Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 2. st. 1. i 2. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08).
Odluka donesena 27. 12. 2012.
Predmeti (1)
U-44/11
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
27. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. decembra 2012. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 2. st. 1. i 2. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08).
Obrazloženje
Neđo Mišeljić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 2. st. 1. i 2. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08). U inicijativi se navodi da je osporena odredba Zakona o državnim službenicima, kojom je definisan radnopravni status državnih službenika i namještenika, određen stepen stručne spreme državnog službenika i predviđen izuzetak, nesaglasna saodredbama čl. 10. i 39. Ustava Republike Srpske. Davalac inicijative smatra da primjena osporene odredbe Zakona dovodi do različitog tretiranja državnih službenika pri zapošljavanju, odnosno raspoređivanju u republičkim organima uprave, kao i rada u ovim organima. U prilog tome iznosi vlastiti primjer zapošljavanja i rada u određenim organima i organizacijama republičke uprave, pri čemu ističe da mu je osporenom odredbom člana 2. stav 2. Zakona onemogućeno priznavanje zvanja magistra tehničkih nauka, te ograničeno pravo napredovanja po osnovu stečenog obrazovanja. Uz to, ističe da se konkretna situacija komplikuje jer su odredbama Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/07, 116/09 i 1/11) plate državnih službenika i namještenika izjednačene, čime je došlo do različitog tretiranja zaposlenih i adekvatnog plaćanja za obavljene poslove. Predlaže da Ustavni sud utvrdi da osporeni član 2. st. 1. i 2. Zakona o državnim službenicima nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. U odgovoru Narodne Skupštine Republike Srpske se navodi da se osporeni član 2. st. 1. i 2. Zakona o državnim službenicima podjednako odnosi na sve adresate, koji se, shodno tome, nalaze u jednakom položaju pri ostvarivanju prava i obaveza, dok je zakonodavac ovlašćen da procjenjuje da li objektivna različitost opravdava, i u kojoj mjeri, različito tretiranje u inače istoj ili sličnoj situaciji, te da nije u nadležnosti Ustavnog suda da cijeni cjelishodnost osporenog zakonskog rješenja. Takođe smatraju da je u konkretnom slučaju u pitanju proizvoljno tumačenje prava na rad, slobodu rada i ostalih prava garantovanih članom 39. Ustava Republike Srpske. Takođe, u vezi navoda davaoca inicijative da se „situacija dodatno komplikuje“ kroz Zakon o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske, u odgovoru se ističe da nije u nadležnosti Ustavnog suda da ocjenjuje međusobnu saglasnost Zakona o državnim službenicima i Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske.
Osporenim članom 2. st. 1. i 2. Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) propisano je da poslove iz djelokruga republičkih organa uprave obavljaju državni službenici i namještenici kao zaposleni bez statusa državnog službenika (stav 1), te da je državni službenik lice sa visokom stručnom spremom koje je zaposleno u organu republičke uprave i obavlja poslove osnovne djelatnosti organa republičke uprave, dok je izuzetno državni službenik i lice sa završenom višom i srednjom stručnom spremom u skladu sa uredbom Vlade iz člana 27. stav 2. ovog zakona (stav 2).
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) Sud je imao u vidu da je tačkom 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, radne odnose. Takođe, Sud je imao u vidu čl. 10. i 39. Ustava Republike Srpske, kojim se garantuju ravnopravnost građana Republike u slobodama, pravima i dužnostima, jednakost pred zakonom, i uživanje iste pravne zaštite bez obzira na lična svojstva, kao i pravo na rad, sloboda rada, slobodan izbor zanimanja i zaposlenja, pod jednakim uslovima dostupnost radnog mjesta i funkcije, te pravo na zaradu, u skladu sa zakonom.
Saglasno navedenom ustavnom ovlašćenju, Zakonom o državnim službenicima, kao posebnim zakonom, uređen je sistem radnih odnosa u republičkim organima uprave Republike Srpske, a u okviru toga i radnopravni status državnih službenika. Imajući u vidu da je državna uprava cjelovit sistem sa specifičnim poslovima koje državni službenici obavljaju i na taj način učestvuju u izvršavanju državne vlasti, Sud je ocijenio da je isključivo pravo zakonodavca da odredi izvršioca ovih poslova i stepen stručne spreme koju mora imati. Stoga je ostvarivanje Ustavom zajemčenog prava na rad za ovu kategoriju zaposlenih, odnosno državnih službenika, po ocjeni Suda, uređeno na način propisan osporenim članom 2. st. 1. i 2. pomenutog zakona, poštujući načelo ravnopravnosti i jednakosti lica koja pripadaju toj kategoriji zaposlenih, odnosno lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji tako da ova prava ostvaruju na isti način. Iz navedenog Sud je ocijenio da propisivanje osporenom odredbom Zakona da poslove iz djelokruga ovih organa obavljaju državni službenici i namještenici kao zaposleni bez statusa državnog službenika, te da je državni službenik lice sa visokom stručnom spremom koje je zaposleno u organu republičke uprave i obavlja poslove osnovne djelatnosti organa republičke uprave, a da je, izuzetno, državni službenik i lice sa završenom višom i srednjom stručnom spremom u skladu sa uredbom Vlade (kojom propisuje kategorije državnih službenika i njihova zvanja i kriterijume za analitičku procjenu radnih mjesta) – nije nesaglasno sa odredbama čl. 10. i 39. Ustava Republike Srpske. Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.
Broj: U-44/11 PREDSJEDNIK
27. decembar 2012. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman