštvima, regulisano je pitanje regresa za korišćenje godišnjeg odmora. Po ocjeni Suda, taj zakon, u odnosu na Zakon o radu, kojim je takođe uređeno pitanje regresa za korišćenje godišnjeg odmora, predstavlja lex specialis za oblast pravosuđa. Zakonom o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske, zakonodavac je, saglasno ustavnim ovlašćenjima, a uvažavajući određene specifičnosti organa uprave, oblasti pravosuđa i Pravobranilaštva Republike Srpske, na poseban način uredio pitanje plata i naknada zaposlenih u ovim organima. Zbog toga je, po ocjeni Suda, osporena odredba saglasna zakonu koji predstavlja pravni osnov za regulisanje pitanja naknada po osnovu rada u pravosuđu, te ne dovodi do povrede prava na rad i slobodu rada, kao ni garancija iz člana 48. st. 1. i 2. Ustava, kako to smatra davalac inicijative. Pored toga, Sud je ocijenio da osporenim propisivanjem nije dovedeno u pitanje načelo ravnopravnosti iz člana 10. Ustava, jer Ustav ne garantuje apsolutnu jednakost, već samo ravnopravnost subjekata koji se nalaze u istim pravnim situacijama, a predmetna odredba se, u pravu na ostvarivanje naknada po osnovu rada, podjednako odnosi na sve zaposlene u organima uprave, sudovima i drugim organima na koje se ovaj zakon primjenjuje. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-20/10 PREDSJEDNIK
7. septembar 2011. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko