Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 39, 70, 72. i 90. Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/08).
Odluka donesena 27. 12. 2012.
Predmeti (1)
U-69/11
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
27. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. decembra 2012. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 39, 70, 72. i 90. Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/08).
Obrazloženje
Centar za humanu politiku Doboj dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativuza pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 39, 70, 72. i 90. Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/08). Davalac inicijative smatra da osporene odredbe Zakona o šumama nisu u saglasnosti sa čl. 5, 48, 49, 56. i 60. Ustava Republike Srpske, kao ni sa članom II Ustava Bosne i Hercegovine. Pored toga, osporene odredbe ovog zakona, po mišljenju davaoca inicijative, nisu u saglasnosti ni sa međunarodnim aktima o ljudskim pravima kojima je zaštićena privatna imovina, budući da se njima izvan stvarnog i razumnog opšteg interesa vlasnicima privatnih šuma propisuju obaveze i ograničenja, kao i kazne za drugačije postupanje. Detaljno obrazlažući razloge zbog kojih smatra da su osporenim propisivanjem povrijeđene navedene odredba Ustava, davalac inicijative predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbae Zakona nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Narodna skupština Republike Srpske dostavila je Ustavnom sudu odgovor u kome su osporeni svi navodi iz inicijative kao neosnovani, te istakla da je Zakonom, čije odredbe su osporene inicijativom, na sveobuhvatan način uređena oblast od nespornog opšteg interesa. Propisivanjem kao u osporenim odredbama Zakona, prema navodima iz odgovora, Narodna skupština je ostala u granicama svojih ustavnih ovlašćenja, te da je zakonodavac taj koji cijeni postojanje društvenih okolnosti i potreba da se korišćenje šuma i šumskog zemljišta ograniči kada je to u opštem interesu. Uz to, u odgovoru se ističe da upravo pozitivne odredbe Zakona o šumama, a pogotovo inicijativom osporene, znače dosljednu primjenu člana 60. Ustava, kojim se, između ostalog, jemči svojina na šumama i šumskom zemljištu u zakonom utvrđenim granicama.
Osporenim odredbama člana 39. Zakona o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/08) propisano je da šumama i šumskim zemljištem u privatnoj svojini upravljaju i gazduju njihovi vlasnici (u daljem tekstu: vlasnik šuma) (stav 1), da poslove zaštite, čuvanja i korišćenja šuma u privatnoj svojini obavljaju vlasnici (stav 2), da je izvršilac stručno-tehničkih poslova u šumama u privatnoj svojini Javno preduzeće šumarstva (stav 3), te da sa izvršiocem stručno-tehničkih poslova u šumama u privatnoj svojini Agencija za šume sklapa ugovor o obavljanju poslova iz stava 3. ovog člana (stav 4). Članom 70. Zakona propisano je da doznaku stabala za sječu vrše inženjeri šumarstva sa položenim stručnim ispitom (stav 1), da je tokom vršenja doznake stabala za sječu u šumama u privatnoj svojini obavezno učešće vlasnika ili lica koje vlasnik ovlasti (stav 2), zatim da se u šumama u privatnoj svojini doznaka vrši samo vlasniku koji pruži odgovarajući dokaz o vlasništvu (stav 3), kao i da propis o načinu vršenja doznake i evidentiranja doznačenih stabala u knjige doznake donosi ministar (stav 4). Prema osporenom članu 72. Zakona zabranjeno je drvo i drvne sortimente proizvedene u šumi voziti od panja i transportovati dok se ne žigošu i obrojče (stav 1), kao i da prije stavljanja u promet drvo mora biti žigosano, obrojčeno i snabdjeveno otpremnim iskazom koji sadrži: zapreminu i vrstu sortimenta po vrstama drveta, kvalitetne klase, način obilježavanja, mjesto i datum otpreme i rokove važenja, te način prevoza i mjesto otpreme (stav 2), da se posječeno drvo žigoše u šumi na mjestu izrade drvnih sortimenata, a da se otpremnim iskazom i postojanjem žiga i broja na drvetu dokazuje porijeklo drveta, a drvo zatečeno u prometu bez dokaza o porijeklu smatra se bespravno posječenim (st. 3. i 4). Pored navedenog, ovim članom Zakona propisano je i da nadležni inspekcijski organ kao i ovlašćeno lice korisnika šuma i šumskog zemljišta u svojini Republike ima pravo da oduzme drvo ako je stavljeno u promet suprotno odredbi iz st. 1, 2. i 4. ovog člana (stav 5), zatim je propisana obaveza vršiocu prometa da, ako posječeno drvo ponovo stavlja u promet, uz dokaze o porijeklu iz stava 4. ovog člana izda svoju otpremnicu u skladu sa propisima koji uređuju oblast prometa robe (stav 6), kao i da nadzor nad prometom drveta obavljaju ovlašćena lica korisnika šuma i šumskog zemljišta u svojini Republike, čuvari šuma, inspekcija za šumarstvo i lovstvo i tržišna inspekcija (stav 7). Uz to, ovim članom Zakona, u stavu 8 propisano je da žigosanje posječenog drveta i izdavanje otpremnog iskaza vrše lica koje je ovlastio korisnik šuma i šumskog zemljišta u svojini Republike, a žigosanje posječenog drveta i izdavanje otpremnog iskaza za drvo iz šuma u privatnoj svojini vrši ovlašćeni predstavnik izvršioca stručno-tehničkih poslova, dok je u stavu 9. propisano da žigosanje posječenog drveta i izdavanje otpremnog iskaza za drvo koje potiče sa površina koje se u smislu odredaba ovog zakona ne smatraju šumama vrši izvršilac stručno-tehničkih poslova. Prema stavu 10. ovog člana Zakona bliži propis o obliku i sadržaju šumskog žiga, evidentiranju, načinu registrovanja i čuvanja, obrascu otpremnog iskaza, obrascu otpremnice, uslovima, načinu i roku žigosanja i obrojčavanja po kvalitetnim klasama posječenog drveta donosi ministar. Osporenim članom 90. Zakona propisano je da nadoknadu za obavljanje poslova od opšteg interesa u šumama u privatnoj svojini iz člana 88. stav 1. tačka b) ovog zakona uplaćuju vlasnici privatnih šuma na račun javnih prihoda (stav 1), da osnovicu za obračun nadoknade za obavljanje poslova od opšteg interesa u šumama u privatnoj svojini u iznosu od 10% čini tržišna vrijednost neto posječene drvne mase utvrđena na mjestu utovara u transportno sredstvo (franko kamionski put) po cjenovniku korisnika šuma i šumskog zemljišta, kao i da se visina ove nadoknade obračunava i uplaćuje u postupku vršenja doznake, odnosno odobravanja sječe šume i izdavanja otpremnog iskaza (st. 2. i 3), te da bliži propis o načinu prikupljanja i trošenja nadoknade iz st. 1. i 2. ovog člana propisuje ministar (stav 4). U postupku ocjenjivanja osporenih odredbi Zakona o šumama Sud je imao u vidu da je članom 59. Ustava Republike Srpske, koji je zamijenjan Amandmanom LXXIV na Ustav Republike Srpske, utvrđeno da se zakonom uređuje zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta. Takođe, član 60. Ustava, kojim je utvrđeno da fizička i pravna lica ostvaruju svojinska prava na nepokretnosti prema njihovoj namjeni, u skladu sa zakonom (stav 1), te da se jemči svojina na poljoprivredno zemljište, a na šume i šumsko zemljište u zakonom utvrđenim granicama. Uz to, tač. 6. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske, prema kojim, Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, kao i druge odnose od interesa za Republiku.
Shodno navedenom ustavnom ovlašćenju, Zakonom o šumama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 75/08) uređuje se politika i planiranje, upravljanje i gazdovanje šumama i šumskim zemljištem, zaštita šuma, finansiranje i vrijednost šuma, katastar šuma i šumskog zemljišta i informacioni sistem u šumarstvu, imovinskopravni odnosi, kao i druga pitanje od značaja za šumu i šumsko zemljište radi unapređivanja i održivog korišćenja šuma i šumskog zemljišta i razvoja šuma, te istovremeno određuje da se odredbe ovog zakona primjenjuju na sve šume i šumsko zemljište, bez obzira na oblik svojine (član 1). Prema ovom zakonu šume i šumsko zemljište su prirodna dobra od opšteg interesa i uživaju posebnu zaštitu Republike Srpske, a pravo korišćenja šuma i šumskog zemljišta se može ograničiti kada je to u opštem interesu (član 2). Odredbom člana 3. Zakona propisano je da su šume i šumsko zemljište na teritoriji Republike u svojini Republike i drugih pravnih i fizičkih lica (član 3. stav 1). Pored toga, ovim zakonom je u članu 5. stav 1. propisano da su djelatnosti od opšteg interesa proučavanje kroz istraživanje, uzgoj, zaštita, planiranje, gazdovanje, održavanje i unapređivanje, dok je stavom 2. ovog člana propisano da se navedeni opšti interes ostvaruje: očuvanjem i unapređivanjem postojećih šuma i povećanjem površina pod šumama (tačka a), zaštitom šuma i šumskih zemljišta (tačka b), očuvanjem i unapređivanjem opštekorisnih funkcija šuma (tačka c), povećanjem doprinosa sektora šumarstva ukupnom društveno-ekonomskom razvoju Republike, optimalnom proizvodnjom drveta i nedrvnih proizvoda i drugih vrijednosti šuma (tačka g), izradom strateških dokumenata i planova za područje Republike ( tačka d), očuvanjem vlasništva nad postojećim šumama u svojini Republike (tačka đ), unapređivanjem i održavanjem površina šuma privatnoj svojini (tačka e), osnivanjem javnog preduzeća u skladu sa zakonom koji uređuje oblast javnih preduzeća (tačka ž), izgradnjom i održavanjem šumskih puteva (tačka z), proučavanjem šumskih ekosistema, njihovih komponenti i odnosa prema faktorima nastanka i razvoja (tačka i), nadzor nad primjenom propisa u oblasti šumarstva (tačka j), obezbjeđenjem sredstava za zaštitu i unapređenje šuma (tačka k), očuvanjem i razvojem genofonda šuma (tačka l), pružanje usluga šumarske struke u odnosu na polufunkcionalni koncept korišćenja ukupnih potencijala šuma (tačka lj), stalnim praćenjem stanja šuma (tačka m) i izvršavanjem i drugih poslova u skladu sa odredbama ovog zakona i podzakonskih propisa donesenih na osnovu njega (tačka n). Prema članu 6. Zakona, funkcije šuma mogu biti privredna (ekonomske) koje podrazumijeva proizvodnju drveta i drugih šumskih proizvoda, uključujući i lovnu divljač, radi ostvarivanja prihoda i opštekorisna funkcija, u koje spadaju ekološke funkcije, koje podrazumijevaju očuvanje biodiverziteta i zaštitu zemljišta, voda i klime, uključujući i pozitivnu ulogu u vezivanju ugljenika iz atmosfere, odnosno proizvodnji kiseonika, te socijalne, koje podrazumijevaju rekreaciju, turizam estetsku ulogu šuma, povoljan uticaj na zdravlje ljudi, obrazovanje, istraživanje, odbranu zemlje i zaštitu građevina i infrastrukture. Imajući u vidu navedene odredbe Ustava, kao i odredbe Zakona o šumama kojim je utvrđen način ostvarivanja opšteg interesa, te funkcije šuma, Sud je ocijenio da osporene odredbe Zakona o šumama nisu nesaglasne sa Ustavom. Naime, odredbama čl. 39, 70. i 72. Zakona, kojim je propisano upravljanje i gazdovanje šumama u privatnoj svojini, te način i uslovi za sječu u šumama u privatnoj svojini, kao i stavljanje u promet drveta i drvnih sortimenata se, po ocjeni Suda, ne ograničava se niti oduzima pravo svojine, već se samo uređuje pitanje korišćenja šuma i šumskog zemljišta u cilju očuvanja i unapređenja korišćenja šuma kao dobra od opšteg interesa. Stoga je, po ocjeni Suda, osporeno propisivanje saglasno ustavnom ovlašćenju zakonodavca da uređuje i obezbjeđuje uslove za zaštitu, korišćenje, unapređivanje i upravljanje šumama i šumskim zemljištem kao dobrima od opšteg interesa.
Uz to, Sud je ocijenio da se osporenim odredbama Zakona o šumama ne dovode u pitanje ustavni principi iz čl. 5, 48. i 49. Ustava, na koje se davalac inicijative poziva. Navedenim odredbama Ustava, u odnosu na koje, prema mišljenju davaoca inicijative, postoji nesaglasnost osporenih odredbi Zakona, propisano je da se ustavno uređenje Republike temelji pored ostalog, na vladavini prava (član 5. al. 4), da se prava i slobode zajemčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti (član 48), te da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, kao i da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2). Naime, po ocjeni Suda, Ustav (član 60) i Zakon o šumama su šume i šumsko zemljište, nezavisno od toga ko je njihov titular prava vlasništva, odredili kao dobra od opšteg interesa za Republiku koja imaju njenu posebnu zaštitu i koja se štite na način propisan Zakonom o šumama, iz čega proizlazi da se dobra od opšteg interesa mogu iskorišćavati samo pod uslovima i na način propisan odredbama Zakona o šumama.
Ocjenjujući osporeni član 90. Zakona, kojim je propisana obaveza vlasnika privatnih šuma da plate nadoknadu za obavljanje poslova od opšteg interesa, Sud je ocijenio da je osporena odredba u saglasnosti sa navedenim odredbama Ustava, prema kojima šume predstavljaju dobra od opšteg interesa za koja se zakonom uređuje zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje ovim dobrima, a takođe i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa.
U vezi sa zahtjevom davaoca inicijative da Sud ocijeni saglasnost osporenih odredbi Zakona o šumama sa članom II Ustava Bosne i Hercegovine, Sud je ocijenio da saglasno članu 115. Ustava Republike Srpske nije nadležan da odlučuje o saglasnosti osporenih odredbi Zakona o šumama sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpke, u ovom predmetu donio odluku bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.
Broj: U-69/11 PREDSJEDNIK
27. decembar 2012.godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman