Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da Tarifni broj 4. Tarife komunalnih taksa, koji je sastavni dio Odluke o komunalnim taksama („Službeni glasnik opštine Derventa“ br. 7/03, 5/06, 14/07 i 15/10), koju je donijela Skupština opštine Derventa, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i zakonom.
Odluka donesena 20. 04. 2012.
Predmeti (1)
U-9/11
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
20. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 104/11), na sjednici održanoj 20. aprila 2012. godine, donioje
O D LU K U
Utvrđuje se da Tarifni broj 4. Tarife komunalnih taksa, koji je sastavni dio Odluke o komunalnim taksama („Službeni glasnik opštine Derventa“ br. 7/03, 5/06, 14/07 i 15/10), koju je donijela Skupština opštine Derventa, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i zakonom.
Obrazloženje
Slavko Mikač, advokat iz Dervente, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Tarifnog broja 4. Tarife komunalnih taksa, koja je sastavni dio Odluke o komunalnim taksama („Službeni glasnik opštine Derventa“ br. 7/03, 5/06, 14/07 i 15/10), koju je donijela Skupština opštine Derventa. Osporavajući navedeni tarifni broj, davalac inicijative je istakao da je na nezakonit način utvrđena visina komunalne takse za isticanje firme i to u različitim iznosima zavisno od vrste djelatnosti obveznika, bez drugih značajnih parametara, kao što su veličina istaknute firme, ostvaren ukupan prihod ili promet obveznika, pa čak i bez obaveznog elementa sistema ovog lokalnog prihoda koji je propisan članom 12. stav 3. Zakona o komunalnim taksama („Službeni list SR Bosne i Hercegovine“ br. 21/77, 35/88 i 26/89), a to je mjesto obavljanja djelatnosti. Navedenom povredom zakona istovremeno su, prema navodima davaoca inicijative, povrijeđene i odredbe čl. 10. i 108. Ustava Republike Srpske. S obzirom na izloženo davalac inicijative predlaže da Ustavni sud utvrdi da osporena odluka, u dijelu koji se odnosi na tarifni broj 4.Tarife komunalnih taksa, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. U odgovoru koji je za Skupštinu opštine Derventa, kao donosioca osporene odluke, dao načelnik ove opštine, osporeni su navodi davaoca inicijative, te izražen stav da je osporena odluka zasnovana na Zakonu o komunalnim taksama („Službeni list SR Bosne i Hercegovine“ br. 21/77, 35/88 i 26/89) i to na odredbama čl. 1. i 2. koje ovlašćuju skupštinu opštine da svojim aktom utvrđuje visinu komunalne takse koja se plaća za korišćenje predmeta i usluga. Uz to, u ovom odgovoru se ukazuje da je donosilac akta u pogledu iznosa takse za isticanje firme primijenio pored zakonom propisanih kriterijuma i kriterijume propisane podzakonskim aktima, te kao primjer navodi Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uslovima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/05, 62/05, 76/06, 35/08 i 6/09) i Pravilnik o minimalno-tehničkim uslovima u pogledu poslovnog prostora, opreme, uređaja i potrebne stručne spreme za obavljanje trgovinske djelatnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 84/07 i 90/07). Pored toga, u ovom odgovoru su detaljno obrazloženi i parametri koji su primijenjeni pri određivanju iznosa taksene obaveze za banke, osiguravajuća društva, advokate i notare. Pravni osnov za donošenje Odluke o komunalnim taksama („Službeni glasnik opštine Derventa“ br. 7/03, 5/06, 14/07 i 15/10) sadržan je u čl. 1. i 2. Zakona o komunalnim taksama („Službeni list SR Bosne i Hercegovine“ br. 21/77, 35/88 i 26/89) i odgovarajućim odredbama Statuta opštine Derventa.
Osporenim tarifnim brojem 4. Tarife komunalnih taksa, koja je sastavni dio pomenute odluke, propisano je da se za svaku istaknutu firmu za preduzeća (privredna društva) sa sjedištem na područuju opštine Derventa, za svaku poslovnu jedinicu odnosno dijelove preduzeća (privrednih društava) koja rade na području opštine Derventa i za fizička lica koja obavljaju djelatnost u skladu sa Zakonom o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti utvrđuje taksa u godišnjem iznosu, odnosno srazmjerno vremenu u kojem su radili u toku kalendarske godine, prema tabelarnom prikazu sadržanom u ovom tarifnom broju, i to prema vrsti djelatnosti obveznika (preduzeća, banke, osiguravajuća društva, ugostiteljski objekti, trgovinske radnje i ostale djelatnosti), a u okviru toga i u zavisnosti od organizacionog oblika (tač. a, b, v, g, d. i đ) Sud je, prije svega, imao u vidu da je Odluka čiji su tarifni brojevi osporeni, donesena na osnovu Zakona o komunalnim taksama, koji je stavljen van snage odredbom člana 15. sada važećeg Zakona o komunalnim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/12). Međutim, Sud je, u konkretnom slučaju, imao u vidu i odredbu člana 14. novog zakona kojom je propisana obaveza jedinica lokalne samouprave da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona usklade svoje odluke o komunalnim taksama sa odredbama ovog zakona. Polazeći od toga da je zakonom utvrđen rok za usklađivanje osporene Odluke, za čije propisivanje više nema pravnog osnova, dakle da je ista na snazi do isteka roka za njeno usklađivanje sa novim zakonom, Sud je ustavnost i zakonitost osporenih tarifnih brojeva cijenio u vrijeme važenja Zakona o komunalnim taksama („Službeni list SR Bosne i Hercegovine“ br. 21/77, 35/88 i 26/89).
Ocjenjujući ustavnost i zakonitost osporene odluke, Sud je ocijenio da utvrđivanje visine takse na način kako je to učinjeno osporenim tarifnim brojevima nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i zakonom utvrđenim ovlašćenjima skupštine opštine u pogledu uvođenja i uređivanja ovog lokalnog javnog prihoda, s obzirom na sljedeće:
Odredbama člana 62. Ustava Republike Srpske utvrđeno je da Republika i opština budžetom utvrđuju javne prihode i javne rashode i da su sredstva budžeta porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi. Pored toga, tačkom 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno je da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, poreski sistem. Članom 102. stav 1. tačka 2. Ustava je utvrđeno da opština preko svojih organa uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, a članom 103. Ustava da gradu i opštini pripadaju prihodi utvrđeni zakonom i sredstva za obavljanje povjerenih poslova. Prema odredbi člana 108. Ustava zakoni, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a propisi i drugi opšti akti sa zakonom.
Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05), kojim se uređuje obezbjeđivanje sredstava jedinice lokalne samouprave, propisano je da skupština jedinice lokalne samouprave, kao organ odlučivanja i kreiranja politike jedinice lokalne samouprave, donosi odluke o komunalnim taksama i drugim javnim prihodima kada je ovlašćena zakonom (član 30), kao i da su komunalne takse jedan od izvora prihoda lokalne samouprave (član 65).
Zakonom o komunalnim taksama („Službeni list SR BiH“ br. 21/77, 35/88 i 26/89), koji je poslužio kao pravni osnov za donošenje osporene odluke, propisano je da komunalne takse propisuje skupština opštine svojom odlukom, te da se komunualne takse plaćaju za korišćenje predmeta i usluga koje tarifom komunalnih taksa utvrdi skupština opštine u skladu sa odredbama ovog zakona (čl. 1. i 2). Pored toga, čl. 3. stav 1. tačka 4. i čl. 12. st. 2. i 3. ovog zakona propisano je da se komunalne takse plaćaju za svaku istaknutu firmu i da se mogu propisati u različitim visinama zavisno od vrste i mjesta obavljanja djelatnosti, te da skupština opštine može za određene djelatnosti propisati ovu komunalnu taksu u dvostruko većem iznosu za firmu istaknutu na objektima koji su registrovani kao spomenici kulture kao i na objektima koji se nalaze u okviru područja koje je proglašeno dobrom od kulturno-istorijskog nasljeđa.
Iz navedenih odredaba Ustava i zakona, po ocjeni Suda, proizlazi da se prihodi jedinice lokalne samouprava uređuju zakonom, da je zakonom dato ovlašćenje skupštini jedinice lokalne samouprave da uvodi lokalne komunalne takse, te da su zakonom određene granice ovlašćenja skupštine jedinice lokalne samuprave pri uvođenju i određivanju visine lokalne komunalne takse. U tom smislu, po ocjeni Suda, skupština jedinice lokalne samouprave je zakonom ovlašćena da svojom odlukom odredi visinu komunalne takse za isticanje firme na poslovnom prostoru i da visinu te takse odredi u različitim iznosima na osnovu zakonom propisanih kriterijuma, a to su vrsta djelatnosti i mjesto gdje se obavlja djelatnost za koju se plaća taksa. Imajući u vidu da su odredbama člana 12. st. 2. i 3. Zakona o komunalnim djelatnostima utvrđeni elementi sistema ovog lokalnog javnog prihoda, to se odlukom skupštine opštine ne može propisati različita visina takse na osnovu drugih kriterijuma koje ona samostalno utvrdi. Dakle, skupština jedinice lokalne samouprave nije ovlašćena da odlukom o uvođenju lokalnih komunalnih taksa izostavi jedan od tih elemenata niti da uvodi druge kriterijume za određivanje različite visine ovih taksa osim onih koji su zakonom propisani. Na osnovu navedenog Sud je ocijenio da je Skupština opštine Derventa određivanjem različitih iznosa takse osporenim tarifnim brojem samo na osnovu jednog od zakonom propisanih kriterijuma i to kriterijuma djelatnosti, te uvođenjem kriterijuma koji nije zakonom propisan, kao što je oblik organizovanja taksenog obeznika, prekoračila granice i sadržinu svojih Ustavom i zakonom utvrđenih ovlašćenja.
Kako Ustav u odredbi člana 108. stav 2. utvrđuje princip da propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom, to osporene odredbe Tarifnog broja 4. Tarife komunalnih taksa, koje nisu saglasne zakonu, nisu saglasni ni Ustavu.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11), u ovom predmetu donio odluku bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-9/11 PREDSJEDNIK
20. april, 2012. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko