Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 22. stav 2. Pravilnika o opštim i tehničkim uslovima isporuke toplotne energije broj: 01-022-17/08 od 31. decembra 2008. godine („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 9/08), nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11).

Odluka donesena 31. 10. 2012.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-32/11

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

31. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 31. oktobra 2012. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 22. stav 2. Pravilnika o opštim i tehničkim uslovima isporuke toplotne energije broj: 01-022-17/08 od 31. decembra 2008. godine („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 9/08), nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11).

Obrazloženje

Gojko Pejaković i Sveto Džombić iz Čelinca dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o opštim i tehničkim uslovima isporuke toplotne energije broj: 01-022-17/08 od 31. decembra 2008. godine („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 9/08), koji je donijela Skupština opštine Čelinac, ali iz sadržaja inicijative proizlazi da davaoci inicijative osporavaju ustavnost i zakonitost člana 22. ovog Pravilnika. U inicijativi se navodi da je osporenom odredbom Pravilnika, kojom je propisan način isključenja korisnika toplotne energije iz toplovodne mreže, kao i njihove obaveze, omogućeno isporučiocu toplotne energije sticanje bez osnova, dok je korisnicima ove usluge, nakon isključenja grejnih tijela, određena obaveza plaćanja mjesečne naknade u iznosu od 30 % od pune cijene grijanja, što nije saglasno odredbama čl. 11, 12. i 211. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da su strane u obligacionom odnosu ravnopravne, da su dužne da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja, te predviđeno kad se može tražiti vraćanje izvršene isplate. Na taj način je, po mišljenju davalaca inicijave, narušeno ustavno načelo iz člana 5. alineja 5. Ustava Republike Srpske, na kojem se, između ostalog, temelji ustavno uređenje Republike Srpske. Pored navedenog, davaoci inicijative smatraju da je potrebno osporeni član 22. Pravilnika u cilju, kako se navodi, uspostavljanja ravnopravnog odnosa ugovornih strana izmijeniti, te predlažu principe na kojima bi se taj odnos trebao zasnivati.

U odgovoru Skupštine opštine Čelinac navedeno je da je osporeni akt donesen na osnovu člana 5. Zakona o javnim preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/04), člana 30. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05), člana 32. Statuta opštine Čelinac („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 1/06), te Odluka Skupštine opštine Čelinac broj: 01/2-018-15/03 od 30. 09. 2003. godine i broj: 01-018-23/07 od 21. 05. 2007. godine o osnovanju JP „Gradsko grijanje“ Čelinac, a čijim članom 11. je propisano da poslove iz nadležnosti preduzeća obavlja, kao osnivač preduzeća, Skupština opštine Čelinac. Uz to, istaknuto je da je osporenim normiranjem korisnicima toplotne energije omogućeno da u stanovima sa posebnim napajanjem ugrade mjerne instrumente (kalorimetre) i plaćanje naknade vrše prema potrošnji, za razliku od stanova i poslovnih prostora gdje to nije moguće, pošto je instalacija centralnog grijanja izvedena tako da horizontalni vodovi prolaze kroz podrumske i prostorije prizemlja, sa kojih se odvajaju vertikalni vodovi za napajanje grijnih tijela u tom prostoru, pa se na taj način zagrijava određen prostor, iako u njemu nema grijnog tijela, i koji se, takođe, isijavanjem određene količine isporučene toplotne energije kroz zidove susjednih stanova dodatno zagrijava. Zbog navedenog predlaže se da Sud ne prihvati datu inicijativu.

Pravilnik o opštim i tehničkim uslovima isporuke toplotne energije („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 9/08) donijela je ‒ na osnovu člana 32. Statuta opštine Čelinac („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 1/06), člana 23. Statuta JP „Gradsko grijanje“ Čelinac i odluke Skupštine opštine Čelinac broj: 01-018-23/07 od 21. maja 2007. godine, a na prijedlog Nadzornog odbora JP „Gradsko grijanje“ Čelinac ‒ Skupština opštine Čelinac na sjedenici održanoj 30. decembra 2008. godine. Ovim aktom utvrđen je način isporuke toplotne energije i određena uzajamna prava i obaveze isporučioca i korisnika energije iz toplovodne mreže, odnosno toplane (član 1).

Osporenim članom 22. ovog pravilnika propisano je: da korisnik može odjaviti korišćenje toplotne energije, gdje za to postoje tehnički uslovi, ali samo uz pismeni zahtjev isporučiocu energije (stav 1); da korisnici iz stava 1. ovog člana, gdje ne postoje tehnički uslovi za isključenje, mogu biti isključeni tako što će ukloniti sva grejna tijela (radijatore) iz prostorija, ali su obavezni zbog prolaska cijevi koje se ne mogu isključiti i susjedenih stanova koji kroz zidove predaju određenu količinu toplote konkretnom stanu, nakon isključenja plaćati naknadu u iznosu od 30% od pune cijene za grijanje (stav 2); te da troškovi isključenja i ponovnog uključenja padaju na teret korisnika toplotne energije (stav 3).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenog člana 22. Pravilnika o opštim i tehničkim uslovima isporuke toplotne energije Sud je imao u vidu član 102. stav 1. tačka 2. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti. Takođe, članom 12. stav 1. tačka b) al. 2. i 3. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05) propisano je da samostalne nadležnosti opštine obuhvataju, između ostalih, uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti, u okviru kojih je proizvodnja i isporuka toplotne energije, te osnivanje preduzeća, ustanova i drugih organizacija radi pružanja usluga iz njihove nadležnosti, uređenje njihove organizacije i upravljanje, a u oblasti stambeno-komunalnih djelatnosti opština, između ostalog, ima i nadležnost da obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, organizacionih, materijalnih i drugih uslova za izgradnju i održavanje komunalnih objekata i komunalne infrastrukture. Prema članu 30. stav 1. alineja 2. istog zakona, skupština opštine donosi odluke i druga opšta akta, te daje njihovo autentično tumačenje. Ista nadležnost opštine propisana je u članu 32. stav 2. alineja 2. Statuta opštine Čelinac („Službeni glasnik opštine Čelinac“ br. 1/06 i 4/12).

Pored navedenog, Sud je utvrdio da je za ocjenjivanje zakonitosti osporenog pravilnika relevantan i Zakon o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike srpske“ br. 11/95, 18/95 i 51/02), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog pravilnika, kao i važeći Zakon o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11). Naime, odredbama čl. 1. i čl. 2. stav 1. tačka 3. ranijeg zakona, te čl. 1, čl. 2. stav 1. tačka v) i čl. 3. tačka g) važećeg zakona propisano je da se kao komunalna djelatnost od posebnog javnog interesa, u smislu ovog zakona, smatra proizvodnja i isporuka toplote, koja obuhvata proizvodnju i isporuku pare i tople vode iz daljinskog centralizovanog izvora ili pojedinačnih izvora za grijanje i druge svrhe, toplovodnom mrežom do podstanice potrošača, uključujući i podstanicu. Istim zakonima propisano je: da opština/grad, odnosno jedinica lokalne samouprave (u daljem tekstu: opština) obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti; da svojom odlukom detaljnije propisuje uslove i način obavljanja komunalnih djelatnosti, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja, jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga; da za obavljanje komunalnih djelatnosti i drugih djelatnosti od javnog interesa može osnovati javno komunalno preduzeće ili te poslove može povjeriti drugim privrednim subjektima koji su dužni da komunalnu djelatnost koja im je povjerena obavljaju u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima; da komunalne objekte i uređaje individualne i zajedničke komunalne potrošnje daje davaocu komunalne usluge na upravljanje, korišćenje i održavanje (čl. 3. ranijeg i čl. 6. i 7. st. 1. i 4. važećeg zakona); da se komunalne djelatnosti za čije je obavljanje uslov obezbjeđenje jedinstvenog tehničko-tehnološkog sistema povjeravaju jednom javnom preduzeću (čl. 5. stav 1. ranijeg i čl. 9. stav 1. važećeg zakona); da svojom odlukom o osnivanju javnog preduzeća detaljnije određuje djelatnost koju obavlja to preduzeće, uslove pod kojima se vrši proizvodnja i promet proizvoda odnosno obavljanje usluga, prava i obaveze osnivača u upravljanju preduzećem, način obrazovanja cijena proizvoda i usluga (čl. 4. ranijeg i čl. 8. važećeg zakona); da je davalac komunalne usluge dužan da obezbijedi trajno i nesmetano pružanje korisnicima komunalne usluge pod uslovima, na način i prema normativima koji su propisani zakonom i drugim propisima, ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja, te određeni kvalitet komunalnih usluga (čl. 8. ranijeg i čl. 13. važećeg zakona); da se pružanje i korišćenje komunalnih usluga vrši na osnovu ugovora zaključenog između davaoca komunalne usluge i korisnika, da korisnik komunalne usluge plaća utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu na osnovu računa koji ispostavlja davalac komunalne usluge, a u slučaju spora između ugovornih strana nadležan je sud (čl. 11. ranijeg i 16. važećeg zakona); da se sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti individualne komunalne potrošnje obezbjeđuju iz cijene komunalnih usluga, da skupština opštine utvrđuje jedinicu mjere i propisuje način obrazovanja cijena komunalnih proizvoda i usluga, a cijenu komunalne usluge utvrđuje davalac komunalne usluge, i na koju nadležni organ jedinice lokalne samouprave daje saglasnost (čl. 13. ranijeg i čl. 20. važećeg zakona). Pored toga, Sud je konstatovao da je, nakon podnošenja inicijative, Zakon o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike srpske“ br. 11/95, 18/95 i 51/02) prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11), kojim je predmetna materija, suštinski, na isti način uređena kao u citiranim odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima koji je prestao da važi.

Takođe, Sud je imao u vidu i da je Zakonom o energetici („Službeni glasnik „Republike Srpske“ broj 49/09) propisano da jedinica lokalne samouprave i energetski subjekti donose programe i planove izgradnje, održavanja i korišćenja energetskih objekata, te drugih potreba u obavljanju energetske djelatnosti kao djelatnosti od opšteg interesa, odnosno proizvodnje toplotne neregije, distribucije i upravljanja distributivnim sistemom za toplotnu energiju, snabdijevanje toplotnom energijom i trgovina toplotnom energijom, a koja se obavlja u sistemu obaveze javne usluge u skladu sa zakonom i dozvolom za obavljanje te djelatnosti (čl. 8, 10, 11. i 12).

Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredbi Sud je utvrdio da je Skupština opštine Čelinac bila ovlašćena da donese opšti akt kojim će urediti način isporuke toplotne energije, prava i obaveze isporučioca i potrošača toplotne energije, obračun i naplatu utrošene energije, ali ne i naknadu u iznosu od 30% od pune mjesečne cijene grijanja. Po ocjeni Suda, zakonskim odredbama koje su bile relevantne za donošenje predmetnog akta nije data mogućnost da skupština opštine svojim aktom odredi posebnu naknadu za komunalnu uslugu „pasivnog grijanja“ koja zakonom nije propisana, niti je predmet ugovora koji treba da, saglasno članu 16. Zakona o komunalnim djelatnostima, zaključe davalac i korisnik komunalne usluge, čime je Skupština opštine Čelinac prekoračila svoja ustavna i zakonska ovlašćenja. Stoga je Sud ocijenio da donosilac osporenog akta nije postupio saglasno Ustavu i zakonu, kada je osporenim normiranjem utvrdio međusobna prava i obaveze davaoca i korisnika predmetne usluge, odnosno obavezu korisnika prostora da, i nakon isključenja iz toplovodne mreže, plaćaju naknadu u iznosu od 30% od pune cijene za grijanje. Istovremeno, iako je opština navedenim odredbama zakona ovlašćena da uređuje prava i obaveze davaoca i korisnika usluge, odnosno da uređuje obigacione odnose u pružanju komunalne usluge proizvodnje i isporuke toplotne energije, Sud je ocijenio da davalac usluge može tražiti naknadu samo za uslugu koja je predmet ugovora o pružanju i korišćenju komunalnih usluga, pa osporeno normiranje nije saglasno sa osnovnim načelima ravnopravnosti, savjesnosti i poštenja učesnika obligacionog odnosa iz čl. 11. i 12. Zakona o obligacionim odnosima odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 47/89“ i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04). Imajući u vidu navedeno, kao i to da je osporena odredba na snazi i da se primjenjuje, Sud je utvrdio da član 22. stav 2. u dijelu koji glasi „...ali su obavezni zbog prolaska cijevi koje se ne mogu isključiti i susjednih stanova koji kroz zidove predaju određenu količinu toplote konkretnom stanu, nakon isključenja plaćati naknadu u iznosu od 30% od pune cijene za grijanje...“ Pravilnika o opštim i tehničkim uslovima isporuke toplotne energije („Službeni glasnik opštine Čelinac“ broj 9/08) ‒ nije saglasan sa odredbama čl. 6, 13. i 16. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11). S obzirom na navedeno Sud je utvrdio da je osporenim normiranjem povrijeđeno i načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, prema kojem propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

U pogledu navoda iz inicijative o sticanju bez osnova (neosnovano bogaćenje) davaoca ove komunalne usluge, odnosno praktične primjene pojedinih zakonskih rješenja, kao i primjene zakonskih odredbi u konkretnim sporovima, Sud nije nadležan da ocjenjuje, saglasno članu 115. Ustava Republike Srpske.

Cjeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.

Broj: U-32/11 PREDSJEDNIK

31. oktobar 2012. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Utvrđuje se da član 22. stav 2. Pravilnika o opštim i tehničkim uslovima… | Sudska praksa | Aktio