Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 9. i člana 19. stav (2) Zakona o održavanju zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11).
Odluka donesena 30. 01. 2013.
Predmeti (1)
U-78/11
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
30. 01. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. januara 2013. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 9. i člana 19. stav (2) Zakona o održavanju zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11).
Obrazloženje
Davorin Reljić iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 9. i člana 19. stav (2) Zakona o održavanju zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11). U inicijativi je navedeno da se osporenim članovima Zakona, protivno pozitivnim zakonskim propisima i odredbama Evropske konvencije za ljudska prava, zadire u prava etažnih vlasnika da učestvuju u postupcima koji imaju karakter privatnog prava koja se tiču njihovih nekretnina. Davalac inicijative, naime smatra da je osporeni član 9. Zakona suprotan Ustavom garantovanoj zaštiti svojine i ravnopravnosti svih oblika svojine, smislu i namjeni samog Zakona, te da je kontradiktoran sam sebi i unutar vlastitih tačaka. Osporeni član 19. stav 2. ovog zakona, po mišljenju davaoca inicijative, narušava pravo vlasnika da odlučuje o svojoj imovini i da njome upravlja, odnosno organu jedinice lokalne samouprave daje mogućnost da bilo koga postavi za „tutora“ ili „namjesnika“ na tuđoj imovini. Takođe, u inicijativi je navedeno da je besmisleno da umjesto vlasnika njihovom imovinom na bilo koji način upravlja i o njoj odlučuje neko drugi, a protiv volje i dozvole vlasnika. Obrazlažući razloge osporavanja navedenih članova Zakona davalac inicijative ističe da su osporena zakonska rješenja suprotna članovima 16, 45, 50. i 54. Ustava Republike Srpske i predlaže da Sud utvrdi navedenu nesaglasnost.
U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske, pored ostalog, ističe se da navodi inicijative ne stoje, odnosno da inicijativa ni u jednom segmentu ne postavlja pitanje ustavnopravnog karaktera. Naime, u odgovoru je navedeno da je podnosilac inicijative, neadekvatno stavljajući razloge cjelishodnosti određenih zakonskih rješenja u relaciju sa ustavnom normom, pogrešno tumačeći zakonski tekst, te praveći neistinite konstrukcije o implikacijama koje isti navodno prouzrokuje, paušalno konstatovao, navodnu, povredu Ustava. Pored toga, ukazuju na to da je nemoguće navode davaoca inicijative pojedinačno, a niti u njihovoj sveobuhvatnosti, dovesti u vezu sa navedenim ustavnim normama, pa predlažu da Sud, na osnovu izloženog, ne prihvati inicijativu.
Osporenim članom 9. Zakona o održavanju zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11) propisani su uslovi pod kojima etažni vlasnik može o svom trošku, bez prethodnog odobrenja ostalih etažnih vlasnika, u skladu sa odredbama Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10) izvršiti prepravke u stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade koji su u njegovom vlasništvu, uključujući i promjenu namjene. Tako je u tačkama a), b), v), g), i d) ovog člana propisano: da prilikom izvođenja ovih radova etažni vlasnik ne smije prouzrokovati oštećenja zgrade i drugih dijelova nepokretnosti, niti povredu onih interesa ostalih etažnih vlasnika koji zaslužuju zaštitu, a naročito promjenu vanjskog izgleda zgrade, te prouzrokovati opasnost za sigurnost lica, zgrade ili drugih stvari; ako je za promjenu neophodno zadiranje u zajedničke dijelove nepokretnosti, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena i kad se odnosi na dio zajedničke imovine koji je u neposrednoj funkciji ili direktnom kontaktu posebnog dijela etažnog vlasnika koji traži promjenu, a odnosi se na otvaranje dodatnih otvora, postavljanje vodova za rasvjetu, gas, energiju, vodu, kanalizaciju, telefoniju, radijskih ili televizijskih antena i slično; radi navedene promjene nije dopušteno zadiranje u one dijelove nepokretnosti koji su kao poseban dio u svojini drugog vlasnika bez njegovog odobrenja, osim za izvođenje radova kojima se trajno ne povređuje njegovo pravo ili čini trajna šteta, s tim da je tu štetu etažni vlasnik koji izvodi radove dužan odmah otkloniti ili pravično nadoknaditi; ako je za izvođenje radova potrebna dozvola nadležnog organa izdata u skladu sa građevinskim propisima, drugi etažni vlasnik koji tu promjenu mora da trpi odgovara za štetu koju bi prouzrokovao svojim radnjama kojima se onemogućava izvođenje radova i da za svu štetu koju drugi etažni vlasnik pretrpi zbog izvođenja ovih radova odgovara etažni vlasnik na čijem posebnom dijelu se radovi izvode. Osporenim članom 19. stav 2. ovog zakona propisano je da u slučaju kada se u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona ne osnuje zajednica za upravljanje zgradom, nadležni organ jedinice lokalne samouprave imenuje poslovno sposobno fizičko ili pravno lice kao privremenog zastupnika etažnog vlasnika, odnosno privremenog upravnika, sve dok se zajednica ne osnuje u skladu sa odredbama ovog zakona ili dok sud u vanparničnom postupku ne imenuje privremenog upravnika, na prijedlog bilo kojeg etažnog vlasnika ili na prijedlog privremenog upravnika.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih članova Zakona o održavanju zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11) Sud je imao u vidu član 60. stav 1. Ustava, kojim je utvrđeno da fizička i pravna lica ostvaruju svojinska prava na nepokretnostima prema njihovoj prirodi i namjeni, u skladu sa zakonom, kao i član 49. stav 2. Ustava, prema kome se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje.
Takođe, Sud je, pored osporenih odredaba člana 9. i člana 19. stav (2) Zakona o održavanju zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11), imao u vidu i odredbu člana 1. ovog zakona, kojom je propisano da se ovim zakonom uređuje održavanje stambenih zgrada, stambeno-poslovnih zgrada, stambenih zgrada sa garažama i poslovnih zgrada, te odredbu člana 2. stav (1), kojom je propisano da održavanje zgrade, u smislu ovog zakona, obuhvata izvođenje radova redovnog i investicionog održavanja stanova, poslovnih prostorija i garaža kao posebnih dijelova zgrade, te radova redovnog i investicionog održavanja zajedničkih dijelova zgrade.
U konkretnom slučaju je, po ocjeni Suda, pravno relevantna i odredba člana 3. stav (2) tačka e) Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/10), kojom je propisano da održavanje objekta podrazumijeva praćenje stanja objekta i izvođenje radova nužnih za sigurnost i zdravlje ljudi, očuvanje bitnih tehničkih karakteristika i drugih uslova propisanih za izgrađeni objekat, kao i izvođenje radova sanacije, koji ne utiču na dimenzije, konstruktivni sistem, vanjski izgled objekta, zaštitu životne sredine, te kojima se ne mijenjaju uslovi na osnovu kojih je objekat izgrađen.
Iz navedenih ustavnih i zakonskih odredaba, po ocjeni Suda, proizlazi da se svojinska prava na nepokretnostima mogu ograničiti pod uslovima i na način određen zakonom. Sud je, u vezi sa navedenim, ocijenio da, u konkretnom slučaju, osporenim zakonskim odredbama nisu ograničena, odnosno narušena prava vlasnika da odlučuju o svojoj imovini i da njome upravlju, kako tvrdi davalac inicijative, već se propisivanjem uslova za izvođenja radova definisanih osporenim članovima Zakona o održavanju zgrada, sprečava ili otklanja opasnost po život i zdravlje ljudi, odnosno obezbjeđuje sigurnost korisnika zgrade i okoline. Naime, imajući u vidu da svaki etažni vlasnik ima svoj posebni dio nepokretnosti koji isključivo koristi i njime raspolaže na osnovu svog prava svojine, Sud je ocijenio da se davanjem mogućnosti vršenja prepravki u stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade, uključujući i promjenu namjene, o svom trošku i bez predhodnog odobrenja ostalih etažnih vlasnika, ne ograničava svojinsko pravo bilo kojeg etažnog vlasnika, jer to i nije predmet uređivanja ovog zakona.U konkretnom slučaju, osporenim odredbama je propisana mogućnost izvršenja navedenih radova, u skladu sa Zakonom o uređenju prostora i građenju i tačno definisanim uslovima, kojima se, po ocjeni Suda, daje dovoljna garancija u zaštiti prava i sloboda i jednakost u njihovom ostvarivanju. Isto tako, Sud je ocijenio neosnovanim navode iz inicijative da se osporenom odredbom člana 19. stav 2. Zakona daje mogućnost da imovinom etažnih vlasnika, bez njihove saglasnosti, upravlja i odlučuje neko drugi. Naime, očigledno je da davalac inicijative pogrešno tumači ovu zakonsku odredbu, jer, na osnovu činjenice da su etažni vlasnici i vlasnici i suvlasnici i da upravljaju zgradom kao suvlasničkom stvari, po ocjeni Suda, logično je i jedino moguće da, u slučaju da ne osnuju zajednicu i odrede lice koje će obavljati poslove zajedničkog upravnika, to učini organ jedinice lokalne samouprave, kao privremeno rješenje. Propisivanje imenovanja privremenog zastupnika etažnih vlasnika, kao u osporenoj odredbi člana 19. stav 2. Zakona o održavanju zgrada, po ocjeni Suda, ne znači i ograničavanje svojinskih prava etažnih vlasnika, jer iz sadržaja osporene odredbe ovog zakona proizlazi da ne postoji ograničenje da se na prijedlog bilo kojeg etažnog vlasnika osnuje zajednica za upravljanje zgradom u skladu sa odredbama ovog zakona. Pored navedenog, imajući u vidu da se u odnosima uređenim ovim zakonom, slobode i prava građana i svojinska zaštita ne ostvaruju neposredno na osnovu Ustava, već na osnovu zakona, Sud je ocijenio da se osporenim zakonskim odredbama ne ograničavaju ustavne slobode i prava, niti nejednako tretiraju pojedini svojinski oblici, odnosno da navodi davaoca inicijative s pozivom na odredbe čl. 16, 45, 50. i 54. Ustava Republike Srpske nisu od uticaja na ustavnost osporenih odredaba Zakona.
Na osnovu člana člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), Sud je, zbog činjenice da je u konkretnom slučaju pravno stanje potpuno utvrđeno te da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.
Broj: U-78/11 PREDSJEDNIK
30. januar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman