Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 125. st. (1), (2) i (5) Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10).
Odluka donesena 28. 11. 2012.
Predmeti (1)
U-58/11
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
28. 11. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 28. novembra 2012. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 125. st. (1), (2) i (5) Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10).
Obrazloženje
Davorin Reljić iz Banjaluke dao je inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 125. st. (1), (2) i (5) Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10). U inicijativi je navedeno da pojam „legalizacija bespravno početih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata“ kao i izraz „za legalizaciju završenog ... objekta“ nije u saglasnosti sa opštim pravnim načelom da „nelegalno-nezakonito ne može postati zakonito“, te da „legalizacija“, odnosno naknadno proglašavanje nelegalnog i nezakonitog zakonitim, nije u saglasnosti sa članom 110. stav 1. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo. Pored toga, davalac inicijative smatra neustavnim i suštinski neadekvatnim sam izraz „naknadna legalizacija“, naročito zbog toga što Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, koje vrši nadzor nad primjenom zakona, po njegovom mišljenju, nije nadležno da rješava pitanja vlasništva ili suvlasništva. Smatra, takođe, da zakonodavac nije jasno propisao razliku između „legalnog“ u smislu građevinsko-proceduralnih i tehničkih pitanja i pojma, legalno-zakonito u pravnom i svojinskom ili posjedovnom smislu, te ukazuje na nepreciznost zakonodavca kod pojašnjenja faza „naknadne legalizacije“. Naime, postupak nazvan „naknadna legalizacija“, po mišljenju davaoca inicijative, u suštini se odnosi na izdavanje naknadne građevinske dozvole, odnosno, umjesto konkretnih pojmova, propisivanjem kao u osporenoj odredbi, ostavlja se prostor za nagađanja i moguće zloupotrebe. Zbog navedenog predlaže da se osporena odredba člana 125. st. (1), (2) i (5) Zakona o uređenju prostora i građenju, ocijeni neustavnom. U odgovoru na navode iz inicijative Narodna skupština Republike Srpske, prije svega, ističe da je inicijativa nepotpuna i neuredna, odnosno da je davalac inicijative propustio da navede sa kojim članovima Ustava smatra nesaglasnim član 125. st. (1), (2) i (5) Zakona o uređenju prostora i građenju, te da je nemoguće o navodima koji nisu nikako, ili u dovoljnoj mjeri precizirani, nagađati na šta ukazuju. Pored toga, smatraju da osporeni član zakona nije u suprotnosti sa Ustavom Republike Srpske, pogotovo ako se ima u vidu da se ovim članom samo definišu rokovi za relevantno postupanje subjekata uključenih u postupak legalizacije bespravno započetih ili izgrađenih objekata, te da osporeni član Zakona, kao ni Zakon u cjelini, nemaju retroaktivno dejstvo. Naime, dozvoljavanje naknadne legalizacije određenih objekata, po njihovom mišljenju, ne znači da će nešto nezakonito postati zakonito, već predstavlja ocjenu zakonodavca o opravdanosti da se u naraslim društvenim potrebama i cjelishodnosti zakonskog rješenja dozvoli legalizacija u definisanom vremenskom okviru i u kontrolisanim procedurama. Pored navedenog, smatraju neutemeljenim tvrdnju davaoca inicijative da se ovim zakonom Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju daje ovlašćenje da ustanovljava i vlasničko-pravne odnose, pogotovo kada se ima u vidu da nadležnosti ovog ministarstva nisu ni definisane osporenim članom Zakona. Dozvoljavajući mogućnost da davalac inicijative može smatrati izraze „legalizacija“ i „naknadna legalizacija“ nedovoljno preciznim, ili da je Zakon u cjelini nedovoljno jasan, te da može imati određene sugestije u cilju poboljšanja njegovog teksta, ističu da to ne može biti predmet rasprave Ustavnog suda, već procedure izmjena i dopuna Zakona ili tumačenja njegovih pojedinih odredaba. Predlažu da Sud, imajući u vidu navedeno, inicijativu ne prihvati. Osporenim članom 125. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10) propisano je: sve jedinice lokalne samouprave su dužne da donesu odluku o legalizaciji bespravno početih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona (stav (1)); investitor, odnosno vlasnik bespravno započetog ili izgrađenog objekta ili dijela objekta dužan je da podnese zahtjev za legalizaciju završenog, odnosno zahtjev za odobrenje za građenje početog objekta u roku od godinu dana od dana donošenja odluke iz stava 1. ovog člana (stav (2)); odlukom iz stava 1. ovog člana propisaće se visina, rokovi i način plaćanja naknade za legalizaciju (stav (5)).
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih članova Zakona o uređenju prostora i građenju, Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama pravima i dužnostima ... (član 10); da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, a i da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2); da je svako dužan da se pridržava Ustava i zakona (član 45 . stav 1) i da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, korišćenje prostora (Amandman XXXII, kojim je zamjenjen član 68.Ustava, tačka 8).
Imajući u vidu navedene ustavne odredbe, Sud je ocijenio da su osporene odredbe člana 125. st. 1, 2. i 5. Zakona, kojim su propisani uslovi i način izgradnje objekata, donesene u okviru ovlašćenja zakonodavca za uređivanje uslova za obavljanje određene djelatnosti. Naime, po ocjeni Suda, zakonodavac je propisujući rokove i uslove za legalizaciju bespravno početih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata okončao mogućnost zasnivanja prava vršenjem nezakonitih pravnih radnji i omogućio licima koja su izvršila bespravnu izgradnju, uvođenje takve izgradnje u pravne okvire. Ovakvo propisivanje se, po ocjeni Suda, zasniva na ustavnom principu jednakosti građana u pravima i dužnostima te na ustavnoj odredbi da je svako dužan da se pridržava Ustava i zakona. Pored toga, zakonodavac je, imajući u vidu da je stvar zakonodavne politike da obezbijedi uslove i način sprečavanja zloupotreba sloboda i prava čovjeka i građanina, u konkretnom slučaju propisao rješenja sadržana u odredbama o nadzoru i kaznenim odredbama u Zakonu o uređenju prostora i građenju, Sud je ocijenio neosnovanim navode da se propisivanjem kao u osporenim odredbama ostavlja prostor za nagađanja i moguće zloupotrebe. Takođe, Sud je ocijenio da ne postoji povratno dejstvo člana 125. st. 1, 2. i 5. Zakona, s obzirom na to da se ovim zakonskim odredbama reguliše okončanje odnosa koji su nastali u režimu starog zakona, a ne zasnivaju se novi pravni odnosi. Naime, kako se osporenim odredbama regulišu ranije nastali pravni odnosi, to je zakonodavac odredio i rokove u kojim se sporni odnosi moraju završiti, a o opravdanosti i cjelishodnosti ovih rokova ne odlučuje Ustavni sud, jer se radi o pitanjima iz domena zakonodavne politike. Na osnovu člana člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br 104/11 i 92/12), Sud je, zbog činjenice da je pravno stanje potpuno utvrđeno te da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.
Broj: U-58/11 PREDSJEDNIK
28. novembar 2012. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman