Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da Odluka o davanju ovlašćenja Odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Ugljevik za davanje saglasnosti za privremeno priključenje korisnika na elektro mrežu, broj: 01-011-17/11, od 21. oktobra 2011. godine („Službeni bilten opštine Ugljevik“ broj 7/11), nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o prostornom uređenju i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10) Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11) i Zakonom o električnoj energiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 66/02, 29/03, 86/03, 111/04, 60/07, 114/07, 8/08 – prečišćeni tekst, br. 34/09, 92/09 i 1/11).
Odluka donesena 30. 01. 2013.
Predmeti (1)
U-91/11
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
30. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. januara 2013. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da Odluka o davanju ovlašćenja Odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Ugljevik za davanje saglasnosti za privremeno priključenje korisnika na elektro mrežu, broj: 01-011-17/11, od 21. oktobra 2011. godine („Službeni bilten opštine Ugljevik“ broj 7/11), nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o prostornom uređenju i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10) Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11) i Zakonom o električnoj energiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 66/02, 29/03, 86/03, 111/04, 60/07, 114/07, 8/08 – prečišćeni tekst, br. 34/09, 92/09 i 1/11).
Obrazloženje
Jovan Mitrović iz Ugljevika dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke o davanju ovlašćenja Odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Ugljevik za davanje saglasnosti za privremeno priključenje korisnika na elektro mrežu, broj: 01-011-17/11 od 21. oktobra 2011. godine („Službeni bilten opštine Ugljevik“ broj 7/11), koju je donijela Skupština opštine Ugljevik. Inicijativom se ističe da se „...materija kojom se ova odluka bavi odnosi na privremeni priključak na elektro mrežu a što je u nadležnosti distributera za isporuku električne energije a ne lokalne samouprave...“, te da „Skupština opštine nema nikakvog ustavnog niti zakonskog prava da odlučuje o ovim pitanjima“.
Skupština opštine Ugljevik dostavila je Ustavnom sudu Republike Srpske osporavanu Odluku, dok odgovor na navode iznesene u inicijativi nije dostavljen.
Odluka o davanju ovlašćenja Odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno- komunalne poslove opštine Ugljevik za davanje saglasnosti za privremeno priključenje korisnika na elektro mrežu donesena je na sjednici Skupštine opštine Ugljevik održane 21. oktobra 2011. godine.
U preambuli je konstatovano da se ista donosi na osnovu člana 30. alineja 2. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/04, 42/05 i 118/05), čl. 125. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 84/02), člana 2. tačka 1), člana 3. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/95, 18/95 i 51/02) i člana 26. Statuta opštine Ugljevik („Službeni bilten opštine Ugljevik“ br. 6/05, 4/07, 4/08, 5/09 i 4/12).
Članom 1. osporavane odluke ovlašćuje se Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove opštine Ugljevik da izdaje saglasnost fizičkim i pravnim licima za privremeni priključak korisnika na elektro mrežu kod nadležnog akcionarskog društva, a na osnovu izdatih lokacijskih uslova. Normom člana 2. propisuje se da se predmetna saglasnost izdaje na rok od godinu dana od dana izdavanja lokacijskih uslova. Član 3. Odluke definiše da, ukoliko do isteka roka, korisnik ne pribavi odobrenje za građenje, privremeni priključak će se, na osnovu rješenja komunalne policije opštine Ugljevik, isključiti sa elektro mreže, a na teret imenovanog korisnika. Za realizaciju Odluke je, članom 4. iste, zaduženo Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Ugljevik. Član 5. Odluke propisuje da ista stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku opštine Ugljevik“. U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporavane Odluke Sud je imao u vidu član 102. stav 1. tač. 2. i 6, te stav 2. Ustava Republike Srpske, kojima je utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, utvrđuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, da izvršava zakone, druge propise i opšte akte Republike čije izvršavanje je povjereno opštini, te da se sistem lokalne uprave uređuje zakonom.
Sud je, rješavajući u predmetu, prije svega, razmatrao legislativni okvir na kome je zasnovana osporavana odluka, pa je tako uzeo u obzir: član 30. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/01 i 42/05, 118/05), na koji se donosilac Odluke u preambuli poziva, koji definiše najvažnije nadležnosti Skupštine opštine, te alinejom 2. precizira da ista donosi odluke i druga opšta akta i daje njihovo autentično tumačenje; član 26. Statuta opštine Ugljevik („Službeni bilten opštine Ugljevik“ br. 6/05, 4/07, 4/08, 5/09 i 4/12) koji na isti način definiše nadležnosti Skupštine opštine te u osnovi predstavlja preuzet tekst člana 30. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 101/01, 42/05 i 118/05).
U preambuli Odluke navedeno je da se ista zasniva i na članu 125. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 84/02). Sud primjećuje da se donosilac iste poziva na Zakon o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke, navodeći da je isti objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 84/02. U „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 84/02, međutim, objavljen je prečišćeni tekst Zakona o uređenju prostora („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/96, 25/96, 10/98, 53/02, 64/02, 84/02 ̶ prečišćeni tekst, 14/03, 112/06 i 53/07), a koji je prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 55/10). Kako bi se otklonila mogućnost da je osporavana odluka zasnovana na zakonu koji je prestao da važi, tj. Zakonu o uređenju prostora („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/96, 25/96, 10/98, 53/02, 64/02, 84/02 ̶ prečišćeni tekst, 14/03, 112/06 i 53/07), Sud je razmotrio normu člana 125. oba predmetna zakona. Norma člana 125. Zakona o uređenju prostora („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/96, 25/96, 10/98, 53/02, 64/02, 84/02 ̶ prečišćeni tekst, br. 14/03, 112/06 i 53/07), definiše nadležnost resornog ministra da donosi rješenje o ovlašćenju za građenje, izradu prostorno-planske dokumentacije, definiše uslove koje treba ispunjavati lice u svrhu pribavljanja istog, te određena druga pitanja iz nadležnosti resornog Ministarstva.
Član 125. Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10) normira prava i obaveze jedinica lokalne samouprave, investitora, odnosno vlasnika bespravno započetih ili izgrađenih objekata ili dijelova objekata u postupku legalizacije.
Sud je, takođe, uzeo u obzir norme člana 2. stav 1. tačka 1) i člana 3. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/95, 18/95 i 51/02), a imajući u vidu da je isti bio na snazi u momentu donošenja osporavane odluke, te da se preambulom iste donosilac, između ostalog, poziva na predmetne odredbe. Relevantnim normiranjem se preciziraju komunalne djelatnosti od posebnog društvenog interesa pa se, kao takva, navodi proizvodnja i isporuka vode, koja obuhvata sakupljanje, prečišćavanje i isporuku korisnicima vode za piće i druge potrebe, vodovodnom mrežom do mjernog instrumenta korisnika uključujući i mjerni instrument (član 2. stav 1. tačka 1). Stavom 1. člana 3. propisuje se da opština obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti. Stavom 2. definiše se pravo opštine da osnuje javno komunalno preduzeće ili da obavljanje komunalnih djelatnosti može povjeriti i drugim preduzećima. Stav 3. istog člana propisuje da opština daje davaocu komunalne usluge na upravljanje i održavanje, komunalne objekte i uređaje individualne i zajedničke komunalne potrošnje. Sud konstatuje da je Zakon o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/95, 18/95 i 51/02) prestao da važi stupanjem na snagu novog Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11). Pozitivne norme člana 2. stav 1. i člana 3. tačka b) Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11) na identičan način uređuju materiju regulisanu članom 2. stav 1. tačka 1) ranije važećeg Zakona o komunalnim djelatnostima, dok je članom 6. (uz dodatna preciziranja koja nisu od značaja u ovom predmetu), te članom 7. stavovi 1. i 4, regulisana materija ranije tretirana članom 3. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/95, 18/95 i 51/02).
Imajući u vidu da odredbe osporavane Odluke zadiru u domen elektro-energetskog sektora, Sud je razmatrao relevantne propise iz predmetne oblasti.
Sud je uzeo u obzir Zakon o električnoj energiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 66/02, 29/03, 86/03, 111/04, 60/07, 114/07, 8/08 – prečišćeni tekst, br. 34/09, 92/09 i 1/11), i to prvenstveno normu člana 8. Zakona koja definiše elektroenergetske djelatnosti koje su predmet ovog zakona, određujući da se istima smatraju: proizvodnja električne energije, distribucija električne energije i trgovina i snabdijevanje električnom energijom. Takođe, član 51. alineja 2. precizira da se u elektroenergetskom sektoru izdaje elektroenergetska saglasnost, dok član 72. stav 1 istog Zakona propisuje da „za svaki pojedinačni priključak na elektrodistributivnu mrežu korisnik distributivnog sistema, prije pribavljanja odobrenja za građenje, pribavlja elektroenergetsku saglasnost“, a stavom 4. ovog člana decidirano je određeno da „o zahtjevu zadobijanje elektroenergetske saglasnosti odlučuje, putem javnog ovlaštenja, distributer, u skladu sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.“ Članom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o električnoj energiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 92/09) propisano je da regulisanje elektroenergetskih djelatnosti iz člana 8. Zakona vrši Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, kojoj je shodno članu 23. Zakona, između ostalog, u nadležnost povjereno donošenje opštih uslova za isporuku električne energije.
Regulatorna komisija za energetiku je, na osnovu zakonskog ovlašćenja, opštim uslovima za isporuku i snabdijevanje električnom energijom („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 85/08, 79/10, 67/12 i 90/12 ̶ prečišćeni tekst), u dijelu koji se odnosi na uslove za priključenje na elektrodistributivnu mrežu, bliže definisala procedure za izdavanje elektroenergetke saglasnosti. Članom 13. stav 1. Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom precizirano je da „elektroenergetsku saglasnost za priključenje objekata na distributivnu mrežu izdaje korisnik dozvole za distribuciju električne energije na distributivnom području gdje se nalaze objekti koji se priključuju“.
Shodno navedenom, a polazeći od relevantnih ustavnih i zakonskih odredaba, Sud je utvrdio da Odluka o davanju ovlašćenja Odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Ugljevik za davanje saglasnosti za privremeno priključenje korisnika na elektro mrežu broj: 01-011-17/11 („Službeni bilten opštine Ugljevik“ broj 7/11), od 21. oktobra 2011. godine, a koju je donijela Skupština opštine Ugljevik, ima karakteristike akta opšteg karaktera. Predmetna Odluka, iako daje konkretno ovlašćenje opštinskom odjeljenju, posredno, kroz sva buduća postupanja Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno komunalne poslove opštine Ugljevik djeluje erga omnes, te se njeno dejstvo ne iscrpljuje na pojedinačnom slučaju.
Sud je konstatatovao da je, u smislu člana 30. alineja 2. Zakona o lokalnoj samoupravi, a sljedstveno i članu 26. Statuta opštine Ugljevik, Skupština opštine Ugljevik ovlašćena da donosi akte opšteg karaktera.
Kada je riječ o mogućnosti da je donosilac osporavane odluke, istu, zasnovao, između ostalog, na članu 125. Zakona o uređenju prostora („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/96, 25/96, 10/98, 53/02, 64/02, 84/02 ̶ prečišćeni tekst, br. 14/03, 112/06 i 53/07), tj. u vrijeme donošenja Odluke nevažećeg Zakona, Sud utvrđuje da je razumno smatrati da se, u konkretnom slučaju, radi o pogrešci u navođenju broja „Službenog glasnika“ u kome je predmetni Zakon objavljen, te da je donosilac Odluke imao namjeru da istu zasnuje na pozitivnom propisu, tj. Zakonu o prostornom uređenju i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10).
Razumno je pretpostaviti da je donosilac Odluke, s obzirom na ingerencije koje ima te činjenicu da je osporavana odluka donesena nakon više od godinu dana od početka važenja Zakona o prostornom uređenju i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10), morao uzeti u obzir promjene zakonske regulative u relevantnoj oblasti. Imajući u vidu normativno određenje člana 125. Zakona o prostornom uređenju i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 55/10), jasno je da isto ne reguliše prava i obaveze organa lokalne zajednice u oblasti koju osporavana Odluka pretenduje da uredi. Štaviše, segment izdavanja elektroenergetske saglasnosti, uopšte, nije obuhvaćen predmetnim zakonom.
Sud je, takođe, utvrdio da je zasnivanje Odluke na navedenim članovima Zakona o komunalnim djelatnostima, ali i na Zakonu o komunalnim djelatnostima u cjelini, u potpunosti neosnovano, posebno imajući u vidu da isti ne utvrđuje djelatnost regulisanu osporavanom Odlukom, kao komunalnu djelatnost od posebnog interesa. Sud je imao u vidu da je članom 51. alineja 2. Zakona o električnoj energiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 66/02, 29/03, 86/03, 111/04, 60/07, 114/07, 8/08 – prečišćeni tekst, br. 34/09, 92/09 i 1/11) propisano da se elektroenergetska saglasnost izdaje u elektroenergetskom sektoru te da je članom 72. stav 4. ovog zakona, određeno da o zahtjevu za dobijanje elektroenergetske saglasnosti odlučuje, putem javnog ovlašćenja, distributer.
Shodno izloženom Sud je utvrdio da Skupština opštine Ugljevik nije bila ovlašćena za donošenje opšteg akta koji bi uređivao pitanje davanja ovlašćenja Odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Ugljevik za davanje saglasnosti za privremeno priključenje korisnika na elektro mrežu. Skupština opštine je na ovaj način prekoračila svoja zakonska ovlašćenja. Sud je utvrdio da je osporavana odluka donesena bez adekvatnog zakonskog osnova i od strane nenadležnog organa, što je čini nezakonitom u materijalnom i u formalnom smislu, čime je povrijeđeno načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske.
Cjeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno te da prikupljene informacije pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu, odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.
Broj: U-91/11 PREDSJEDNIK
30. januar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman