Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 54. tačka 7. i člana 55. stav 1. tač. 5, 6, 7, 8, 9. 10. i 11. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/04, 51/04, 73/08, 106/09 i 5/10), odnosno člana 59. tačka 7. i člana 60. tač. 5, 6, 7, 8, 9. 10. i 11. Zakona o javnim putevima – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 16/10). Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 65/06) i Uredbe o izmjenama Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 93/07), koje je donijela Vlada Republike Srpske.
Odluka donesena 25. 10. 2011.
Predmeti (1)
U-33/10
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
25. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 61. stav 1. tačka 5. i člana 62. stav 1. tačka 5, u vezi sa članom 38. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 54/05), na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine, donioje
ODLUKU
Odbija se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 54. tačka 7. i člana 55. stav 1. tač. 5, 6, 7, 8, 9. 10. i 11. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/04, 51/04, 73/08, 106/09 i 5/10), odnosno člana 59. tačka 7. i člana 60. tač. 5, 6, 7, 8, 9. 10. i 11. Zakona o javnim putevima – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 16/10).
Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 65/06) i Uredbe o izmjenama Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 93/07), koje je donijela Vlada Republike Srpske.
Obrazloženje
«PARMA-TREND» D.O.O. iz Laktaša, zastupano po advokatu Mili Antoniću iz Banje Luke, prijedlogom je pokrenulo postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 59. stav 1. tačka 7. i člana 60. stav 1. tač. 5, 6, 7, 8, 9. 10. i 11. Zakona o javnim putevima – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 16/10) i ustavnosti i zakonitosti Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 65/06) i Uredbe o izmjenama Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 93/07), koje je donijela Vlada Republike Srpske. U prijedlogu i naknadno dostavljenoj dopuni prijedloga navedeno je da su osporene zakonske odredbe neustavne i suprotne članu 4. istog zakona, kao i Evropskoj konvenciji o osnovnim ljudskim pravima i slobodama i Protokolu 1. ove konvencije. Predlagač navodi da je mišljenja da se, pored propisane naknade za upotrebu i korišćenje javnih puteva, osporenim zakonskim odredbama propisuju i naknade za korišćenje zemljišta koje pripadaju putu, odnosno da se radi o naplati dvije naknade po istom osnovu. Takođe, predlagač smatra da i osporene uredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom, Zakonom o uređenju prostora i Zakonom o obligacionim odnosima, odnosno da je članom 11. Uredbe omogućeno da Javno preduzeće nekom, u slučaju postojanja duga, blokira pristup privatnoj imovini, što je, kako se navodi, suprotno odredbama članova 52, 54. i 56. Ustava Republike Srpske, te Protokola 1. uz Evropsku konvenciju o osnovnim ljudskim pravima i slobodama. S obzirom na to da bi, po mišljenju predlagača, daljom primjenom osporenih uredbi moglo doći do blokiranja pristupa imovini ogromne materijalne vrijednosti, a time i do velike materijalne štete po vlasnike objekata, kasnije i po Republiku Srpsku, predlažu da Sud što hitnije utvrdi da ove uredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom i da se do okončanja ovog postupka donese privremena mjera kojom će se izvršenje ovog akta obustaviti. U odgovoru koji je, na traženje Suda, dostavila Narodna skupština, između ostalog, navedeno je da je suština ovog prijedloga nezadovoljstvo predlagača u tumačenju i primjeni osporene odredbe člana 4. stav 1. tačka 10. Zakona o javnim putevima, odnosno da se svi navodi iz prijedloga svode na to da benzinske pumpe, koje shodno ovom članu Zakona čine javni put, ne bi trebalo da plaćaju naknade propisane članom 60. istog zakona. Pored toga, ukazujući na to da se navedenim zakonskim odredbama i ne precizira konkretna obaveza benzinskih pumpi da plaćaju, ili da su izuzete od plaćanja propisanih naknada, ističu da se u konkretnom slučaju radi o primjeni pozitivnog zakononodavstva što, kako navode, Sud nije nadležan da analizira, niti da cijeni međusobnu usaglašenost pojedinih članova zakona.Predlažu da Sud, zbog nenadležnosti, ne prihvati podneseni prijedlog.
Osporenom odredbom člana 59. tačka 7. Zakona o javnim putevima –prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 16/10) propisano je da se sredstva za finansiranje javnih puteva obezbjeđuju putem ostalih prihoda ostvarenih posebnim propisom, a osporenom odredbom člana 60. stav 1. – da se za upotrebu i korišćenje javnih puteva propisuju naknade: za upotrebu puta, njegovog dijela, ili putnog objekta – posebna naknada (tačka 5); za vanredni prevoz (tačka 6); za postavljanje natpisa u zaštitnom pojasu puta (tačka 7); za korišćenje putnog zemljišta (tačka 8); za priključenje prilaznog puta na javni put (tačka 9); za postavljanje instalacije u put i pojas puta (tačka 10) i za izgradnju i korišćenje komercijalnih objekata u zaštitnom pojasu puta (tačka 11).
Uredbom o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 65/06) i Uredbom o izmjenama Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 93/07), koje je Vlada Republike Srpske donijela na osnovu člana 34. stav 1. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/97 i 3/98) i člana 57. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/04 i 51/04), pored ostalog, propisano je: da se ovom uredbom utvrđuje visina i način plaćanja naknade za privremeno korišćenje zemljišta koje pripada pojasu javnih puteva koji su dati na upravljanje, građenje, održavanje i zaštitu Javnom preduzeću „Putevi Republike Srpske“ (član 1), da se, pod zemljištem koje pripada javnim putevima iz člana 1. ove uredbe, podrazumijeva zemljište u državnoj svojini sa obje strane puta (putni pojas) (član 2) i da pravna i i fizička lica koja koriste zemljište iz čl. 1. i 2. ove uredbe saglasno odredbama člana 55. Zakona o javnim putevima plaćaju naknadu za korišćenje tog zemljišta (član 4). Ostalim čl. 5–10. Uredbe propisan je način obračuna i plaćanja naknade iz člana 4. ove uredbe, visina naknade koju plaća fizičko i pravno lice, te obavezan sadržaj ugovora o zakupu zaključenog između JP “Putevi Republike Srpske“ i korisnika zemljišta kojim se utvrđuje visina ove naknade. Odredbom člana 11. Uredbe propisano je da ukoliko fizička i pravna lica ne izvrše uplatu ili ne postupe u skladu sa izdatim rješenjem, Javno preduzeće će onemogućiti pravo korišćenja zemljišta. U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredaba člana 54. tačka 7. i člana 55. stav 1. tač. 5, 6, 7, 8, 9. 10. i 11. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/04, 51/04, 73/08, 106/09 i 5/10), odnosno člana 59. tačka 7. i člana 60. tač. 5, 6, 7, 8, 9. 10. i 11. Zakona o javnim putevima – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 16/10), Sud je imao u vidu da je odredbom člana 59. stav 2. Ustava Republike Srpske utvrđeno da se zakonom uređuje zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta. Prema članu 68. Ustava Republike Srpske, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII, Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, finansijski sistem, obligacione odnose kao i druge ekonomske odnose od opšteg interesa, finansiranje ostavrivanja prava i dužnosti Republike utvrđenih Ustavom i zakonom i organizaciju, nadležnost i rad republičkih organa.
Pored navedenog, Zakonom o javnim putevima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/04, 51/04, 73/08, 106/09 i 5/10) propisano je: da su javni putevi dobra u opštoj upotrebi i u svojini Republike Srpske (član 3. stav 1); da prema članu 4. ovog zakona, javni put, između ostalog, sačinjavaju raskršća i priključci na glavni put izgrađena na putnom zemljištu (tačka 7), zemljišni pojas sa obje strane puta širine najmanje jedan metar mjereno od linije koja spaja krajnje tačke poprečnog profila puta (tačka 8) i stacionari putne službe, benzinske pumpe, servisi i drugi objekti za potrebe odvijanja saobraćaja i održavanje puteva (tačka 10).
Na osnovu navedenih ustavnih i zakonskih odredbi Sud je utvrdio da je zakonodavac na osnovu Ustava Republike Srpske ovlašćen da uređuje finansiranje puteva kao dobara od opšteg (javnog) interesa i da propiše obavezu plaćanja odgovarajućih naknada za upotrebu i korišćenje puta. Smisao ove zakonske regulative je, po ocjeni Suda, zahtijevanje određene koristi ili uvećanje vrijednosti koje određeno dobro pruža individualnom (neposrednom ili posrednom) korisniku tog dobra. Naime, propisivanje obaveze plaćanja ovih naknada za korisnike određenih dobara, po ocjeni Suda, proizvod je zakonske regulative i predstavlja realizaciju navedenih ustavnih ovlašćenja.
Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da propisivanje kao u osporenim odredbama Zakona o javnim putevima nije u suprotnosti sa odredbama članova 52, 54. i 56. Ustava Republike Srpske, kao ni člana 1 Protokola br.1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama.
U pogledu navoda predlagača da se, pored propisane naknade za upotrebu i korišćenje javnih puteva, osporenim zakonskim odredbama propisuju i naknade za korišćenje zemljišta koje pripadaju putu, odnosno da se radi o naplati dvije naknade po istom osnovu, Sud je ocijenio da iz osporenih zakonskih rješenja ne proizlazi da se radi o takvoj naknadi i da se navodi iz prijedloga očigledno odnose na primjenu osporenih odredaba Zakona, a ocjena primjene zakona nije u nadležnosti Ustavnog suda određenoj članom 115. Ustava Republike Srpske. Pored toga, u nadležnosti Suda nije ni ocjena međusobne usklađenosti pojedinih zakonskih odredaba, odnosno tražena ocjena međusobne usklađenosti osporenog člana 60. sa članom 4. istog zakona.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih: Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 65/06) i Uredbe o izmjenama Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 93/07), Sud je utvrdio da je već odlučivao o ustavnosti i zakonitosti ovih uredbi, i Odlukama br. U-94/06 od 11. septembra 2008. godine i U-3/08 od 14. oktobra 2009. godine odbacio prijedlog za utvrđivanje njihove neustavnosti i nezakonitosti, odnosno da se radi o presuđenoj pravnoj stvari.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Synarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-33/10 PREDSJEDNIK
25. oktobar 2011. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko