Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 1. Zakona o dopuni Zakona o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 30/12) u dijelu koji glasi „a koje glase na ime kupca ili člana njegovog porodičnog domaćinstva, stečenih emisijom a ne trgovanjem na Banjalučkoj berzi“ nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Odluka donesena 28. 11. 2012.
Predmeti (1)
U-40/12
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
28. 11. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a) i člana 60. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. novembra 2012. godine, donioje
O D LU K U
Utvrđuje se da član 1. Zakona o dopuni Zakona o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 30/12) u dijelu koji glasi „a koje glase na ime kupca ili člana njegovog porodičnog domaćinstva, stečenih emisijom a ne trgovanjem na Banjalučkoj berzi“ nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Obrazloženje
Udruženje akcionara Investicionih fondova Republike Srpske podnijelo je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 1. Zakona o dopuni Zakona o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 30/12). Iz sadržine prijedloga proizlazi da osporeni član Zakona o dopuni Zakona o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža u dijelu koji glasi „a koje glase na ime kupca ili člana njegovog porodičnog domaćinstva, stečenih emisijom a ne trgovanjem na Banjalučkoj berzi“ nije u saglasnosti sa odredbama člana 5. al. 3, 4. i 5. Ustava Republike Srpske, kojima je utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji na, pored ostalog, socijalnoj pravdi, vladavini prava i tržišnoj privredi, te članom 54. Ustava, kojim je zajamčena ravnopravnost svih oblika svojine. Predlagač navodi i da osporeni član Zakona diskriminiše imaoce obveznica Republike Srpske koje se isplaćuju kao naknada za nematerijalnu štetu nastalu u periodu ratnih dejstava, a koji su predmetne obveznice stekli trgovanjem na Banjalučkoj berzi. Pored toga, predlagač navodi da je pomenuta odredba Zakona u osporenom dijelu u koliziji sa članom 3. stav 2. Zakona o tržištu hartija od vrijednosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 92/06 i 34/09) kojim je propisano da su hartije od vrijednosti emitovane u seriji hartije od vrijednosti istog emitenta, emitovane istovremeno i koje daju ista prava. Predlaže da Ustavni sud utvrdi da osporeni član Zakona nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske ističe se da nisu osnovani navodi predlagača, jer osporena zakonska odredba ničim ne narušava institucionalnu zaštitu prava građana, niti daje entitetskim vlastima neograničenu slobodu postupanja, a uz to predmetni zakon ispunjava zahtjeve dostupnosti i jasnosti norme, tako da su, prema navodima iz odgovora, paušalne tvrdnje koje se odnose na, navodno, ugroženo načelo vladavine prava. Osim toga, prema navodima iz odgovora, Zakon, čija odredba je osporena, ne zabranjuje niti ograničava bilo kakvu vrstu prometa ili trgovanja predmetnim obveznicama, naglašavajući pri tome da je osporeno zakonsko rješenje rezultat zahtjeva ekonomske i socijalne prirode, dakle, određenog opšteg interesa. Pored toga, u odgovoru detaljno obrazlažu zbog čega nisu osnovani navodi predlagača koji se odnose na diskriminaciju kojoj, kako se navodi u prijedlogu, vodi osporena odredba Zakona, i vezi s tim ukazuju na odredbu člana 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima i stavove Evropskog suda za ljudska prava. Takođe, u odgovoru se ukazuje na pravo i dužnost zakonodavca da prava i obaveze određenih istovrsnih ili sličnih grupa reguliše na različit način, ako se ovakvim postupanjem ispravljaju postojeće nejednakosti među njima ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Članom 1. Zakona o dopuni Zakona o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 30/12) propisano je da se u Zakonu o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 98/04 i 71/10) u članu 10. poslije stava 2. dodaje novi stav 3, koji glasi: „ Kupac iz stava 1. ovog člana može ugovorenu prodajnu cijenu nekretnine platiti u cijelosti ili u jednom dijelu i obveznicama Republike Srpske, koje se isplaćuju kao naknada za nematerijalnu štetu nastalu u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, a koje glase na ime kupca ili člana njegovog porodičnog domaćinstva, stečenih emisijom a ne trgovanjem na Banjalučkoj berzi“.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbečlana 1. Zakona o dopuni Zakona o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 30/12) Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), zatim da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50), te da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54).
Prilikom ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona o dopuni Zakona o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža Sud je imao u vidu i odredbe Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/12) kojim je u članu 15. propisano da obveznica, u smislu ovog zakona, predstavlja elektronski zapis, izdat od Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, u cilju izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registrovan u elektronskom registru, a sadrži pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno sa kamatom, koji ne može biti realizovan ili prenesen bez elektronskog zapisa (stav 1), zatim da se na emisiju i promet obveznica primjenjuju odredbe propisa kojim se uređuje tržište hartija od vrijednosti (stav 3), kao i da obveznice propisane ovim zakonom glase na ime, da se emituju u konvertibilnim markama (KM), da su prenosive bez ograničenja, u nematerijalnom su obliku i registruju se u Centralnom registru hartija od vrijednosti a.d. Banja Luka (stav 4).
Sud je, takođe, utvrdio da su pitanja emisije hartija od vrijednosti, osnivanje i poslovanje ovlašćenih učesnika na tržištu hartija od vrijednosti, kao i druga pitanja od značaja za uspješno funkcionisanje tržišta hartija od vrijednosti uređena Zakonom o tržištu hartija od vrijednosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 92/06, 34/09 i 30/12). Ovim zakonom je, pored ostalog, propisano da je vlasnik lice koje ima vlasništvo na hartiji od vrijednosti po osnovu vlasničkog prava (vlasnik) ili po osnovu ugovora (nominovani vlasnik) (član 2. alineja 1), da su obveznice dužničke hartije od vrijednosti koje vlasniku daju pravo na naplatu glavnice i kamate, odnosno drugih prihoda u skladu sa zakonom i odlukom o emisiji (član 3. stav 1. i član 4. stav 2), te da je pravni osnov za sticanje i prenos prava iz hartije od vrijednosti pravni posao koji ima za cilj sticanje i prenos vlasništva, akt suda ili drugog nadležnog organa, a da je pravni osnov za ograničenje prava iz hartije od vrijednosti odluka o emisiji, pravni posao, akt suda ili drugog nadležnog organa (član 9. st. 1. i 2).
Polazeći od cjeline navedenih zakonskih rješenja i ustavnog načela utvrđenog članom 5. Ustava, prema kome se ustavno uređenje Republike temelji na vladavini prava, Sud je ocijenio da osporena odredba Zakona o dopuni Zakona o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža u dijelu kojim je pravo da obveznicama otkupljuju državnu imovinu dato samo onim licima koji su inicijalno, u primarnoj emisiji, dobili navedene obveznice, a to pravo nije priznato svima koji su ga na drugi način stekli (trgovanjem na Banjalučkoj berzi) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Naime, na ovaj način se, po ocjeni Suda, Zakonom isključuje mogućnost da lica koja su na tržištu hartija od vrijednosti, u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, kupili obveznice Republike Srpske koje se isplaćuju kao naknada za nematerijalnu štetu nastalu u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine ‒ njima vrše plaćanja u postupku privatizacije državnog kapitala. Prava svih vlasnika obveznica su, po ocjeni Suda, jednaka, bilo da su obveznice stečene u primarnoj emisiji ili trgovanjem na berzi, ili na neki drugi način (nasljeđivanje, poklon). Stoga, po ocjeni Suda, osporena odredba u dijelu koji glasi: „a koje glase na ime kupca ili člana njegovog porodičnog domaćinstva, stečenih emisijom a ne trgovanjem na Banjalučkoj berzi“ nije saglasna sa odredbama čl. 10. i 50. Ustava, kojim se garantuje jednakost svih građana pred zakonom bez obzira na bilo kakvu posebnost ili drugo lično svojstvo i jemči ravnopravnost svih oblika svojine. U pogledu navoda predlagača o nesaglasnosti osporene odredbe člana 1. Zakona o dopuni Zakona o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža sa odredbom člana 3. stav 2. Zakona o tržištu hartija od vrijednosti Sud je ocijenio da, saglasno odredbama člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost zakona.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.
Broj: U-40/12 PREDSJEDNIK
28. novembar 2012. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman