Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 41. tač. a), v) i g), čl. 42. i 48. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 117/11 i 37/12), te ustavnosti i zakonitosti člana 33. Uredbe o načelima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u republičkim organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 18/09) i člana 34. Pravilnika o postupku ocjenjivanja i napredovanja državnih službenika i namještenika („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 43/09).

Odluka donesena 26. 09. 2012.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-25/11

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

26. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 41, člana 42. stav 1. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11), na sjednici održanoj 26. septembra 2012. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 41. tač. a), v) i g), čl. 42. i 48. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 117/11 i 37/12), te ustavnosti i zakonitosti člana 33. Uredbe o načelima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u republičkim organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 18/09) i člana 34. Pravilnika o postupku ocjenjivanja i napredovanja državnih službenika i namještenika („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 43/09).

Obrazloženje

Neđo Mišeljić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativuza pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 41. tač. a), v) i g), čl. 42. i 48. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08), te ustavnosti i zakonitosti člana 33. Uredbe o načelima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u republičkim organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 18/09), koju je donijela Vlada Republike Srpske i člana 34. Pravilnika o postupku ocjenjivanja i napredovanja državnih službenika i namještenika („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 43/09), koji je donio direktor Agencije za državnu upravu Republike Srpske. U inicijativi se, bez navođenja ustavnopravnih razloga osporavanja, ističe da osporene odredbe omogućavaju Vladi Republike Srpske i drugim republičkim organima da po svom nahođenju popunjavaju upražnjena radna mjesta, čime je, po mišljenju davaoca inicijative, onemogućen pravedan tretman u kadrovskoj politici a državnim službenicima jednak tretman u popunjavanju upražnjenih radnih mjesta. Davalac inicijative nije naveo razloge zbog kojih dovodi u pitanje ustavnost i zakonitost člana 33. Uredbe o načelima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u republičkim organima uprave Republike Srpske i člana 34. Pravilnika o postupku ocjenjivanja i napredovanja državnih službenika i namještenika, ali ističe da neustavno postupanje Vlade Republike Srpske prilikom donošenja osporene odredbe Uredbe dovodi, u primjeni, do različitog tretiranja državnih službenika i adekvatnog plaćanja za poslove koje treba da rade u okviru rada u državnoj upravi, a sve ovo ilustruje određenim slučajevima iz prakse. Pored ovoga, davalac inicijative predlaže da Ustavni sud, do konačne odluke, obustavi od izvršenja Rješenje o postavljanju vršioca dužnosti direktora Republičke direkcije za obnovu i izgradnju, broj 04/1-012-2-315/11 od 17. februara 2011. godine i Rješenje o raspoređivanju na radno mjesto, broj 15/1.3/111-1-11/10 od 29. januara 2010. godine. Izjašnjavajući se o navodima davaoca inicijative,Narodna skupština Republike Srpske ukazuje da se osporeni član 41. tač. a), v) i g) Zakona o dražavnim službenicima podjednako odnosi na sve državne službenike koji se nalaze u istim situacijama, te da su ovim odredbama dovedeni u jednak položaj pri ostvarivanju budućih prava i obaveza. U odgovoru se, takođe, ističe da su državni službenici, s obzirom na specifičnost prirode posla državnih službenika, izuzeti od primjene odredaba Zakona o radu, te da je samo zakonodavac ovlašćen da procjenjuje da li objektivana različitost opravdava, i u kojoj mjeri, različito tretiranje u inače istoj ili sličnoj situaciji, pri čemu, kako navode, nije u nadležnosti Ustavnog suda da cijeni cjelishodnost osporenih zakonskih rješenja. Pored toga, u odgovoru ukazuju da Ustavni sud nije nadležan da se upušta u analizu činjeničnog stanja u procesu imenovanja državnih službenika, a da davalac inicijative može svoja potencijalna prava i obaveze ostvarivati u postupku pred upravnim i redovnim sudskim organima.

Vlada Republike Srpske i Agencija za državnu upravu Republike Srpske nisu dostavili Sudu odgovor na navode iz podnesene inicijative.

Osporenim odredbama člana 41. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) propisano je da se popunjavanje upražnjenih radnih mjesta državnih službenika vrši iz reda zaposlenih, i to: aktom o postavljanju vršioca dužnosti do 90 dana (tačka a), napredovanjem u službi (tačka v) i raspoređivanjem (tačka g). Prema osporenom članu 42. ovog zakona, akt o postavljanju vršioca dužnosti na period od 90 dana donosi Vlada u slučaju razrješenja državnog službenika iz člana 53. ovog zakona, bez sprovođenja postupka javne konkurencije. Osporenim članom 48. Zakona propisano je da državni službenik može bez svoje saglasnosti biti trajno raspoređen u istom republičkom organu uprave na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, ako to nalažu nova organizacija ili racionalizacija poslova ili potreba posla (stav 1), da na osnovu pisanog sporazuma rukovodilaca organa, državni službenik može uz svoju saglasnost biti trajno premješten u drugi republički organ uprave ukoliko u istom organu nema upražnjenih radnih mjesta koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi (stav 2), da se žalba na rješenje o raspoređivanju u istom republičkom organu uprave podnosi Odboru u roku od 15 dana od dana prijema rješenja i da ona odgađa izvršenje rješenja (stav 3), kao i da će Odbor odlučiti po žalbi u roku od 30 dana od dana njenog prijema (stav 4). Uredbu o načelima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u republičkim organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 18/09), čiji je član 33. osporen, donijela je Vlada Republike Srpske, na osnovu člana 15. stav 1. tač. t), g) i ž) i člana 43. Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) i čl. 80. i 81. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08). Prema osporenoj odredbi člana 33. ove uredbe, do izrade standardnih opisa radnih mjesta za sve kategorije državnih službenika i opisa poslova za tipična radna mjesta namještenika zadržaće se postojeći opisi poslova i zadataka.

Pravilnik o postupku ocjenjivanja i napredovanja državnih službenika i namještenika („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 43/09) donio je direktor Agencije za državnu upravu Republike Srpske, s pozivom na član 57. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) i član 69. st. 1. i 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08 i 11/09). Osporenim članom 34. ovog pravilnika propisano je da državni službenik koji je u toku dvije godine stalno ocijenjen ocjenom „naročito se ističe“ stiče uslov za napredovanje u višu kategoriju radnog mjesta (stav 1), te da napredovanje iz stava 1. ovog člana podrazumijeva napredovanje u kategoriju koja je za jedan stepen viša od kategorije radnog mjesta na koju je državni službenik raspoređen.

Sud je, prije svega, utvrdio da je osporena odredba člana 48. Zakona o državnim službenicima prestala da važi stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 117/11), tako što je odredbom člana 19. navedenog zakona izmijenjen osporeni član 48, te propisano da državni službenik može bez svoje saglasnosti biti raspoređen na neodređeno vrijeme u istom republičkom organu uprave na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi ako to nalažu nova organizacija ili racionalizacija posla (stav 1), da na osnovu pisanog sporazuma rukovodilaca organa, državni službenik može uz svoju saglasnost biti na neodređeno vrijeme raspoređen u drugi republički organ uprave ukoliko u istom nema upražnjenih radnih mjesta koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi (stav 2), da se žalba na rješenje o raspoređivanju iz stava 1. ovog člana podnosi Odboru u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, te da ona odgađa izvršenja rješenja (stav 3), kao i da će Odbor odlučiti o žalbi u roku od 30 dana od dana njenog prijema (stav 4). Takođe, Sud je utvrdio da je i član 42. Zakona, u tekstu u kome je osporen, prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 37/12). Naime, članom 4. ovog zakona propisano je da se član 42. mijenja i glasi: „(1) Akt o postavljanju vršioca dužnosti donosi se u slučaju osnivanja novog republičkog organa uprave, smrti ili razrješenja državnog službenika. (2) Vlada imenuje vršioca dužnosti na period do 90 dana, bez sprovođenja postupka javne konkurencije, s tim da se za isto radno mjesto akt o postavljanju može donijeti još najviše dva puta uzastopno“. Polazeći od navedenog Sud je, na osnovu člana 42. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11), proširio postupak ocjenjivanja ustavnosti i na izmjene osporenih odredbi čl. 42. i 48. Zakona o državnim službenicima objavljene u „Službenom glasniku Republike Srpske“ br. 117/11 i br. 37/12.

Ocjenjujući ustavnost osporenih odredbi čl. 41. tač. a), v) i g), čl. 42. i 48. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 117/11 i 37/12) Sud je imao u vidu da je tačkom 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, radne odnose, a tačkom 10. organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa.

U skladu sa ovim ustavnim ovlašćenjem, Zakonom o državnim službenicima je, kao posebnim zakonom, uređen radnopravni status državnih službenika u republičkim organima uprave Republike Srpske, a u okviru toga i zapošljavanje i popunjavanje upražnjenih radnih mjesta. Propisivanje načina na koji se vrši popunjavanje upražnjenih radnih mjesta državnih službenika iz reda zaposlenih, sa ili bez njihove saglasnosti, kao i slučajeva kada se donosi akt o postavljanju vršioca dužnosti i ovlašćenja za njegovo donošenje na način kako je to utvrđeno osporenim odredbama Zakona, po ocjeni Suda, nije nesaglasno sa odredbama čl. 39. st. 1. i 3. Ustava, kojim se jemči pravo na rad u skladu sa zakonom, niti sa ovlašćenjima iz tač. 10. i 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske. Prilikom ovakve ocjene Sud je imao u vidu da državni službenici obavljanjem poslova iz djelokruga državnog organa učestvuju u izvršavanju državne vlasti, kao i da se potreban nivo profesionalnosti, efikasnosti i ekonomičnosti rada državnih službenika obezbjeđuje propisivanjem posebnog režima radnih odnosa, a u okviru toga i zapošljavanja i načina popunjavanja upražnjenih radnih mjesta. Cijeneći ostale razloge osporavanja ovih odredaba Sud je utvrdio da se radi o pitanjima izvan nadležnosti Ustavnog suda, s obzirom na to da nije nadležan da ocjenjuje ustavnost pojedinih odredaba Zakona sa stanovišta njihove primjene.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe člana 33. Uredbe o načelima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u republičkim organima uprave Republike Srpske Sud je imao u vidu član 80. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10 i 86/10), kojim je propisano da se unutrašnja organizacija i sistematizacija radnih mjesta organa uprave utvrđuje zavisno od obima, vrste i složenosti poslova i na način kojim se obezbjeđuje njihovo efikasno, ekonomično i efektivno izvršenje. Uz to, Zakonom o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) u članu 15. propisana je nadležnost Vlade u sprovođenju izvršne vlasti tako da Vlada, pored ostalih akata, donosi i uredbe (tačka g), te utvrđuje načela za unutrašnju organizaciju ministarstava i drugih republičkih organa uprave (tačka ž).

S obzirom na to da je Zakonom izričito prepušteno Vladi da svojim propisom utvrdi unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta organa uprave, a imajući pri tome u vidu i odredbu člana 119. Zakona o državnim službenicima, kojom je propisano da će se do donošenja novih ili usklađivanja postojećih podzakonskih akata sa odredbama ovog zakona primjenjivati podzakonski akti doneseni na osnovu Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske, Sud je ocijenio da je osporena odredba Uredbe donesena u granicama zakonskih ovlašćenja. Pitanje da li je opravdano donošenje ovakve odredbe, kojom je uređena prelazna situacija u pogledu važenja postojećih podzakonskih akata, predstavlja upuštanje u ocjenu cjelishodnosti vođenja politike Vlade u određenoj oblasti, što ne spada u nadležnost Ustavnog suda utvrđenu članom 115. Ustava. Pri tome, po ocjeni Suda, ovom odredbom nije povrijeđeno ustavno načelo pravne jednakosti građana iz člana 10. Ustava, s obzirom na to da je to opšta norma koja se pod jednakim uslovima primjenjuje na sva lica na koja se odnosi osporena odredba.

Ocjenjujući osporeni član 34. Pravilnika o postupku ocjenjivanja i napredovanja državnih službenika i namještenika („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 43/09) Sud je imao u vidu odredbu člana 57. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 117/11 i 37/12), kojom je propisano da Pravilnik o postupku ocjenjivanja i napredovanja državnih službenika donosi Agencija, kao i odredbe člana 69. st. 1. i 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10 i 86/10), prema kojim organi uprave donose pravilnike, naredbe i uputstva, a da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade.

Uz to, Sud je imao u vidu i da je članom 45. Zakona o državnim službenicima propisano da se upražnjeno radno mjesto državnog službenika može popuniti i napredovanjem u službi (stav 1), a da je osnov za napredovanje državnog službenika ocjena rada, postojanje slobodnog radnog mjesta i radno iskustvo potrebno za napredovanje (stav 4). Prema članu 55. stav 1. ovog zakona, radi kvalitetnog i profesionalnog obavljanja poslova, podsticanja na bolje rezultate rada i stvaranje uslova za pravilno odlučivanje o napredovanju i stručnom usavršavanju, vrši se ocjenjivanje rada državnih službenika.

S obzirom na izloženo Sud je ocijenio da osporena odredba člana 34. Pravilnika o postupku ocjenjivanja i napredovanja državnih službenika i namještenika nije nesaglasna sa Zakonom o državnim službenicima. Propisivanje uslova za mogućnost napredovanja državnog službenika u višu kategoriju radnog mjesta je, prema ocjeni Suda, pitanje cjelishodnosti i opredjeljenja donosioca akta i o tome nije nadležan, prema članu 115. Ustava, da odlučuje Ustavni sud.

Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio da je normiranje kao u osporenim odredbama Uredbe o načelima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u republičkim organima uprave Republike Srpske i Pravilnika o postupku ocjenjivanja i napredovanja državnih službenika i namještenika u saglasnosti sa načelom zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava, kojim je utvrđeno da propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Kako je u ovom predmetu donesena konačna odluka, Sud nije posebno razmatrao zahtjeve davaoca inicijative kojima je tražio obustavljanje od izvršenja pojedinačnih aktata koje su donijeli Vlada Republike Srpske i Republička direkcija za obnovu i izgradnju.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.

Broj: U-25/11 PREDSJEDNIK

26. septembar 2012. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio