Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 15. stav 5. i člana 77. st.1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11).

Odluka donesena 31. 10. 2012.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-8/12

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

31. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 31. oktobra 2012. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 15. stav 5. i člana 77. st.1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11).

Obrazloženje

Velibor Drekalović iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 15. stav 5. i člana 77. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11). U inicijativi je navedeno da se osporenim zakonskim odredbama povređuje Ustav Republike Srpske, a posebno ustavne odredbe čl. 110. i 116, u pogledu mandata sudije Ustavnog suda koji je, kako je navedeno, eksplicitno bio određen na osam godina u vrijeme izbora sudija. Davalac inicijative smatra da se zakonom ne može propisivati tzv. tehnički mandat sudija, odnosno da ne postoji nijedna validna mogućnost da se zakonom derogira isključiva ustavna odredba, te da se radi o retroaktivnom kršenju navedenih ustavnih odredaba. Predlaže da zbog navedenog Ustavni sud prihvati inicijativu i utvrdi neustavnost članova 15. i 77. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske.

U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske, prije svega, navedeno je da je inicijativa neuredna i nepotpuna, odnosno da obrazloženje inicijative ne odgovara navodima o kršenju Ustava, zbog čega je, kako ističu, ove navode teško dosljedno analizirati. Navode, takođe, da Ustav Republike Srpske više od šest godina ne sadrži odredbu koja je definisala mandat sudija, tako da, po njihovom mišljenju, davalac inicijative faktički tvrdi da je osporeni zakon u suprotnosti sa nepostojećom ustavnom normom. Nadalje, navode o retroaktivnom „skrnavljenju odredaba Ustava“ smatraju neodrživom ustavnopravno irelevantnom konstrukcijom, pogotovo kada se ima u vidu da je Zakon stupio na snagu u skladu sa članom 109. Ustava, a zakonodavni proces ni u jednom momentu nije išao u pravcu obezbjeđenja njegovog retroaktivnog dejstva. Ističu da je zakonodavac cijeneći ulogu Ustavnog suda u ostvarivanju zaštite ustavnosti i zakonitosti, te činjenicu da je ovakva zaštita od suštinske važnosti kada je riječ o funkcionisanju institucija svih nivoa vlasti u Republici, smatrao da je nužno zakonom obezbijediti operativnost ovog suda u punom sastavu. Takođe, ovakvo propisivanje je, kako se navodi, neophodno i jedino svrsishodno u kontekstu osiguranja permanentnog rada Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda, čija bi eventualna nemogućnost konstituisanja mogla, u cjelini, da zaustavi zakonodavni proces u Republici Srpskoj. Konstatujući da je inicijativa očigledno neosnovana, predlažu da Sud istu ne prihvati. Osporenom odredbom člana 15. stav (5) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12) propisano je da u slučaju isteka mandata predsjedniku Suda ili sudijama iz razloga navedenog u stavu 3. ovog člana, predsjednik i sudije nastavljaju da obavljaju dužnost do stupanja na dužnost novog predsjednika Suda i sudija na njihova sudijska mjesta.

Osporenim članom 77. ovog zakona propisano je da predsjedniku Suda i sudijama koji su izabrani po propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovog zakona, i koji su navršili 70 godina života, mandat prestaje istekom osam godina od dana stupanja na dužnost, a izuzetno, mandat im se produžava do stupanja na dužnost novih sudija na njihova sudijska mjesta (stav 1) i da sudijama koji su izabrani po propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovog zakona i koji nisu navršili 70 godina života mandat prestaje navršenjem te životne dobi, a izuzetno, mandat im se produžava do stupanja na dužnost novih sudija na njihova sudijska mjesta (stav 2).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 15. stav 5. i člana 77. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12) Sud je imao u vidu član 118. Ustava Republike Srpske kojim je utvrđeno da sudiji Ustavnog suda prestaje funkcija kada to sam zatraži (stav 1) i da se sudija Ustavnog suda razrješava dužnosti kada bude osuđen za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje funkcije, kada trajno izgubi sposobnost da obavlja funkciju, kao i iz drugih razloga utvrđenih Ustavom i zakonom (stav 2). Iz navedene ustavne odredbe, po ocjeni Suda, proizlazi pravo zakonodavca da, pored već utvrđenih, propiše i druge razloge zbog kojih prestaje funkcija predsjednika i sudije Ustavnog suda. Naime, po ocjeni Suda, Narodna skupština Republike Srpske je osporenim odredbama člana 15. stav 5. i člana 77. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, na osnovu navedenog ustavnog ovlašćenja, propisala prestanak mandata predsjedniku Suda i sudijama koji su izabrani po propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovog zakona, kao i razloge zbog kojih nakon isteka mandata nastavljaju da obavljaju dužnost, te razloge zbog kojih im je mandat moguće produžiti, odnosno kada je to moguće samo izuzetno. Pored navedenog, Sud je, u konkretnom slučaju, imao u vidu i obrazloženje zakonodavca o potrebi da se, pored regulisanja trajanja mandata predsjednika i sudija Ustavnog suda, obezbjedi permanentan rad ovog suda i rad njegovog Vijeća za zaštitu vitalnog interesa. Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio neosnovanim navode davaoca inicijative da se osporenim zakonskim odredbama povređuje Ustav Republike Srpske, a posebno ustavne odredbe čl. 110. i 116, u pogledu mandata sudije Ustavnog suda. Očigledno se radi o nerazumijevanju, odnosno pogrešnom tumačenju osporenih odredaba Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske u odnosu na navedene ustavne odredabe, jer nijednom odredbom ovog zakona nije određeno da će neka od njegovih odredaba imati povratno dejstvo. Polazeći od toga da je članom 110. Ustava Republike Srpske utvrđeno da zakoni drugi propisi i opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo i da se samo zakonom može odrediti da pojedine njegove odredbe, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona, imaju povratno dejstvo, Sud je ocijenio da je Narodna skupština Republike Srpske, propisujući osporenim odredbama trajanje, odnosno prestanak mandata predsjednika i sudija, te prestanak sudijske funkcije sudija Ustavnog suda Republike Srpske, regulisala upravo ono što nije utvrđeno Ustavom. Naime, kako Ustavom Republike Srpske, od 28. decembra 2005. godine, odnosno nakon proglašenja Amandmana CXX kojim su brisani stavovi 1, 2. i 3. člana 116. Ustava, nije utvrđeno trajanje mandata predsjednika i sudija Ustavnog suda, a ni istek mandata sudija izabranih po propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovog zakona, kao ni godine života sudija, kao uslov za prestanak sudijske funkcije, bilo je logično i očekivano da se to reguliše zakonskom normom. Pritom, zakonodavac je imao u vidu opšteusvojeni stav da se u okviru pravosudne reforme u Bosni i Hercegovini treba uspostaviti istinski nezavisan i nepristrasan sudski sistem čiji je osnovni postulat stalnost sudijske funkcije. Zbog toga je i u obrazloženju Nacrta navedenog amandmana („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 114/05), između ostalog, navedeno da se norma koja vremenski ograničava trajanje sudijske funkcije „u postojećim okolnostima ne može opravdati“. Prema tome, jasno je, u kontekstu istorijskog i ciljnog tumačenja da je ustavotvorac, brisanjem navedene ustavne norme, prihvatio princip stalnosti sudijske funkcije, te se taj princip, dok je važeći Ustav na snazi, ne može narušavati zakonskom normom. Na osnovu navedenog, Sud je ocijenio da osporene odredbe Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske nemaju retroaktivno dejstvo, odnosno ovakvim propisivanjem zakonodavac nije mogao mijenjati nepostojeću normu, ali je, na osnovu ustavne nadležnosti iz člana 118. stav 2. Ustava, mogao regulisati, između ostalog, uslove i način prestanka mandata sudija izabranih po propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovog zakona. Dakle, nije vršena izmjena odredbe po kojoj su sudije bile izabrane, jer je to iz navedenih razloga i nemoguće, nego su propisani uslovi i način prestanka mandata na koji su izabrani, u konkretnom slučaju, po propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovog zakona. Pored toga, zakonodavac je, na osnovu navedenog ustavnog ovlašćenja, osporenim odredbama Zakona o Ustavnom sudu Republike propisao kada predsjednik i sudije kojima je istekao mandat zbog navršenja 70 godina života nastavljaju da obavljaju dužnost, kao i razloge zbog kojih se predsjedniku i sudijama koji su izabrani po propisima koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovog zakona i koji su navršili 70 godina života mandat izuzetno produžava, te kada se sudijama koji nisu navršili navedene godine života mandat, takođe, izuzetno produžava. Na ovaj način je, po ocjeni Suda, obezbijeđen permanentan rad Ustavnog suda u punom sastavu i u slučaju neblagovremenog izbora predsjednika i sudija Ustavnog suda, zbog čega su neprihvatnjive tvrdnje davaoca inicijative o postojanju takozvanog tehničkog mandata sudija. Istovremeno, navedenim zakonskim rješenjima se, po ocjeni Suda, postiže i veći stepen zaštite od mogućih zloupotreba i drugačijeg postupanja nadležnih organa kod izbora, odnosno prestanka funkcije predsjednika i sudija Ustavnog suda Republike Srpske. Na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), Sud je, zbog činjenice da je pravno stanje potpuno utvrđeno te da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.

Broj: U-8/12 PREDSJEDNIK

31. oktobar 2012. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 15. stav 5. i člana 77… | Sudska praksa | Aktio