Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da Odluka o legalizaciji bespravno početih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata na teritoriji grada Banjaluka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 11/11) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10).

Odluka donesena 31. 10. 2012.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-57/11

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

31. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 31. oktobra 2012. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da Odluka o legalizaciji bespravno početih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata na teritoriji grada Banjaluka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 11/11) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10).

Obrazloženje

Davorin Reljić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke o legalizaciji bespravno početih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata na teritoriji grada Banjaluka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 11/11), koju je donijela Skupština Grada Banja Luke. Iz sadržine inicijative proizlazi da davalac inicijative osporava Odluku u cjelini, s tim da posebno ukazuje na neustavnost i nezakonitost odredbi čl. 6, 7. i 8, zatim čl. 9. i 10. koji su sistematizovani u poglavlju trajna legalizacija, te čl. 11, 12, 13. i 14. koji se odnose na privremeno zadržavanje bespravno izgrađenog objekta. Ustavnost i zakonitost Odluke osporava se iz razloga što se njome, po mišljenju davaoca inicijative, donosilac akta na neustavan i nezakonit način miješa u pitanja vlasništva (suvlasništva i suposjeda), zatim zbog toga što je neprecizna, nedorečena i konfuzna, čime se, kako se navodi u inicijativi, ostavlja prostor za moguće manipulacije, a sve navedeno je čini nesaglasnom sa odredbama čl. 10, 16, 24, 45, 54, 55, 60, 108. i 111. Ustava Republike Srpske. U prilog svojih tvrdnji o neustavnosti i nezakonitosti predmetne odluke davalac inicijative navodi član 125. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10), koji je naznačen kao pravni osnov Odluke, te ukazuje da je donosilac akta, suprotno navedenoj zakonskoj odredbi, uveo nove pojmove kao što su „ovlašteno lice“ i „lice koje je bespravno izgrađeni objekat steklo na drugi, zakonom propisan način“. S tim u vezi je, po mišljenju davaoca inicijative, i član 1. ove odluke kojim se propisuje, pored ostalih, legalizacija dijelova objekta, ali bez preciziranja o kakvim se konkretnim dijelovima objekta može raditi, pri čemu su, kako navodi, zanemareni eventualni suvlasnici, suposjednici ili zajednički vlasnici. Isti su, prema navodima iz inicijative, zanemareni i u drugim odredbama, budući da nije precizirano na koga treba da glase dokazi koji se prilažu uz zahtjev za izdavanje lokacijskih uslova, niti je regulisano postupanje u slučajevima postojanja suvlasništva, suposjeda ili zajedničkog vlasništva. U prilog tvrdnji o nezakonitosti osporenih odredbi Odluke davalac inicijative ukazuje i na odredbe člana 15. Zakona o ministarstvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 70/02, 33/04, 118/05 i 33/06) te Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji poslova i sistematizaciji radnih mjesta Administrativne službe Grada Banja Luke i s tim u vezi detaljno obrazlaže odredbe čl. 20. stav 1. tačka e), čl. 21. i 22. Odluke, ukazujući na nove pojmove koje je uveo donosilac akta, zatim nepreciznost i nedorečenost u normiranju, kao i na činjenicu da je Odjeljenju za prostorno uređenje dato ovlašćenje da rješava vlasničke odnose. Na osnovu izloženog predlaže da Sud utvrdi da osporena Odluka nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i zakonom.

U odgovoru koji je za Skupštinu Grada Banje Luke, kao donosioca osporene odluke, dalo Odjeljenje za prostorno uređenje Administrativne službe Grada Banja Luke, osporeni su navodi davaoca inicijative, te navedeno da je osnov za donošenje osporene odluke odredba člana 125. stav 1. Zakona o uređenju prostora i građenju. Donosilac akta ističe da navodi davaoca inicijative „da član 1. Odluke ne precizira o kakvim se konkretnim dijelovima objekata može raditi“ nisu osnovani, imajući u vidu odredbu člana 77. stav 2. Zakona, a istovremeno ukazuje i na član 2. ove odluke, kojim je propisano šta se podrazumijeva pod legalizacijom. U vezi sa osporenim članom 6. Odluke, donosilac akta ukazuje na odredbe čl. 3. stav 1. tačka r) te člana 51. Zakona, i u vezi s tim navodi da je, kada se radi o bespravno izgrađenom objektu ili dijelu objekta, u postupku izdavanja lokacijskih uslova, kao tehničkog stručnog dokumenta, podnosilac zahtjeva investitor, odnosno lice koje je bespravno izgrađeni objekat steklo na drugi, zakonom propisan način, a kao primjer navodi nasljeđivanje ili drugi pravni posao, pri čemu naglašava da se radi o objektima u čijoj je izgradnji odstupljeno od izdatog odobrenja za građenje. U pogledu osporenih čl. 7. i 8. Odluke se ukazuje na čl. 49. i 84. stav 2. Zakona, kao i na čl. 38. Zakona o opštem upravnom postupku. Što se tiče odredaba Odluke koje se nalaze u poglavlju trajna legalizacija, te odredaba koje regulišu privremeno zadržavanje donosilac akta ukazuje na odredbe čl. 49. i 56. Zakona. Donosilac akta osporio je i navode davaoca inicijative koji se tiču odredaba čl. 20, 21. i 22. Odluke i u vezi s tim naveo odgovarajuće odredbe Zakona o uređenju prostora, koje je imao u vidu prilikom osporenog normiranja. S obzirom na izloženo smatra da osporenom odlukom nije došlo do povrede člana 10. Ustava, niti ustavnog načela zakonitosti iz člana 108. Ustava.

Pravni osnov za donošenje Odluke o legalizaciji bespravno početih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata na teritoriji grada Banjaluka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 11/11) sadržan je u članu 125. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“broj 55/10) i odgovarajućim odredbama Statuta Grada Banja Luka. Ovom odlukom utvrđuju se uslovi i postupak legalizacije bespravno početih ili izgrađenih objekata, ili dijelova objekata na teritoriji grada Banja Luke (član 1). Prema članu 2. Odluke pod legalizacijom se, u smislu ove odluke, podrazumijeva izdavanje lokacijskih uslova, rješenja o visini naknade za uređenje građevinskog zemljišta i naknade za prirodnu pogodnost tog zemljišta, rješenja o naknadnom odobrenju za građenje, odnosno rješenja o privremenom zadržavanju završenog/početog objekta, bez odobrenja za građenje, u smislu odredaba Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10). Članom 6. ove odluke propisano je da se postupak legalizacije bespravno izgrađenog/početog objekta pokreće po zahtjevu ovlaštenog lica (investitor bespravno izgrađenog objekta ili lice koje je bespravno izgrađeni objekat steklo na drugi zakonom propisan način), za izdavanje lokacijskih uslova (stav 1), da se zahtjev iz stava 1. ovog člana podnosi Odjeljenju za prostorno uređenje Administrativne službe Grada Banja Luka (u daljem tekstu: nadležni organ) u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ove odluke (stav 2), te da istekom roka iz stava 2. ovog člana prestaje mogućnost naknadnog pribavljanja odobrenja za građenje (stav 3). Osporenim članom 7. Odluke propisano je da se uz zahtjev za izdavanje lokacijskih uslova prilažu sljedeći dokazi: četiri fotografije objekta (koje mogu biti u boji ili crno bijele), minimalnih dimenzija:100x150 mm, koje prikazuju izgled objekta sa ulične, dvorišne i bočnih strana (tačka a), geodetski snimak objekta na ažurnoj katastarskoj podlozi (koji nije stariji od šest mjeseci) i sadrži naročito: ucrtan objekat sa dimenzijama i kordinatnim tačkama, položaj susjednih objekata i udaljenost predmetnog objekta od susjednih parcela, i sl. (tačka b), kopiju katastarskog plana (koja nije starija od šest mjeseci) (tačka v), posjedovni list (tačka g), izvod iz zemljišne knjige (tačka d), saglasnosti na lokaciju-propisana posebnim zakonima, ako nije donesen sprovedbeni dokument prostornog uređenja (tačka đ), potvrdu o aerofotogrametrijskom snimanju iz 1969. godine, odnosno 31. maja 1974. godine, ili odobrenje za izgradnju, od kojeg je odstupljeno u toku gradnje (tačka e) i dokaz o uplati administrativne takse (tačka ž). Prema članu 8. Odluke, kad nadležni organ utvrdi da je, uz zahtjev, podnesena sva propisana dokumentacija i dokazi, pristupa uviđaju na licu mjesta, i odlučivanju o mogućnostima legalizacije, u skladu sa odredbama Zakona o uređenju prostora i građenju i sa ovom odlukom (stav 1), te da je osnov za izdavanje lokacijskih uslova raspoloživi dokument prostornog uređenja (stav 2). Odredbama čl. 9. i 10. Odluke, koje su sistematizovane u poglavlju Trajna legalizacija, propisano je u kojim slučajevima će nadležni organ trajno legalizovati bespravno izgrađeni objekat, te postupanje nadležnog organa u slučajevima kada bespravno izgrađeni objekat, na dan podnošenja zahtjeva, nije završen. Osporenim čl. 11. do 14. ove odluke, koje su sistematizovane u poglavlju Privremeno zadržavanje, propisano je u kojim slučajevima će nadležni organ privremeno zadržati bespravno izgrađen objekat, zatim postupanje nadležnog organa u situaciji kada bespravno izgrađeni objekat na dan podnošenja zahtjeva nije završen, kao i kada će nadležni organ odbiti zahtjev za izdavanje lokacijskih uslova. Propisano je da se za privremeno zadržane objekte ne daju uslovi za formiranje građevinske parcele, odnosno da se za isti zadržava postojeća katastarska parcela. Članom 20. ove odluke propisano je da investitor, uz zahtjev za izdavanje rješenja o naknadnom odobrenju za građenje, odnosno za privremeno zadržavanje, prilaže sljedeće dokaze: lokacijske uslove, tehničku dokumentaciju u tri primjerka, izvještaj o obavljenoj reviziji tehničke dokumentacije u skladu sa članom 73. Zakona o uređenju prostora i građenju, izvještaj i potvrdu o izvršenoj nostrifikaciji u skladu sa članom 65. Zakona o uređenju prostora i građenju, rješenje o utvrđivanju visine naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i jednokratne rente, te dokaz o uplati utvrđenih iznosa, odnosno ugovor o načinu izmirenja ovih obaveza, kopiju katastarskog plana i posjedovni list (ne stariji od šest mjeseci), dokaz o pravu vlasništva, odnosno suvlasništva uz notarski ovjerenu pismenu saglasnost ostalih suvlasnika zemljišnoknjižnog uloška i dokaz da je podnosilac zahtjeva evidentiran kao posjednik katastarske parcele sa 1/1 dijela, dokaz o uplati administrativne takse i druge dokaze određene posebnim zakonima, koji su navedeni u lokacijskim uslovima. Odredbama člana 21. osporene odluke propisano je da se dokazom o riješenim imovinskopravnim odnosima nad zemljištem za objekte koji se trajno legalizuju smatra: izvod iz zemljišne knjige i ugovor ili odluka nadležnog organa pogodni kao osnov za sticanje prava vlasništva u korist investitora (stav 1), da se izuzetno od člana 20. stav 1. tačka e), ako podnosilac iz opravdanih razloga (nepoznato boravište suvlasnika ili neutvrđeni nasljednici umrlog suvlasnika) nije u mogućnosti pribaviti izjave svih suvlasnika, naknadno odobrenje za građenje može izdati pod sljedećim uslovima: (a) da površina suvlasničkog dijela podnosioca zahtjeva odgovara površini građevinske parcele, (b) da investitor posjeduje notarski ovjerenu pismenu saglasnost najmanje ½ svih suvlasnika tog zemljišnoknjižnog uloška i da njihov suvlasnički dio iznosi najmanje ½ i (v) da je podnosilac zahtjeva u katastru evidentiran kao posjednik katastarske parcele (stav 2), a ako se jedan od suvlasnika protivi legalizaciji građevine na predmetnoj građevinskoj parceli onda se prema stavu 3. ovog člana ne može izdati naknadno odobrenje za građenje pod uslovima iz stava 2. tač. a), b) i v). U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene Odluke o legalizaciji bespravno početih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata na teritoriji grada Banjaluka („Službeni glasnik Grada Banja Luka“ broj 11/11)Sud je imao u vidu odredbu člana 102. tačka 6. Ustava Republike Srpske, kojom je utvrđeno da opština, preko svojih organa u skladu sa zakonom, pored ostalog, izvršava zakone, druge propise i opšte akte Republike čije izvršavanje je povjereno opštini. Takođe, članom 108. stav 2. Ustava je utvrđeno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Sud je utvrdio da je članom 125. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10), koji je naveden kao pravni osnov za donošenje osporene odluke, propisano da su sve jedinice lokalne samouprave dužne da donesu odluku o legalizaciji bespravno početih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona (stav 1), da je investitor, odnosno vlasnik bespravno započetog ili izgrađenog objekta ili dijela objekta dužan da podnese zahtjev za legalizaciju završenog, odnosno zahtjev za odobrenje za građenje početog objekta u roku od godinu dana od dana donošenja odluke iz stava 1. ovog člana (stav 2), da se objekti izgrađeni prije prvog aerofotogrametrijskog snimanja smatraju legalno izgrađenim (stav 3), da po isteku roka iz stava 2. ovog člana prestaje mogućnost naknadnog pribavljanja odobrenja za građenje (stav 4), te da će se odlukom iz stava 1. ovog člana propisati visina, rokovi i način plaćanja naknada za legalizaciju (stav 5). Sud je, takođe, imao u vidu i član 3. stav 2. tačka r) istog zakona, kojom je propisano da je investitor pravno ili fizičko lice u čije ime se gradi objekat, kao i član 15. Zakona kojim je propisano da se dokumentima prostornog uređenja određuje organizacija, namjena i način korišćenja i upravljanja prostorom, te kriterijumi i smjernice za uređenje i zaštitu prostora (stav 1), zatim da su strateški dokumenti prostornog uređenja: strategija prostornog razvoja Republike, strategija prostornog razvoja područja posebne namjene Republike, prostorni plan Republike, prostorni plan područja posebne namjene Republike, zajednički prostorni plan za teritorije dvije ili više jedinica lokalne samouprave, prostorni plan jedinice lokalne samouprave i urbanistički plan (stav 2), a da su sprovedbeni dokumenti prostornog uređenja: zoning plan, regulacioni plan, urbanistički projekat i plan parcelacije (stav 3). Pored toga, članom 49. Zakona je propisano da su lokacijski uslovi tehnički stručni dokument koji određuju uslove za projektovanje i građenje, a koji se izrađuju na osnovu ovog zakona, posebnih zakona i propisa donesenih na osnovu tih zakona, kao i dokumenata prostornog uređenja (stav 1), a osnovi za izdavanje lokacijskih uslova su: zoning plan, regulacioni plan i urbanistički projekat, te plan parcelacije (stav 2). Uz to, prema članu 51. stav 2. ovog zakona, investitor je dužan da uz zahtjev za lokacijske uslove priloži: kopiju katastarskog plana, odnosno ažurnu geodetsku podlogu za predložene trase za infrastrukturne linijske komunalne objekte, opis objekta, opis predviđene tehnologije rada, ako je riječ o proizvodnom objektu, saglasnosti na lokaciju objekta, propisane posebnim zakonima i dokaz o vlasništvu ili pravu korišćenja nad zemljištem za objekte iz člana 78. ovog zakona. Prema članu 52. stav 1. Zakona ako je područje buduće izgradnje obuhvaćeno sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja, lokacijski uslovi sastoje se od ovjerenog izvoda iz sprovedbenog dokumenta prostornog uređenja i urbanističko-tehničkih uslova (stav 1), a ako područje buduće izgradnje nije obuhvaćeno sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja, lokacijski uslovi sastoje se od: izvoda iz raspoloživog dokumenta prostornog uređenja, urbanističko-tehničkih uslova, zapisnika o uviđaju na licu mjesta i izjave vlasnika susjednih objekata i parcela (stav 2), a ako područje buduće izgradnje nije obuhvaćeno niti jednim dokumentom prostornog uređenja, lokacijski uslovi sastoje se od: stručnog mišljenja pravnog lica iz člana 49. stav 4, urbanističko-tehničkih uslova i zapisnika o uviđaju na licu mjesta (stav 3). Sud je, takođe, imao u vidu član 81. Zakona kojim je propisano da investitor, uz zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje, prilaže: lokacijske uslove, dokaz o vlasništvu ili pravu građenja i posjedovni list, glavni projekat u tri primjerka, izvještaj o obavljenoj reviziji tehničke dokumentacije u slučajevima iz člana 65. ovog zakona, ekološku dozvolu, ako je potrebna, rješenje o utvrđivanju visine naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i jednokratne rente, te dokaz o uplati utvrđenog iznosa naknada, odnosno ugovor o načinu izmirenja ovih obaveza, dokaz o uplati administrativne takse i druge dokaze određene posebnim zakonima, a koji su navedeni u lokacijskim uslovima. Prema članu 82. Zakona, dokazom o riješenim imovinskopravnim odnosima nad zemljištem smatra se: izvod iz zemljišne knjige, ugovor ili odluka nadležnog organa pogodni kao osnov za sticanje prava vlasništva ili prava građenja u korist investitora i ugovor o zajedničkom građenju zaključen sa vlasnikom zemljišta ili nekretnine. Iz navedenih zakonskih odredaba, po ocjeni Suda, proizlazi da skupština jedinice lokalne samouprave donosi odluku o legalizaciji bespravno početih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata, pri čemu se objekti izgrađeni prije prvog aerofotogrametrijskog snimanja smatraju legalno izgrađenim kao i da jeinvestitor, odnosno vlasnik bespravno započetog ili izgrađenog objekta ili dijela objekta dužan da podnese zahtjev za legalizaciju završenog, odnosno zahtjev za odobrenje za građenje početog objekta, u roku od godinu dana od dana donošenja ove odluke. Uz to, zakonom je određeno bliže značenje pojma investitor, zatim su određeni dokumenti prostornog uređenja, te dokazi koji se prilažu kako uz zahtjev za lokacijske uslove tako i uz zahtjev za odobrenje građenja, kao i šta se smatra dokazom o riješenim imovinskopravnim odnosima nad zemljištem. Dakle, zakonskim odredbama koje su bile relevantne za donošenje Odluke nije ostavljena mogućnost da se pojedina pitanja iz ove materije regulišu opštim aktima jedinice lokalne samouprave, odnosno da jedinica lokalne samouprave mijenja i dopunjava zakonska rješenja sadržana u Zakonu o uređenju prostora i građenju.

Polazeći od navedenog Sud je ocijenio da je Skupština Grada Banja Luka osporenom Odlukom prekoračila ustavna i zakonska ovlašćenja, a činjenica da osporena odluka nije u saglasnosti sa zakonom za čije je izvršenje donesena, čini je neustavnom i sa stanovišta člana 108. Ustava Republike Srpske, prema kojem propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu donio odluku bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.

Broj: U-57/11 PREDSJEDNIK

31. oktobar 2012. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Utvrđuje se da Odluka o legalizaciji bespravno početih ili izgrađenih objekata… | Sudska praksa | Aktio