Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 34. stav 3. u dijelu koji glasi: „Kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatraće se da je dostavljanje izvršeno po proteku 5 (pet) radnih dana nakon što ga je ovlašćeni organ predao na poštu. Kada je prekršajni nalog ostavljen na motornom vozilu, datum uručenja je datum kada je ostavljen na motornom vozilu“ Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/06) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 2. stav 3, čl. 3, 8, 22, 34. st. 2. tač. b) i c), te čl. 52. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06 i 1/09)
Odluka donesena 27. 09. 2011.
Predmeti (1)
U-28/10
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
27. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, čl. 61. stav 1. tač. 1. i čl. 62. st. 4. i 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 54/05), na sjednici održanoj 27. septembra 2011. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 34. stav 3. u dijelu koji glasi: „Kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatraće se da je dostavljanje izvršeno po proteku 5 (pet) radnih dana nakon što ga je ovlašćeni organ predao na poštu. Kada je prekršajni nalog ostavljen na motornom vozilu, datum uručenja je datum kada je ostavljen na motornom vozilu“ Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/06) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 2. stav 3, čl. 3, 8, 22, 34. st. 2. tač. b) i c), te čl. 52. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06 i 1/09)
Obrazloženje
Milan Golubović iz Laktaša i Ilija Čolić iz Banje Luke podnijeli su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 2. stav 3, čl. 3, 8, 22, 34. st. 2. tač. b) i c) i st. 3. te čl. 52. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/06). U inicijativi, kojom se osporava člana 34. st. 2. tač. b) i c) i st. 3. Zakona, navodi se da su osporene odredbe u nesaglasnosti sa čl. 16, 108, 111. i 113. Ustava Republike Srpske, jer omogućavaju da se izrečene prekršajne kazne izvršavaju odmah po predaji prekršajnog naloga u pošti, pri čemu se okrivljenom uskraćuje pravo na žalbu, ukoliko mu, kako navodi davalac inicijative, zbog zloupotrebe ovlašćenja službenog lica prekršajni nalog nikada ne bude uručen. Davalac inicijative, koji osporava odredbe čl. 2. stav 3, čl. 3, 8, 22. i čl. 52. Zakona o prekršajima Republike Srpske, ističe da ove odredbe nisu u saglasnosti sa čl. 5. stav 1. alineja 1, čl. 18, 21. i 128. Ustava. Pored toga, ovaj davalac inicijative smatra da osporene odredbe nisu u saglasnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, ali ne navodi konkretne odredbe ove konvencije koje bi bile od značaja za tu ocjenu. Naime, u ovoj inicijativi se opširno obrazlaže razlika između prekršaja i krivičnih djela, te iznosi mišljenje da se pravila krivičnog postupka ne mogu primjenjivati prema licima koja su učinila povredu koja je odredbama Zakona o prekršajima definisana kao prekršaj. Osporavajući odredbe čl. 3, 22. i čl. 52. Zakona o prekršajima, davalac inicijative nije naveo razloge i objašnjenja u čemu bi se sastojala eventualna povreda ustavnosti osporenih zakonskih odredbi, već samo dovodi u vezu njihovu primjenu sa odredbama čl. 2. stav 3. i čl. 8. istog zakona, prema kojima se u prekršajnom postupku primjenjuju odgovarajuće odredbe Krivičnog zakona Republike Srpske i Zakona o krivičnom postupku. Predlažu da Sud utvrdi da osporene odredbe Zakona nisu u saglasnosti sa Ustavom. Sud je, saglasno članu 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 29/05), o inicijativama vodio jedinstven postupak, pripajajući inicijativu br. U- 34/10 prvoprispjeloj inicijativi U-28/10.
U odgovorima na obje inicijative koje je dostavila Narodna skupština Republike Srpske obrazlaže se neosnovanost navoda u inicijativama te ističe da je zakonodavac, u namjeri da reguliše materiju prekršaja i prekršajnog postupka, postupao u granicama svojih Ustavom utvrđenih ovlašćenja. Činjenica da se pojedinim odredbama Zakona o prekršajima zakonodavac oslanja na rješenja Krivičnog zakona ili Zakona o krivičnom postupku ne znači, kako se to navodi u odgovoru, da se prekršaj izjednačava sa krivičnim djelom ili da se postupci u kojima se ustanovljava postojanje prekršaja odnosno krivičnog djela izjednačavaju. Zakonom o prekršajima je, prema naovodima iz odgovora, na najcjelishodniji način regulisana ova značajna materija, cijeneći pri tome društvene okolnosti, stepen društvene opasnosti određenog ponašanja ili djelovanja, te društvenu opravdanost propisivanja kojim se isto svodi u normativne okvire.
Osporenim članom 2. stav 3. Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06 i 1/09) propisano je da će se značenje izraza navedenih u članu 147. Krivičnog zakona Republike Srpske koristiti u ovom zakonu, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno. Prema osporenom članu 3. ovog zakona, prekršaji i prekršajne sankcije se mogu propisati zakonom, uredbom ili odlukom Vlade, odlukom Skupštine Grada, odnosno Skupštine opštine (stav 1), a kada se prekršaji propisuju drugim zakonom ili podzakonskim aktom iz stava 1. ovog člana, onda se novčana kazna može propisati u okviru člana 10. ovog zakona. Osporenim stavom 1. člana 8. Zakona propisano je da ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog zakona, sljedeće odredbe Krivičnog zakona će se mutatis mutandis primjenjivati za prekršaje: čl. 11. i 12. koji nose naziv „Nužna odbrana„ i „Krajnja nužda“; član 14. pod nazivom „Uračunljivost“; član 15. pod nazivom „Umišljaj“; član 16. pod nazivom „Nehat“; član 18. pod nazivom „Stvarna zabluda“; član 19. pod nazivom „Pravna zabluda“; čl. 23, 24. i 25. pod nazivom „Saučesnici“ i Poglavlje XIV pod nazivom „Odgovornost pravnih lica“. Prema stavu 2. ovog člana Zakona, ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog zakona, sljedeće odredbe Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske će se takođe mutatis mutandis primjenjivati u prekršajnom postupku: Poglavlje I pod nazivom „Osnovna načela“; Poglavlje IV Odjeljak 3 pod nazivom „Razdvajanje i spajanje postupaka“; Poglavlje V pod nazivom „Izuzeće“; Poglavlje VII pod nazivom „Branilac“; Poglavlje VIII pod nazivom „Podnesci i zapisnici“; Poglavlje IV pod nazivom „Rokovi“; Poglavlje XIII pod nazivom „Troškovi krivičnog postupka“; Poglavlje XIV pod nazivom „Imovinsko-pravni zahtjevi“; Poglavlje XV Odjeljak 1 pod nazivom „Pretres stana i drugih prostorija i lica“; Poglavlje XV Odjeljak 2 pod nazivom „Oduzimanje predmeta i stvari“; Poglavlje XV Odjeljak 4 pod nazivom „Ispitivanje osumnjičenog“; Poglavlje XV Odjeljak 5 pod nazivom „Ispitivanje svjedoka“; Poglavlje XV Odjeljak 6 pod nazivom „Uviđaj na licu mjesta i rekonstrukcija događaja“; Poglavlje XV Odjeljak 7 pod nazivom „Vještačenje“; Poglavlje XXI pod nazivom „Glavni pretres“, Poglavlje XXIII Odjeljak 1 pod nazivom „Žalba na prvostepenu presudu“; Poglavlje XXVI pod nazivom „Postupak prema maloljetnicima“, Poglavlje XXVII „Postupak protiv pravnih lica“ i Poglavlje XXIX pod nazivom „Postupak za primjenu mjera bezbjednosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivanje uslovne osude“. Stavom 3. ovog člana Zakona propisano je da će se u slučaju bilo kakvih nesaglasnosti između navedenih odredbi Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku i ovog zakona, primjenjivati odredbe ovog zakona. Upućivanje na odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se odnose na tužioca će se na odgovarajući način primjenjivati na svaki ovlašćeni organ. Članom 18. ovog zakona propisano je da se predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu oduzeti ako su svojina okrivljenog (stav 1), da se predmeti iz prethodnog stava mogu oduzeti i kada nisu svojina okrivljenog ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti, čuvanja života i zdravlja ljudi, sigurnost robnog prometa ili razlozi javnog morala, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom (stav 2), te da će sud koji donosi rješenje o prekršaju ili ovlašćeni organ koji izdaje prekršajni nalog odrediti, u skladu sa posebnim propisima, da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili predati odgovarajućem ovlašćenom organu. Sredstva ostvarena prodajom pripadaju odgovarajućem budžetu (stav 3). Odredbama člana 22. Zakona propisano je da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem prekršaja (stav 1), da će se od okrivljenog oduzeti novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist koji su pribavljeni prekršajem, ili će se okrivljeni obavezati da nadoknadi štetu koju je pretrpio oštećeni (stav 2), te da će se iznos i vrsta oduzimanja ili naknada štete odrediti u rješenju o prekršaju (stav 3). Osporenim članom 34. stav 2. ovog zakona propisano je da se prekršajni nalog uručuje okrivljenom na jedan od sljedećih načina: uručenjem putem pošte (tačka b) ili pričvršćivanjem ili ostavljanjem prekršajnog naloga na sigurnom i vidljivom mjestu na motornom vozilu, ako je prekršaj koji je počinjen vezan za nepropisno parkiranje motornog vozila (tačka c), dok je stavom 3. ovog člana propisano da kada je prekršajni nalog uručen lično, datum uručenja je datum kada ga je okrivljeni primio. Kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatraće se da je dostavljanje izvršeno po proteku 5 (pet) radnih dana nakon što ga je ovlašćeni organ predao na poštu. Kada je prekršajni nalog ostavljen na motornom vozilu, datum uručenja je datum kada je ostavljen na motornom vozilu. Članom 52. stav 1. Zakona propisano je da rješenje o prekršaju sud donosi na propisanom obrascu, te šta sve treba da sadrži obrazac, dok je stavom 2. propisano da će obrazac rješenja o prekršaju objaviti Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine, kao i da poseban obrazac rješenja o prekršaju može biti formulisan za složene predmete. Prije pokretanja postupka pred Ustavnim sudom stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/09), kojim su osporene odredbe čl. 8. stav 2. i čl.18. stav 3. Zakona o prekršajima izmijenjene, te je Sud ove odredbe razmatrao sa navedenim izmjenama.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredbi Zakona o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06 i 1/09) Sud je imao u vidu da je članom 16. Ustava Republike Srpske utvrđeno da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom (stav 1), te da je svakome zajemčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu (stav 2). Pored toga, Sud je imao u vidu da je tačkom 10. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika, pored ostalog, uređuje i obezbjeđue organizaciju, nadležnost i rad državnih organa. Takođe, član 113. stav 1. Ustava, kojim je utvrđeno da se protiv pojedinačnih akata sudova, upravnih i drugih državnih organa, kao i organizacija koje vrše javna ovlašćenja, donesenih u prvom stepenu, može izjaviti žalba nadležnom organu, kao i član 122. Ustava, prema kome se osnivanje, nadležnost, organizacija i postupak pred sudovima utvrđuje zakonom. Saglasno navedenim odredbama Ustava, Republika je, po ocjeni Suda, Zakonom o prekršajima definisala šta se smatra prekršajem, odredila propise kojim će se propisivati prekršaji, nadležnost sudova koji će odlučivati o prekršajima, sankcije za počinjeni prekršaj, te uredila postupak za prekršaje. Iz navedenog, po ocjeni Suda, proizlazi i ovlašćenje zakonodavca da odredi značenje izraza koji su upotrijebljeni u ovom zakonu kao i da propiše supsidijarnu primjenu odgovarajućih odredbi drugih zakona. Da li će se zakonodavac opredijeliti da neke izraze bliže odredi ili će se pak opredijeliti za jedan opštiji pristup pozivajući se na značenje izraza navedenih u drugom zakonu, ili će određena pitanja urediti u jednom ili više zakona, stvar je zakonodavne politike, odnosno ocjene cjelishodnosti donosioca akta, budući da Ustav ne sadrži posebna ograničenja u uređivanju tih pitanja. S obzirom na izloženo Sud je ocijenio da osporene odredbe čl. 2. stav 3. i čl. 8. ovog zakona nisu nesaglasne s Ustavom. Odredbe čl. 3, 22. i čl. 52. Zakona o prekršajima Republike Srpske, s obzirom na to da nisu navedeni posebni razlozi zbog kojih se osporavaju, kao ni odredbe Ustava sa kojima bi navedene odredbe eventualno bile nesaglasne, već su razlozi dati načelno i u kontekstu razloga kojima se osporavaju odredbe čl. 2. stav 3. i čl. 8. ovog zakona, takođe, nisu, po ocjeni Suda, u nesaglasnosti sa Ustavom. Pri tome, Ustavni sud saglasno odredbi člana 115. Ustava Republike Srpske, može ocjenjivati samo da li osporene odredbe Zakona sadrže povredu Ustava, a ne i u kojoj mjeri su ta rješenja dobra ili su mogla biti drugačija, već su to pitanja cjelishodnosti koja su u domenu zakonodavne politike.
Ocjenjujući ustavnost osporenog člana 34. st. 2. tač. b) i c) Zakona o prekršajima, Sud je ocijenio da je zakonodavac uredio dostavljanje prekršajnog naloga na način koji smatra cjelishodnim, te da ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje cjelishodnost normativnih rješenja.
Međutim, po ocjeni Suda, odredba člana 34. stav 3. ovog zakona u dijelu koji glasi: „Kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatraće se da je dostavljanje izvršeno po proteku 5 (pet) radnih dana nakon što ga je ovlašćeni organ predao na poštu. Kada je prekršajni nalog ostavljen na motornom vozilu, datum uručenja je datum kada je ostavljen na motornom vozilu“, nesaglasna je sa članom 16. Ustava. Naime, svrha ustavnog jemstva prava na žalbu ili drugo pravno sredstvo, po ocjeni Suda, je da svako lice na koje se odnosi odluka kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu, objektivno bude u mogućnosti da protiv takve odluke koristi propisano pravno sredstvo. Sama činjenica da je prekršajni nalog predat pošti ili ostavljen na motornom vozilu ne znači da je prekršajni nalog zaista i uručen okrivljenom, a po ocjeni Suda, upravo je to okolnost od koje zavisi da li će neko lice imati mogućnost da postupi na način kako je to propisano odredbama čl. 35. do 37. Zakona o prekršajima. Imajući u vidu da je uredno dostavljanje prekršajnog naloga pretpostavka za daljnje postupanje okrivljenog, to se, po ocjeni Suda, propisivanjem kada se prekršajni nalog smatra uručen na način kako je to učinjeno osporenim odredbama ograničava princip iz člana 16. Ustava, kojim je utvrđeno da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom i da je svakome zajemčeno pravo na žalbu.
S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 41. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu donio odluku bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-28/10 PREDSJEDNIK
27. septembar 2011. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko