Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/10), koji su zaključili: Vlada Republike Srpske, reprezentativni većinski sindikat organizovan na nivou Republike – Savez sindikata Republike Srpske u ime radnika Republike Srpske i većinsko reprezentativno udruženje poslodavaca organizovano na nivou Republike – Unija udruženja poslodavaca Republike Srpske u ime poslodavaca Republike Srpske.
Odluka donesena 20. 04. 2012.
Predmeti (1)
U-42/10
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
20. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 104/11), na sjednici održanoj 20. aprila 2012. godine, donioje
ODLUKU
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/10), koji su zaključili: Vlada Republike Srpske, reprezentativni većinski sindikat organizovan na nivou Republike – Savez sindikata Republike Srpske u ime radnika Republike Srpske i većinsko reprezentativno udruženje poslodavaca organizovano na nivou Republike – Unija udruženja poslodavaca Republike Srpske u ime poslodavaca Republike Srpske.
Obrazloženje
Konfederacija sindikata Republike Srpske iz Banjaluke prijedlogom je pokrenula postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Opšteg kolektivnog ugovora u cjelini i u odnosu na član 2 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/10), koji su zaključili: Vlada Republike Srpske, reprezentativni većinski sindikat organizovan na nivou Republike – Savez sindikata Republike Srpske u ime radnika Republike Srpske i većinsko reprezentativno udruženje poslodavaca organizovano na nivou Republike – Unija udruženja poslodavaca Republike Srpske u ime poslodavaca Republike Srpske. Predlagač smatra osporeni ugovor neustavnim i nezakonitim kako zbog učesnika u njegovom zaključivanju tako i zbog postupka i načina zaključivanja, kao i predmeta i sadržaja odnosa i pitanja koja se njime uređuju, te radnika na koje se odnosi. Navodi, naime, da učesnici u zaključivanju ovog ugovora, prilikom zaključivanja i potpisivanja istog, nisu ispunili uslove iz članova 159 –161. Zakona o radu, zatim, da jedna od ugovornih strana, potpisnik Saveza sindikata Republike Srpske nije imao pismenu saglasnost svih sindikata organizovanih na republičkom nivou sa najmanje 10% članova sindikata i punomoći od svakog sindikata pojedinačno, odnosno nije postojao javni poziv prema sindikatima koji smatraju da im članstvo odgovara zakonom propisanom procentu niti je Savez sindikata Republike Srpske na bilo koji drugi način omogućio drugim sindikatima da se izjasne o odredbama osporenog kolektivnog ugovora. Pored toga, u prijedlogu se navodi da je Savez sindikata Republike Srpske, stavljanjem potpisa, svjesno zaobišao fazu zakonom utvrđenog postupka zaključivanja opšteg kolektivnog ugovora i, na taj način, onemogućio pojedine sindikate da učestvuju u postupku koji prethodi njegovom potpisivanju. Naime, predlagač smatra da je osporeni kolektivni ugovor, pored neusklađenosti sa navedenim članovima Zakona o radu, suprotan i članu 41. Ustava Republike Srpske, jer propisuje njegovu obaveznu primjenu i za organizacije sindikata i poslodavce koji ga nisu prihvatili, odnosno nisu dali saglasnost i punomoć za njegovo zaključivanje. Zbog navedenog smatra da posebno osporeni član 2. Opšteg kolektivnog ugovora nije saglasan članu 159. stav 1. Zakona o radu, odnosno da ugovor, po svojoj formi u principu, može obavezivati samo strane potpisnice i djelovati inter partes. U odgovoru na navode predlagača, koji je Ustavnom sudu dostavila Vlada Republike Srpske, kao jedan od učesnika u zaključivanju osporenog kolektivnog ugovora, pored ostalog je navedeno da podnosiocu prijedloga nije povrijeđeno pravo utvrđeno Ustavom i zakonom, odnosno da predlagač nije iskazao zainteresovanost za uključivanje i vođenje socijalnog dijaloga u cilju zaključivanja Opšteg kolektivnog ugovora, a nije ni dokazao da okuplja najmanje 10% od ukupnog broja zaposlenih radnika u Republici. Naime, Vlada Republike Srpske je mišljenja da neosnovanost prijedloga proizlazi iz činjenice da su, na osnovu Zakona o radu, svi sindikati i poslodavci organizovani na nivou Republike bili javno pozvani da se prijave s ciljem utvrđivanja reprezentativnosti, da se predlagač nije javio na taj poziv, te da socijalnim partnerima koji su zaključili ovaj ugovor nije ni bilo poznato a, kako navode, nisu ni bili dužni da znaju, da li Konfederacija sindikata Republike Srpske, u momentu zaključivanja kolektivnog ugovora, okuplja najmanje10% zaposlenih radnika. Takođe, mišljenja su da, pored toga što je na predlagaču bio teret dokaza o reprezentativnosti ili utvrđivanju činjenice o najmanjem procentu od ukupnog broja zaposlenih radnika u Republici, prilikom vođenja socijalnog dijaloga i zaključivanja osporenog kolektivnog ugovora nije bilo nepravilnosti i odstupanja od zakonom utvrđene procedure, zbog čega i predlažu da Sud podneseni prijedlog odbije kao neosnovan.
Odgovor na navode iz prijedloga Ustavnom sudu je dostavio i Savez sindikata Republike Srpske u kome je, pored ostalog, navedeno: da su Unija poslodavaca Republike Srpske i ovaj savez jedine organizacije na nivou Republike koje su dokazale svoju reprezentativnost, a što je potvrđeno Rješenjem Komisije za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca na nivou Republike; da su od Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske zatražili im se dostave podaci o broju i nazivu sindikata organizovanih na nivou Republike koji imaju najmanje 10% članova; da je navedeno ministarstvo odgovorilo da je na nivou Republike registrovana još jedna asocijacija sindikata koja se nije javila na Javni poziv za utvrđivanje reprezentativnosti, zbog čega nije utvrđena ni reprezentativnost niti broj članova te asocijacije; da je proizvoljna i netačna tvrdnja predlagača da Savez sindikata Republike Srpske nije imao pisanu saglasnost svih sindikata koji su organizovani na nivou Republike sa najmanje 10 % članova sindikata, jer nema dokaza da ima takvih sindikata; da je proizvoljna i tvrdnja predlagača o obavezi Saveza da uputi Javni poziv svim sindikatima koji smatraju da imaju utvrđeni procenat članstva, jer je zakonom propisano da se saglasnost obezbjeđuje od svih sindikata koji okupljaju, a ne smatraju da imaju, taj procenat članova sindikata; da su netačni i navodi o suprotnosti člana 2. osporenog kolektivnog ugovora sa Zakonom o radu, pošto se radi o Opštem kolektivnom ugovoru koji je zaključila i Vlada Republike Srpske i time mu dala teritorijalno važenje, odnosno da se isti odnosi na sve radnike i poslodavce u skladu sa Zakonom o radu bez obzira na broj zaposlenih radnika i način organizovanja poslodavaca u Republici Srpskoj; da se radi o sui generis ugovoru, čije je potpisivanje, važnost i djelovanje propisano Zakonom o radu, a ne Zakonom o obligacionim odnosima, kako tvrdi predlagač; da su neosnovani navodi o nepostojanju decidirano propisanog postupka o utvrđivanju procenta članstva sindikata jer su svi sindikati i svako udruženje poslodavaca imali priliku da po osnovu javnog poziva iz 2008. godine utvrde tačan broj članova u odnosu na broj zaposlenih, te da su netačne tvrdnje predlagača da je osporeni kolektivni ugovor suprotan članu 41. ustava Republike Srpske, kojim se garantuje sloboda sindikalnog organizovanja, nego naprotiv, podstiče i unapređuje ova, Ustavom garantovana prava i utvrđuje uslove za rad sindikata, koji se ne regulišu drugim propisom. Na osnovu navedenog predlažu da Sud odbaci prijedlog Konfederacije sindikata Republike Srpske. Osporeni Opšti kolektivni ugovor („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/10), na osnovu čl. 156, 160. i 161. Zakona o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07), zaključili su: Vlada Republike Srpske, reprezentativni većinski sindikat organizovan na nivou Republike – Savez sindikata Republike Srpske u ime radnika Republike Srpske i većinsko reprezentativno udruženje poslodavaca organizovano na nivou Republike – Unija udruženja poslodavaca Republike Srpske u ime poslodavaca Republike Srpske. Članom 1. propisano je da se ovim kolektivnim ugovorom bliže uređuju osnovi od značaja za ostvarivanje ekonomske i socijalne politike, prava, obaveze i odgovornosti radnika i poslodavaca po osnovu rada koja nisu na potpun i cjelovit način uređena Zakonom o radu, postupak kolektivnog pregovaranja, sastav i način rada tijela ovlašćenih za mirno rješavanje kolektivnih sporova između radnika i poslodavaca, međusobni odnosi učesnika u zaključivanju kolektivnog ugovora i druga pitanja od značaja za uređivanje odnosa između radnika i poslodavaca. Posebno osporenim članom 2 propisano je da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje na području Republike Srpske i odnosi se na sve radnike i poslodavce u skladu sa Zakonom o radu bez obzira na broj zaposlenih radnika i način organizovanja poslodavca, ako drugim zakonima pitanja iz ovog kolektivnog ugovora nisu drugačije uređena. Posljednjim, članom 61. stav 1. propisano je da se ovaj kolektivni ugovor zaključuje na vrijeme do stupanja na snagu novog zakona o radu, a smatra se zaključenim kada ga u istovjetnom tekstu potpišu njegovi učesnici.
Ustavom Republike Srpske je, pored garantovanja slobode sindikalnog organizovanja i djelovanja (član 41.) utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora, radne odnose (član 68. tač. 6. i 12. Ustava koji je zamjenjen Amandmanom XXXII), te da propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108. stav 2).
Zakonom o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07), popred ostalog, propisano je da reprezentativni sindikat i reprezentativno udruženje poslodavaca učestvuje u procesu kolektivnog pregovaranja, socijalnom dijalogu i konsultacijama sa partnerima na nivou svog organizovanja i djelovanja (član 156); da se kolektivni ugovor može zaključiti za teritoriju Republike, za određenu grupaciju ili granu djelatnosti i za jednog ili više poslodavaca i da pri zaključivanju kolektivnog ugovora na strani radnika može biti sindikat koji ima najveći broj članova (reprezentativni sindikat), ili više sindikata istovremeno, a na strani poslodavca može biti poslodavac, više poslodavaca ili udruženje poslodavaca na odgovarajućem nivou organizovanja (član 160. st. 1. i 4), da su učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora na nivou Republike, kojim se utvrđuju osnovi za bliže uređivanje prava i obaveza radnika po osnovu rada: Vlada Republike Srpske, asocijacija sindikata organizovana na nivou Republike koja okuplja najveći broj članova sindikata (većinski sindikat), udruženje poslodavaca organizovano na nivou Republike čiji poslodavci zapošljavaju najveći broj radnika (većinsko udruženje poslodavaca), da su većinski sindikat i većinsko udruženje poslodavaca dužni da prije zaključivanja kolektivnog ugovora iz stava 1. ovog člana obezbijede saglasnost svih sindikata, odnosno svih udruženja poslodavaca organizovanih na nivou Republike koji okupljaju najmanje 10 % članova sindikata, odnosno najmanje 10 % zaposlenih radnika u Republici i da učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora na nivou grupacije ili grane djelatnosti, kad ocijene da je to potrebno radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva u oblasti ekonomske i socijalne politike u Republici, mogu odlučiti da u zaključivanju kolektivnog ugovora učestvuje i ministarstvo nadležno za poslove rada (član 161). Sud je, na osnovu navedenog normiranja, i dostavljene dokumentacije ocijenio da je osporenim Opštim kolektivnim ugovorom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/10), saglasno principima Ustava Republike Srpske i navedenim odredbama Zakonom o radu, bliže propisan, pored ostalog, i postupak kolektivnog ugovaranja. Naime, ovim aktom se, po ocjeni Suda, ne dovode u pitanje ustavne garancije o slobodi sindikalnog organizovanja i djelovanja iz člana 41. Ustava Republike Srpske, već se bliže određuje organizacija sindikata koja je ovlašćena za pregovaranje i zaključivanje kolektivnog ugovora.
Razmatrajući postupak zaključivanja osporenog kolektivnog ugovora Sud je utvrdio da je isti zaključen pozivom na član 131. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/00), koji je izmijenjen članom 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 47/02) i koji odgovara članu 161. Zakonom o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07), odnosno da je navedeno da su ga zaključili Vlada Republike Srpske, reprezentativni većinski sindikat organizovan na nivou Republike – Savez sindikata Republike Srpske u ime radnika Republike Srpske i većinsko reprezentativno udruženje poslodavaca organizovano na nivou Republike – Unija udruženja poslodavaca Republike Srpske u ime poslodavaca Republike Srpske.
Pored toga, Sud je ocijenio da iz sadržaja priložene dokumentacije proizlazi da je Komisija za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca na nivou Republike Srpske, Rješenjem o utvrđivanju reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca na nivou Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 85/08), utvrdila da je Savez sindikata Republike Srpske – reprezentativni sindikat na nivou Republike Srpske, a Unija udruženja poslodavaca Republike Srpske, reprezentativno udruženje poslodavaca na nivou Republike Srpske, kao i to da je Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, dopisom od 23. februara 2010. godine, potvrdilo da je u registru sindikalnih organizacija, pored navedenih, registrovana još jedna organizacija na nivou Republike Srpske, koja se nije odazvala na javni poziv, zbog čega nije ni utvrđena reprezentativnost niti broj članova ove asocijacije.
Imajući u vidu izloženo, te navode iznesene u prijedlogu i odgovoru Saveza sindikata Republike Srpske, Sud je ocijenio da je osporeni Opšti kolektivni ugovor u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Naime, prije zaključivanja osporenog kolektivnog ugovora, Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite je, shodno članu 161. Zakona o radu, svim sindikatima i svakom udruženju poslodavaca po osnovu javnog poziva dalo mogućnost da utvrde tačan broj članova u odnosu na broj zaposlenih. Kako iz priložene dokumentacije proizlazi da se ovom pozivu nisu odazvali ni predlagač ali ni druge sindikalne organizacije, odnosno udruženja poslodavaca, po ocjeni Suda, neosnovana je tvrdnja predlagača da je Savez sindikata Republike Srpske, stavljanjem potpisa, svjesno zaobišao fazu zakonom utvrđenog postupka zaključivanja opšteg kolektivnog ugovora i na taj način onemogućio pojedine sindikate da učestvuju u postupku koji prethodi njegovom potpisivanju. Isto tako, neosnovana je i tvrdnja predlagača da osporeni član 2. Opšteg kolektivnog ugovora nije u saglasnosti sa Zakonom o radu. Naime, propisivanjem da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje na području Republike Srpske i odnosi se na sve radnike i poslodavce u skladu sa Zakonom o radu, bez obzira na broj zaposlenih radnika i način organizovanja poslodavca, ako drugim zakonima pitanja iz ovog kolektivnog ugovora nisu drugačije uređena, po ocjeni Suda, nije nesagalasan navedenim odredbama Zakona o radu, jer i određivanje teritorijalnog važenja ovog ugovora i radnika i poslodavaca na koje se odnosi uslovljava onim što je propisano ovim zakonom. Na osnovu izloženog Sud je ocijenio da je osporena odredba člana 2. Opšteg kolektivnog ugovora, odnosno osporeni Opšti kolektivni ugovor u saglasnosti sa Zakonom o radu, a shodno tome u saglasnosti je i sa Ustavom, jer prema članu 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom. Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Synarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-42/10 PREDSJEDNIK
20. april 2012. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko