Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 360. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) i ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu saglasnosti člana 360. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) i ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) sa članom 378. istog zakona, članovima 6. i 15. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/07 i 50/10), članom 239. tačka 1. Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 49/03) i članom 2. Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 25/06).

Odluka donesena 27. 12. 2012.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-71/11

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

27. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačke g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. decembra 2012. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 360. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) i ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu saglasnosti člana 360. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) i ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) sa članom 378. istog zakona, članovima 6. i 15. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/07 i 50/10), članom 239. tačka 1. Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 49/03) i članom 2. Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 25/06).

Obrazloženje

Luka Stanić iz Prijedora dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 360. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04). U inicijativi se navodi da je osporena zakonska odredba diskriminirajuća, odnosno da dovodi do povrede načela jednakosti građana utvrđenog članom 10. Ustava Republike Srpske. Po mišljenju davaoca inicijative, građanima koji su upoznati sa institutom zastare potraživanja predmetnom odredbom Zakona o obligacionim odnosima daje se prednost u odnosu na one koji ne poznaju ovaj pojam, čime su narušene ustavne garancije jednakosti pred zakonom i jednake pravne zaštite. Naime, kako se u inicijativi navodi, prema osporenoj odredbi, prigovor zastare potraživanja može se isticati samo u sudskom postupku, tako da građani koji ne pokrenu postupak i ne istaknu ovaj prigovor plaćaju zastarjele dugove uvećane za zatezne kamate, iako se radi o potraživanjima koja nisu obavezni izmiriti usljed nastupanja zastare. Pored toga, u inicijativi se navodi da je osporeni član Zakona o obligacionim odnosima suprotan članu 378. istog zakona, zatim članovima 6. i 15. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 87/07 i 50/10), članu 239. tačka 1. Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 49/03), kao i članu 2. Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 25/06). Na osnovu izloženog, davalac inicijative predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da član 360. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima nije u saglasnosti sa Ustavom i navedenim zakonima. U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske ističe se da navodi davaoca inicijative nisu ustavnopravno relevantni, jer potenciraju prvenstveno navodnu neusaglašenost Zakona o obligacionim odnosima sa određenim brojem drugih pozitivnih propisa, a da, shodno članu 115. Ustava, nije u nadležnosti Ustavnog suda da ocjenjuje međusobnu saglasnost pojedinih zakona. U odgovoru se takođe navodi da osporenom zakonskom odredbom nije došlo do povrede člana 10. Ustava, kako to smatra davalac inicijative, jer se posljedice koje pojedini građani mogu imati usljed nepoznavanja zakona ili neupućenosti u pogledu određenih pravnih instituta, ne mogu dovesti u vezu sa eventualnom povredom ustavnog načela ravnopravnosti. Pravni sistem Republike Srpske, kako se navodi, obezbjeđuje mehanizme koji neuke stranke, sa ciljem zaštite svojih pravnih interesa, mogu upotrijebiti kada za to postoje razlozi. Shodno navedenom, Narodna skupština predlaže da Sud ne prihvati datu inicijativu.

Osporenim članom 360. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da se sud ne može obazirati na zastarjelost ako se dužnik nije na nju pozvao.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti člana 360. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, Sud je, prije svega, imao u vidu da je tačkom 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, svojinske i obligacione odnose, te da se prema članu 122. Ustava, osnivanje, nadležnost i postupak pred sudovima uređuje zakonom. Pored toga, prema članu 10. Ustava, građani Republike Srpske su ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo. Zakonom o obligacionim odnosima je, shodno ustavnim ovlašćenjima, uređena oblast obligacija u privrednim odnosima i između fizičkih lica tako što su definisani osnovni instituti koji su zajednički za sve obaveze ˗ nastanak, dejstva i prestanak obligacija, zatim različite vrste obligacija, promjena subjekata u obligacionom odnosu, te pojedini imenovani ugovori u oblasti prometa roba i usluga. Između ostalog, osporenim članom 360. stav 3. ovog zakona, u okviru regulisanja pitanja zastarjelosti potraživanja, propisano je da sud po službenoj dužnosti ne vodi računa o zastarjelosti spornog potraživanja, već isključivo po prigovoru dužnika. Ova odredba znači da pravne posljedice zastarjelosti potraživanja ne nastupaju ipso iure, kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze, nego tek onda kada se dužnik, nakon proteka zakonom propisanog vremena, na nju pozove u toku postupka pred sudom. Ocjenjujući način na koji je predmetnom zakonskom odredbom regulisano ovo pitanje, Sud je utvrdio da ovakvim propisivanjem nije došlo do povrede načela ravnoprvnosti iz člana 10. Ustava, kako to smatra davalac inicijative. Zastarjelost potraživanja ustanovljena je sa ciljem obezbjeđivanja pravne sigurnosti i zaštite javnog interesa, ali istovremeno i radi zaštite opravdanih pojedinačnih interesa jedne od strana u obligacionom odnosu. Po ocjeni Suda, način na koji je osporenom odredbom propisano kako nastupaju pravne posljedice zastarjelosti ne dovodi do neravnopravnog tretmana subjekata koji se nađu u pravnoj situaciji na koju se odredba odnosi. Činjenica da stranka u postupku pred sudom eventualno nije upoznata sa mogućnošću isticanja prigovora zastarjelosti potraživanja ne dovodi je, po ocjeni Suda, u diskriminirajući položaj u odnosu na druga lica u uživanju prava na jednakost pred zakonom i jednake pravne zaštite koje garantuje član 10. Ustava. Sud, naime, smatra da nepoznavanje prava nije relevantno lično svojstvo koje bi, u smislu ove ustavne odredbe, moglo biti osnov za eventualnu povredu navedenih ustavnih garancija.

U pogledu zahtjeva davaoca inicijative za ocjenu saglasnosti člana 360. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima sa članom 378. istog zakona, zatim članovima 6. i 15. Zakona o opštem upravnom postupku, članom 239. tačka 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i članom 2. Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini, Sud je odlučio da ne prihvati inicijativu, jer prema članu 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost pojedinih zakona Republike Srpske, kao ni saglasnost zakona Republike Srpske sa zakonom donesenim na nivou Bosne i Hercegovine.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.

Broj: U-71/11 PREDSJEDNIK

27. decembar 2012. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman