Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vještacima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 65/08).

Odluka donesena 29. 05. 2012.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-6/11

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

29. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 104/11), na sjednici održanoj 29. maja 2012. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vještacima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 65/08).

Obrazloženje

Dragan Dragosavljević iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. st. 3, 4. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vještacima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 65/08). U inicijativi je navedeno da su osporena zakonska rješenja suprotna načelu ravnopravnosti iz člana 10. Ustava i načelu ustavnosti i zakonitosti iz člana 108. Ustava Republike Srpske. Davalac inicijative smatra da je propisivanje širokih ovlašćenja ministra za imenovanje članova komisije koja utvrđuje prijedlog liste sudskih vještaka, bez utvrđivanja bližih kriterijuma, osnov za proizviljnost, odnosno subjektivan stav ministra prilikom imenovanja pomenutih članova. Od tako izabrane komisije, po mišljenju davaoca inicijative, može se očekivati da bira vještake po subjektivnom kriterijumu podobnosti, odnosno da će ovlašćenja sudskih vještaka dodjeljivati licima koja će vještačiti isključivo u interesu Republike Srpske i time potencijalno nanositi štetu drugoj strani, koja se, eventualno, nalazi u sporu sa Republikom Srpskom. Odgovarajućim rješenjem smatra da članove komisije imenuje naučna ili stručna ustanova, nezainteresovana za ishod sudskog spora, jer, kako je navedeno, sadašnje zakonsko rješenje ne obavezuje ministra da za člana komisije izabere stručniju osobu. Pored navedenog, u inicijativi se ističe da propisivanje kriterijuma radnog iskustva od pet godina na poslovima vještačenja za člana komisije, takođe nije u skladu sa članovima 10. i 108. Ustava Republike Srpske, a sa ovim članovima Ustava nije u skladu ni osporena odredba kojom se propisuje imenovanje članova komisije bez provjere znanja. Naime, davalac inicijative smatra da propisano radno iskustvo člana komisije nije dovoljan osnov za osposobljavanje jednog stručnjaka kao kvalitetnog vještaka, kao i to da se lica čije se znanje obavezno provjerava dovode u neravnopravan položaj u odnosu na članove komisije koji se mogu imenovati za vještaka bez provjere znanja. Predlažu da Sud, na osnovu navedenog, utvrdi da osporene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vještacima Republike Srpske nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske, pored ukazivanja na to da je davalac inicijative pogrešno označio osporene stavove člana 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vještacima Republike Srpske, ističe se da navodi iz inicijative nisu pravno relevantni jer polaze od pretpostavki da ministar pravde neće na zadovoljavajući način obavljati svoje dužnosti. Smatraju da pitanje ministarske odgovornosti nije, niti može biti, predmet regulisanja konkretnog zakona, te da je ovim zakonom uspostavljen realan balans između ovlašćenja koja je, sa svrhom obavljanja povjerenih dužnosti, neophodno obezbijediti ministru pravde i interesa stranaka u postupku da relevantno vještačenje bude obavljeno lege artis. Takođe, smatraju legitimnim pravom zakonodavca da vršenje propisanih poslova povjeri organima za koje smatra da će iste obavljati na najcjelishodniji način, kao i to da dosljedna primjena ovog zakona nema za posljedicu mogućnost da za člana komisije bude izabrano lice nedovoljne stručnosti, odnosno da takva mogućnost nije posljedica neusaglašenosti Zakona sa Ustavom. Naime, pored toga što su mišljenja da zloupotrebe i pogrešna primjena zakonskog ovlašćenja ne treba da bude predmet ocjene zakonodavne vlasti i Ustavnog suda, smatraju legitimnim pravom zakonodavca da prava i obaveze određenih istovrsnih ili sličnih grupa reguliše na različit način, ako se ovim postupanjem ispravljaju postojeće nejednakosti među njima ili za to postoje drugi opravdani razlozi. U vezi s tim, navode da je osporeno propisivanje opravdano, odnosno da su članovi komisije, budući vodeći stručnjaci iz odgovarajuće oblasti i užih specijalizacija, sa pet godina radnog iskustva, ti koji vrše provjeru znanja ostalih lica prilikom imenovanja vještaka, te da bi provjeravanje znanja članova komisije bio rigidni formalizam i sam sebi svrha. Predlažu da Sud, imajući u vidu navedenu argumentaciju, ne prihvati datu inicijativu. Osporenim članom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vještacima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 65/08), pored ostalog, propisano je: da članove Komisije iz reda vodećih stručnjaka iz odgovorajuće oblasti i užih specijalizacija, kao promjenljive članove, imenuje ministar pravde sa važeće liste vještaka (stav 2); da će se za ove članove imenovati lica koja su se dokazala kao istaknuti stručnjaci u određenoj oblasti i užih specijalizacija i koji imaju najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima vještačenja (stav 3) i da ih, po njihovom zahtjevu, ministar pravde može imenovati za vještake bez provjere znanja, a profesionalce koji imaju užu specijalizaciju – supspecijalizaciju ili specijalizaciju u domenu sudskih specijalizacija ministar pravde će imenovati za vještaka bez provjere znanja (stav 4).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vještacima Republike Srpske Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da je svako dužan da se pridržava Ustava i zakona (član 45. stav 1); da su građani ravnopravni u slobodama pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj i drugo lično svojstvo (član 10); da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, i da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st 1. i 2.); da prava i dužnosti Republike vrše Ustavom određeni republički organi i da su ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, osnova i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa (član 66. st. 1. i 2) i da Republika uređuje i obezbjeđuje ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda (član 68. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srpske, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII).

Iz navedenih odredaba Ustava, po ocjeni Suda, proizlazi ovlašćenje zakonodavca za utvrđivanje pravnog položaja vještaka, koji u sudskom, upravnom i prekršajnom postupku vrše poslove vještačenja, a u okviru toga i utvrđivanje uslova i postupka imenovanja, kako članova komisije koja utvrđuje prijedlog liste vještaka, tako i uslova i postupka imenovanja vještaka. U skladu sa navedenim Sud je utvrdio da je osporeni član 4. st. 2, 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vještacima Republike Srpske u saglasnosti sa Ustavom. Naime, s obzirom na to da Ustav ne uređuje uslove i postupak imenovanja članova navedene komisije i uslove i postupak imenovanja vještaka, ta se pitanja, po ocjeni Suda, saglasno članu 49. st 1. i 2. Ustava, uređuju zakonom. Imajući u vidu navedeno, kao i to da su uslovi i postupak imenovanja vještaka uređeni na način utvrđen osporenim odredbama člana 4. Zakona, u funkciji koja ima cilj da se vršenje propisanih poslova povjeri licima koja će iste obavljati na najcjelishodniji način, po ocjeni Suda, ove odredbe nisu u nesaglasnosti sa Ustavom. S tim u vezi, Sud je utvrdio da se osporenim odredbama Zakona ne povređuje princip jednakosti građana iz člana 10. Ustava, jer se uslovi i način ostvarivanja prava na članstvo u komisiji koja utvrđuje prijedlog liste vještaka i uslovi i način ostvarivanja prava na poslove vještačenja odnose jednako na sva lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji propisanoj tim odredbama. Po ocjeni Suda, neosnovano je pozivati se na povredu principa ravnopravnosti između različitih kategorija specijalista za poslove vještačenja, jer Ustav ne poznaje princip ravnopravnosti kao opšti, apstraktni pojam koji se pojednako odnosi na sve pravne subjekte, već garantuje jednakost u okviru iste kategorije pravnih subjekata. Tako se osporene odredbe podjednako odnose na svako lice koje se dokazalo kao istaknuti stručnjak u određenoj oblasti i užoj specijalizaciji i koji imaju najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima vještačenja i, po ocjeni Suda, osporenom regulativom nije dovedena u pitanje jednakost ovih lica s obzirom na njihova lična svojstva. Isto tako, propisivanjem da ministar pravde može članove komisije na njihov zahtjev imenovati za vještake bez provjere znanja, kao i to da će profesionalce koji imaju užu specijalizaciju, supspecijalizaciju ili specijalizaciju u domenu sudskih specijalizacija imenovati za vještaka bez provjere znanja, po ocjeni Suda, stvar je zakonodavne politike u uređivanju određenih odnosa i u granicama je navedenih ustavnih ovlašćenja. Takođe, Sud je ocijenio da ni navodi iz inicijative o proizviljnosti i mogućnosti da ministar ima subjektivan stav prilikom navedenih imenovanja, kao i tvrdnje da radno iskustvo članova komisije, propisano osporenim odredbama, nije dovoljan osnov za osposobljavanje vještaka, te predlaganje, umjesto osporenih, po mišljenju davaoca inicijative, odgovarajućih rješenja, nisu pitanja o kojima je Sud, u smislu člana 115. Ustava, nadležan da odlučuje.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Synarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-6/11 PREDSJEDNIK

29. maj 2012. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio