Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 50. stav 5. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08).
Odluka donesena 04. 07. 2012.
Predmeti (1)
U-21/11
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
04. 07. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tač. g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11), na sjednici održanoj 4. jula 2012. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 50. stav 5. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08).
Obrazloženje
Dušan Đurica iz Berkovića dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativuza pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 50. stav 5. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08). Po mišljenju davaoca inicijative, osporena odredba Zakona o državnim službenicima, kojom je propisano da radni odnos koji je državni službenik zasnovao na određeno vrijeme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vrijeme – nije u saglasnosti sa čl. 10. i 39. st. 1. i 4. Ustava Republike Srpske. Kao razloge osporavanja davalac inicijative navodi da su na taj način državni službenici koji su zaključili ugovor o radu na određeno vrijeme stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na zaposlene u drugim sektorima kojima radni odnos zasnovan na određeno vrijeme, saglasno odredbama čl. 17. i 18. stav 2. Zakona o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07) prerasta u radni odnos na neodređeno vrijeme. S tim u vezi davalac inicijative navodi da je u periodu od 11. septembra 2009. godine do 22. oktobra 2010. godine bio angažovan po ugovoru o radu na određeno vrijeme u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, te da mu je zbog primjene osporene odredbe navedenog zakona prestao radni odnos, iako je u konkretnom slučaju, kako on navodi, trebalo primijeniti odgovarajuće odredbe Zakona o radu, koje bi mu omogućile zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme. S toga predlaže da Ustavni sud utvrdi da osporena odredba Zakona o državnim službenicima nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske ističe se da je odredba člana 50. stav 5. Zakona o državnim službenicima u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Prema navodima iz odgovora, zakonodavac je ovlašćen da, cijeneći potrebe, specifičnosti i objektivne zahtjeve društvene zajednice, na različite načine reguliše oblast zapošljavanja u različitim sektorima, pri čemu u svakom konkretnom slučaju procjenjuje da li objektivna različitost opravdava, i u kojoj mjeri, različito tretiranje u istoj ili sličnoj situaciji. Predmetni zakon je, prema navodima iz odgovora, lex specialis, kojim se uređuje radnopravni status državnih službenika u republičkim organima uprave Republike Srpske, a osporena odredba je donesena kako bi se spriječile moguće zloupotrebe prilikom zapošljavanja državnih službenika. U vezi sa navodima davaoca inicijative da osporena odredba Zakona o državnim službenicima nije u saglasnosti sa odredbama Zakona o radu, u odgovoru se ističe da je ocjena međusobne saglasnosti ovih odredaba pred Ustavnim sudom, rationae materiae inkopatibilna sa članom 115. Ustava.
Osporenom odredbom člana 50. stav 5. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) propisano je da radni odnos na određeno vrijeme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vrijeme.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) Sud je imao u vidu tačku 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, a kojom je utvrđeno da Republika, između ostalog, uređuje radne odnose.
Iz navedene odredbe Ustava, po ocjeni Suda, proizlazi da je Republika ovlašćena da uređuje način ostvarivanja prava, obaveza i odgovornosti radnika koja proizlaze iz radnog odnosa, a u okviru navedenog ustavnog ovlašćenja je i ovlašćenje zakonodavca da radne odnose uredi u više zakona. Tako je opšti režim radnih odnosa uređen Zakonom o radu, koji se primjenjuje na sve radnike izuzev u slučaju kada su prava, obaveze i odgovornosti radnika po osnovu rada u pojedinim oblastima uređena posebnim zakonom. Jedan takav poseban zakon je i Zakon o državnim službenicima, kojim je uređen radnopravni status državnih službenika u republičim organima uprave Republike Srpske, prava i dužnosti, radna mjesta državnih službenika, zapošljavanje i popunjavanje upražnjenih radnih mjesta, ocjenjivanje i napredovanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje i stručni ispit, status pripravnika i volontera u republičkim organima uprave, disciplinska i materijalna odgovornost, prestanak radnog odnosa, zaštita prava iz radnog odnosa, kadrovski plan, vođenje centralne evidencije kao i druga prava iz radnog odnosa i status i nadležnost Odbora državne uprave za žalbe. Ovim zakonom je, pored ostalog, propisano da se zasnivanje radnog odnosa u republičkim organima uprave vrši putem javnog konkursa (član 31), te da državni službenik po pravilu zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme (član 50). Izuzetno, ovaj zakon predviđa mogućnost zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme u slučajevima kao što su zamjena odsutnog državnog službenika do njegovog povratka, zatim privremeno povećanje obima posla, najduže do šest mjeseci, i radi obuke pripravnika dok traje pripravnički staž (član 50. stav 3). Dakle, iz navedenog, po ocjeni Suda, proizlazi da je opšte pravilo da se radni odnos u republičkim organima uprave zasniva na neodređeno vrijeme, a izuzetno i na određeno vrijeme, ali samo u tačno propisanim slučajevima.
Određivanje osporenom odredbom Zakona da radni odnos na određeno vrijeme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vrijeme je, po ocjeni Suda , u saglasnosti sa navedenim ustavnim ovlašćenjem, imajući pri tome u vidu i odredbu člana 49. stav 2. Ustava, kojom je utvrđeno da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje.
Polazeći od navedenog Sud je ocijenio da je osporena odredba Zakona o državnim službenicima u saglasnosti sa odredbom člana 10. Ustava, kojom je utvrđeno da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo, niti sa članom 39. Ustava, prema kojem svako ima pravo na rad i slobodu rada (stav 1), te da svako po osnovu rada ima pravo na zaradu u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (stav 4). Naime, ustavno ovlašćenje zakonodavca da uredi oblast radnih odnosa, odnosno trajanje radnog odnosa, ne podrazumijeva, po ocjeni Suda, uređivanje opšteg režima trajanja radnog odnosa koji jednako važi za sve radnike, već u smislu da se osporena odredba primjenjuje na isti način na sve koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji. Takođe se, po ocjeni Suda, osporenom odredbom Zakona ne povređuje Ustavom garantovano pravo na rad iz člana 39. Ustava, jer prema ovoj ustavnoj odredbi zaposlenima može prestati radni odnos protivno njihovoj volji na način i pod uslovima koji su utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom. O zahtjevu za ocjenu saglasnosti osporene zakonske odredbe sa odredbama Zakona o radu, kao i zahtjevu za ocjenu primjene Zakona, nije nadležan da odlučuje Ustavni sud, u smislu člana 115. Ustava Republike Srpske.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.
Broj: U-21/11 PREDSJEDNIK
4. jul 2012. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman