Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 1. Odluke o dopuni Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima Grada Banje Luke („Službeni glasnik grada Banja Luka“ broj 23/09).
Odluka donesena 31. 10. 2012.
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-42/11
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
31. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 31.oktobra 2012. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 1. Odluke o dopuni Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima Grada Banje Luke („Službeni glasnik grada Banja Luka“ broj 23/09).
Obrazloženje
Goran Matović iz Janje dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 1. Odluke o dopuni Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima grada Banje Luke („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 23/09), koju je donijela Skupština grada Banjaluka. U inicijativi se navodi da je osporenom odredbom Odluke prekoračeno ovlašćenje koje je Zakonom o osnovama bezbjednosti saobraćaja Bosne i Hercegovine dato jedinici lokalne samouprave u njegovom sprovođenju, te da osporena odredba ove odluke nije u skladu sa Zakonom o prekršajima koji ne poznaje situaciju u kojoj za počinjeni prekršaj poslovno sposobnog lica kaznu plaća neko drugi. Nametanje takve obaveze, po njegovom mišljenju, suprotno je i načelima Zakona o krivičnom postupku i članovima 6. i 7. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. U odgovoru koji je na navode iz inicijative dostavio načelnik Odjeljenja za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja Administrativne službe Grada Banja Luka, pored ostalog, navodi se da iz Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 6/06) proizlazi ovlašćenje za organe lokalne samouprave i lokalne uprave u gradovima za donošenje propisa i preduzimanje drugih mjera za dosljedno sprovođenje ovog zakona. Ističu da je osporenom odlukom propisana kazna za vlasnike vozila ili vozače koji nepropisno parkiraju vozila na zelenoj površini, trotoaru, biciklističkoj stazi, ulazu u garažu, poslovnom prostoru i pristupnom putu stambenim i drugim objektima, u skladu sa važećim zakonskim propisima po kojima se podrazumijeva da je vlasnik i vozač vozila. Takođe navode da je propisivanje kao u osporenoj odredbi posljedica činjenice da u ovakvim slučajevima ovlašćeni radnici, koji utvrđuju postojanje prekršaja, ne mogu na drugi način utvrditi ko je počinilac prekršaja osim lica koje je vlasnik vozila, te da je takvo propisivanje u skladu sa važećim propisima iz te oblasti. Odluku o dopunama Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima grada Banje Luke („Službeni glasnik grada Banja Luka“ broj 23/09) donijela je Skupština Grada Banja Luka na osnovu člana 30. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br 101/04, 42/05 i 118/05), člana 2. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 6/06) i člana 32. Statuta Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ br 25/05 i 30/07). Osporenim članom 1. ove odluke, propisano je da se u članu 39. iza stava 1. Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima grada Banje Luke („Službeni glasnik grada Banja Luka“ broj 21/09), dodaje stav 2. koji glasi:„Novčanom kaznom od 40 KM, kazniće se za prekršaj vlasnik vozila, ili vozač za kojeg se utvrdi da je nepropisno parkirao vozilo na mjestima navedenim u članu 27. stav 1. ove odluke.“ U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odluke Sud je utvrdio da je članom 102. stav 1. tačka 5. Ustava Republike Srpske predviđeno da se opština preko svojih organa u skladu sa zakonom stara o zadovoljavanju potreba građana u kulturi, obrazovanju, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, fizičkoj kulturi, informisanju, zanatstvu, turizmu i ugostiteljstvu, zaštiti životne sredine i drugim oblastima.
Takođe, Sud je utvrdio da je članom 30. alineja 8. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br 101/04, 42/05 i 118/05), propisano da je skupština opštine organ odlučivanja i kreiranja politike opštine i da je jedna od njenih najvažnijih nadležnosti da donosi odluke i druga opšta akta i daje njihovo autentično tumačenje. Članom 60. ovog zakona, propisano je da se odredbe ovog zakona koje se odnose na opštine primjenjuju i na grad, ako nije drugačije propisano zakonom.
Sud je, imajući u vidu navedeno, te odredbu člana 115. Ustava Republike Srpske, prema kojoj je nadležan da ocjenjuje zakone koje je usvojila Narodna skupština Republike Srpske i druge propise i opšte akte donesene na osnovu zakona usvojenih na nivou entiteta Republike Srpske, utvrdio da nije u njegovoj nadležnosti da ocjenjuje ustavnost i zakonitost osporene odluke u odnosu na Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 6/06).
U pogledu zahtjeva za ocjenu osporene odluke u odnosu na Zakon o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11) Sud je utvrdio da je članom 6. ovog zakona propisano da svako ko je okrivljen da je počinio prekršaj ima pravo da zahtjieva da o njegovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj odluči sud ukoliko on to zahtijeva i da takva lica imaju pravo, između ostalog, da se smatraju nevinim dok se ne dokaže njihova odgovornost u skladu sa zakonom, kao i to da je odredbama člana 37. stav (2) istog zakona propisano da će se u slučaju kada okrivljeni zahtijeva sudsko odlučivanje, sankcije određene u prekršajnom nalogu smatrati ništavim.
Imajući u vidu navedene zakonske odredbe kojima se nesporno daje dovoljna garancija u zaštiti prava i sloboda i jednakost u njihovom ostvarivanju, Sud je ocijenio da su rješenja propisana osporenom odlukom u saglasnosti sa tim odredbama. Naime, propisivanjem kao u osporenom članu 1. Odluke o dopunama Odluke o bezbjednosti saobraćaja na putevima grada Banje Luke, niko, pa ni lice koje je u obavezi da plati kaznu za prekršaj koji eventualno nije počinilo, nije spriječen da se uz sudski nadzor i u pravičnom suđenju odlučuje o njegovoj odgovornosti. Takođe, iz istih razloga, po ocjeni Suda, osporenim propisivanjem nisu povrijeđena ni prava zajemčena članovima 6. i 7. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno osporena rješenja nisu usmjerena na njihovo ugrožavanje ili pak ograničavanje. Na osnovu člana člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), Sud je, zbog činjenice da je pravno stanje potpuno utvrđeno te da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje, Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.
Broj: U-42/11 PREDSJEDNIK
31. oktobar 2012. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman