Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da čl. 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b. stav 1, čl. 4. stav 3, čl. 6. i čl. 8. u dijelu kojim se poslije člana 19. dodaje novi čl. 19b. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), sada čl. 6. stav 1, čl. 8. stav 2, čl. 10. i čl. 14. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b. stav 2. i čl. 8. u dijelu kojim se poslije člana 19. dodaje novi član 19a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), sada čl. 6. stav 2. i čl. 13. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10).
Odluka donesena 15. 11. 2011.
Predmeti (1)
U-39/09
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
15. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 60. stav 1. tač. a) i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 104/11), na sjednici održanoj 15. novembra 2011. godine, donioje
O D LU K U
Utvrđuje se da čl. 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b. stav 1, čl. 4. stav 3, čl. 6. i čl. 8. u dijelu kojim se poslije člana 19. dodaje novi čl. 19b. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), sada čl. 6. stav 1, čl. 8. stav 2, čl. 10. i čl. 14. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b. stav 2. i čl. 8. u dijelu kojim se poslije člana 19. dodaje novi član 19a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), sada čl. 6. stav 2. i čl. 13. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10).
Obrazloženje
Radislav Pelemiš iz Bijeljine dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 18. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08 i 64/08), člana 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b, člana 4. stav 3, čl. 6, 7. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09). Davalac inicijative je osporio ustavnost navedenih odredaba Zakona u odnosu na odredbe člana 5. al. 1. i 4, čl. 10, 17. i 47, čl. 48. stav 1, čl. 50, 54. i 56, čl. 68. stav 1, čl. 69 i 121. stav 2. Ustava Republike Srpske, kao i u odnosu na čl. 5. stav 4. i čl. 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te član 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Obrazlažući svoje mišljenje, davalac inicijative navodida je Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske, broj U-75/04 od 15. januara 2009. godine utvrđeno da odredbe čl. 5, 6, 9. stav 1. tačka 2, čl. 10, 20. i 21. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08 i 64/08) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, te da je nakon ove odluke Narodna skupština Republike Srpske donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 47/06), kojim su zadržana ista činjenična i pravna rješenja. Naime, davalac inicijative tvrdi da se osporenim odredbama ponovo otpisuje kamata za opšte obaveze, ograničava kamata na iznose koji su utvrđeni pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, odlaže izvršavanje sudskih odluka te omogućava miješanje zakonodavne i izvršne vlasti u sudsku vlast. Iz navedenih razloga predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbe ovog zakona nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Razmatrajući datu inicijativu Ustavni sud je na sjednici održanoj 19. februara 2011. godine rješenjem pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b, člana 4. stav 3, čl. 6. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), sada čl. 6, 8. stav 2, 10, 13. i 14. prečišćenog teksta istog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10). Istovremeno, Sud nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 18. i 22a. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/04, 49/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09), sada čl. 11. i 16. prečišćenog teksta istog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10).
Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila Sudu odgovor na rješenje o pokretanju postupka. U odgovoru na inicijativu Narodna skupština je istakla da su navodi davaoca inicijative neosnovani. U odgovoru se navodi da je osporenim izmjenama i dopunama predmetnog zakona na najcjelishodniji mogući način regulisano pitanje naknade materijalne i nematerijalne štete nastale po različitim osnovima. Prema navodima iz odgovora, zakonodavac je osporenim zakonskim rješenjima uspostavio racionalan balans između javnog interesa i interesa pojedinca, pri čemu je imao u vidu vrlo komplikovano socio-ekonomsko stanje društva, relevantne odluke Ustavnog suda Republike Srpske i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te obaveze pravne države u smislu stvaranja uslova za ostvarivanje prava pojedinaca priznatih od strane sudova. Preciznim definisanjem rokova i načina izvršenja obaveza je, kako se navodi u odgovoru, pojedincu zagarantovana sigurnost u ostvarenju potraživanja koja ima prema državi te je sa njega skinut pretjerani teret.
U „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 7/10 od 5. februara 2010. godine objavljen je prečišćen tekst Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske.
Osporenim članom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09) propisano je da se poslije člana 4. dodaju novi čl. 4a. i 4b. Prema osporenom članu 4b. ovog zakona (sada člana 6. prečišćenog teksta) kamata na opšte obaveze iz člana 4. ovog zakona otpisuje se i ne predstavlja opštu obavezu Republike Srpske, izuzev kamata po obavezama iz člana 4. stav 1. tačka 4. ovog zakona (stav 1), te da se kamata po obavezama iz člana 4. stav 1. tačka 4. ovog zakona obračunava u toku verifikacije ove vrste opštih obaveza u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga (stav 2). Osporenim članom 4. stav 3. ovog zakona propisano je da se u članu 8. osnovnog zakona, poslije stava 1. dodaje novi stav 2, koji glasi: „Za izvršenje obaveza iz stava 1. tačke 5. ovog člana Vlada Republike Srpske će donijeti akt kojim će utvrditi dinamiku izmirenja, a vodeći računa o makroekonomskoj stabilnosti i fiskalnoj održivosti Republike Srpske“. Ovaj član prema prečišćenom tekstu je član 8. stav 2. Odredbom člana 6. ovog zakona mijenjan je član 9a. tako da je propisano da će se emisija dugoročnih obveznica iz člana 9. Zakona izvršiti pod sljedećim uslovima: rok dospijeća od 15 godina (tačka 1), isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća (tačka 2), godišnja kamata u visini 1,5% (tačka 3) i pravo prijevremenog otkupa (tačka 4). Stavom 2. ovog člana propisano je da se emisija obveznica iz člana 9. Zakona može izvršiti kroz više sukcesivnih emisija obveznica sa različitim datumom emisije, a pod istim uslovima emisije. Navedeni član 6. prema prečišćenom tekstu je član 10. Prema članu 8. Zakona poslije člana 19. dodaju se novi čl. 19a. i 19b. (sada čl. 13. i 14. prečišćenog teksta zakona), kojima je propisano da se kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa utvrđenog pojedinačnog duga (član 19a) i da će se obaveze iz člana 18. Zakona, nakon izvršene verifikacije, izmirivati emisijom obveznica, pod uslovima koji su taksativno nabrojani u 4. tačke, i to: rok dospijeća od 14 godina, isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, godišnja kamata u visini od 1,5% i pravo prijevremenog otkupa (stav 1. člana 19b) kao i da će se izmirenje obaveza iz člana 18. Zakona izvršiti kroz više sukcesivnih obaveza sa različitim datumima emisije, a pod istim uslovima emisije (stav 2. člana 19b). U postupku ocjenjivanja ustavnostiosporenih odredbi člana 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b, člana 4. stav 3, čl. 6, 7 i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/09), sada čl. 6, 8. stav 2, čl. 10, 11, 13. i 14. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 7/10), Sud je imao u vidu da je Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine (tačka 6), finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike (tačka 17), te druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa zakonom (tačka 18). Sud je takođe imao u vidu odredbe člana 5. al. 1. i 5. Ustava, kojima je utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji, pored ostalog, na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima kao i vladavini prava. Pored toga, odredbe član 49. st. 1. i 2. Ustava Republike Srpske, kojima je utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. Isto tako, Sud je imao u vidu i član 69. Ustava, kojim je utvrđeno da se državna vlast u Republici organizuje na načelu podjele vlasti, odnosno da ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština i Vijeće naroda, izvršnu vlast vrši Vlada, a sudska vlast pripada sudovima.
Pri donošenju ove odluke Sud je imao u vidu i odredbu člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kojom je propisano da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine, da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava i da prethodne odredbe ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza i drugih dažbina ili kazni.
Polazeći od navedenih ustavnih odredbi, Sud je, kao i u predmetu U-75/04, ocijenio da Republika, zbog velikog unutrašnjeg duga prema fizičkim i pravnim licima, ima pravo da u opštem interesu donese zakon koji će kao lex specialis ograničiti ili oduzeti određena imovinska prava građana, ali da istovremeno ima i obavezu da obezbijedi građanima efektivnu realizaciju njihovih prava, i to na način da se uspostavi pravična ravnoteža između opšteg i pojedinačnog interesa, odnosno javnog interesa iimovinskih prava pojedinaca, kako to nalaže pomenuti član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
S tim u vezi, ocjenjujući ustavnost osporenih odredbi i to člana 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b. stav 2, te čl. 8. kojim se poslije člana 19. dodaje novi član 19a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske (sada čl. 6. stav 1. i čl. 13. prečišćenog teksta istog zakona) Sud je ocijenio da je Narodna skupština, polazeći od navedenih ustavnih ovlašćenja neposredno izvršila Odluku ovog suda U-75/04 od 15. januara 2009. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/09), i u skladu sa svojim ustavnim ovlašćenjima regulisala način izvršenja pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka te predvidjela način obračunavanja kamate za obaveze koje su utvrđene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama a tiču se materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava. Pri tome, uređivanje načina obračunavanja zatezne kamate kao i odnosa zatezne kamate prema glavnom dugu je u domenu zakonodavne politike, za čiju ocjenu Ustavni sud, na osnovu člana 115. Ustava, nije nadležan.
Međutim, po ocjeni Suda, osporenim odredbama člana 3. u dijelu kojim se poslije člana 4. dodaje novi član 4b. stav 1, te čl. 4. stav 3, čl. 6. i član 8. u dijelu kojim se poslije člana 19. dodaje novi član 19b. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske (sada čl. 6. stav 1, čl. 8. stav 2, čl. 10. i čl. 14. prečišćenog teksta ovog zakona) Narodna skupština nije u cijelosti otklonila neustavnost osporenih odredbi na način kako je to ukazano u pomenutoj odluci Suda. Naime, po ocjeni Suda, osporenim zakonskim rješenjima je ponovo stavljen nesrazmjeran teret na pojedinca, tako da i dalje nije ispunjen uslov proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinca. Iako je osporenim zakonskim rješenjima smanjen zakonski rok dospijeća dugoročnih obaveza (14 godina za ratnu štetu i 15 godina za opšte obaveze), i dalje je, po ocjeni Suda, neizvjesno koliki će procenat građana na koje se odnose predmetne odredbe doživjeti mogućnost naplate obveznica i na taj način efektivno ostvariti svoja prava, a ovo posebno kada se ima u vidu dužina trajanja sudskih postupaka koji su rezultirali pravosnažnim sudskim odlukama kojima su pojedincima dosuđena potraživanja iz ratnog perioda ili po osnovu opštih obaveza. Pored toga, osporenim članom 4b. Zakona ponovo se otpisuje kamata na opšte obaveze koje čine invalidnine, obaveze Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, obaveze prema dobavljačima po svim osnovima, obaveze za plate i naknade i ostale obaveze, iako je navedenom odlukom ovog suda u cijelosti ukinuta odredba člana 6. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, kojom je bio propisan otpis kamata, pored ostalog i na pomenute obaveze. Uz, to osporenim članom 4. stav 2. osporenog zakona (sada člana 8. stav 2. prečišćenog teksta), kojim je propisano da će za izvršenje obaveza po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama Vlada Republike Srpske donijeti akt kojim će utvrditi dinamiku izmirenja, a vodeći računa o makroekonomskoj stabilnosti i fiskalnoj održivosti Republike Srpske, po ocjeni Suda, povrijeđeno je načelo podjele vlasti iz člana 69. Ustava, jer utvrđivanje dinamike izvršenja spada u domen zakonskog uređivanja, dakle u nadležnost Narodne skupštine Republike Srpske. Naime, Sud je ocjenjujući ustavnost odredbe člana 5. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Rpublike Srpske“ br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08), kojom je bilo predviđeno da će Vlada u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti akt kojim će se regulisati bliži uslovi, postupak i rokovi pojedinačne verifikacije obaveza iz člana 4. ovog zakona, u predmetu U-75/04 utvrdio da je povrijeđeno načelo podjele vlasti iz člana 69. Ustava, jer utvrđivanje uslova za vršenje verifikacije opštih obaveza po svojoj strukturi i sadržini spada u domen zakonskog uređivanja, dakle u nadležnosti je Narodne skupštine. Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-39/09 PREDSJEDNIK
15. novembar 2011. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko