Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnostičlana 16. Zakona o gasu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 86/07 i 121/12).

Odluka donesena 30. 01. 2013.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-89/11

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

30. 01. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 30. januara 2013. godine, donioje

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnostičlana 16. Zakona o gasu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 86/07 i 121/12).

Obrazloženje

Prijedlogom JP „Direkcija za izgradnju i razvoj grada“ Bijeljina pokrenut je postupak za utvrđivanje neustavnosti člana 16. Zakona o gasu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 86/07). Iz sadržine podnesenog prijedloga proizlazi da osporena odredba Zakona o gasu koja, kako navodi predlagač, sadrži nedovoljno preciziran pojam „novo“ nije u saglasnosti sa odredbom člana 66. stav 2. Ustava Republike Srpske. Nepreciznost u određivanju ovog pojma može, prema navodima predlagača, dovesti do proizvoljnosti prilikom odlučivanja o tome koje je postrojenje novo, a samim tim i do suštinske neravnopravnosti između „starog“ i „novog“, i to prije svega iz razloga što su novi objekti obavezni da se pridržavaju Zakona o koncesijama Republike Srpske. Po mišljenju predlagača, ograničavajući buduće investitore na jedan, isključivi model sticanja prava na građenje objekata u sektoru prirodnog gasa oni se dovode u neravnopravan položaj u odnosu na preduzeća koja se odranije bave istom djelatnošću, a vrše je prema odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima. Pri tome, po mišljenju predlagača, upućujući jedne na Zakon o komunalnim djelatnostima, a druge na Zakon o koncesijama, koji propisuju dijametralno suprotne uslove kako za izgradnju objekata gasne infrastrukture, tako i za njihovu operaciju i upotrebu, kao i za fiskalna opterećenja pod kojima se ista nalaze, uspostavlja se različit tretman preduzeća i organizacija koji se bave distribucijom gasa. S tim u vezi predlagač ukazuje na obavezupreduzeća i organizacija koji se tek počinju baviti distribucijom gasa na području Republike Srpske da plaćaju koncesionu naknadu, dok preduzeća koja već posjeduju objekte gasne infrastrukture takve obaveze nemaju budući da se na njih primjenjuje Zakon o komunalnim djelatnostima. Navedena neravnopravnost će, po mišljenju predlagača, dovesti i do neravnopravnosti građana s obzirom na to da će građani u opštinama gdje već postoji gasna infrastruktura imati nižu cijenu gasa i biti u povlašćenoj poziciji samo zato što je sistem ranije izgrađen u odnosu na one građane za koje će se sistem distribucije gasa tek biti građen i gdje će distributeri troškove poslovanja prenijeti na cijenu gasa koju naplaćuju građanima. Na ovaj način se, po mišljenju predlagača, ne dovodi u pitanje samo pomenuti princip iz člana 66. Ustava, već i odredbe Ustava koje se odnose na jednak položaj na tržištu i slobodno i otvoreno tržišno poslovanje, a uz to se posredno ograničava konkurencija i dovodi do potencijalnih monopolskih pozicija. Uz to, predlagač iznosi mišljenje i o nesaglasnosti osporene odredbe Zakona sa čl. 5. alineja 5. i čl. 10. Ustava, te ukazuje na probleme koji nastaju u primjeni zbog neusaglašenosti osporene odredbe Zakona sa Zakonom o komunalnim djelatnostima i Zakonom o javno-privatnom partnerstvu. U odgovoruNarodne skupštine Republike Srpske ističe se da je ovom odredbom regulisana eventualna buduća gradnja objekata za obavljanje djelatnosti u sektoru prirodnog gasa i kao takva odnosi se na sve adresate jednako i ravnopravno. U odgovoru se navodi da zakonodavac nije ocijenio da postoji opšti interes koji bi omogućio drugačije rješenje, dakle ono koje bi predviđalo povratno dejstvo norme i na subjekte koji su postupali bona fide, u okviru zakonodavstva važećeg u momentu preduzimanja pravnih radnji. S obzirom na navedeno, zakonodavac je, kako se navodi u odgovoru, smatrao da je najcjelishodnije precizirati ex tunc dejstvo osporenog člana 16. Zakona. Pored toga, u odgovoru se ukazuje na nenadležnost Suda da ocjenjuje međusobnu usaglašenost zakona, te ocjenu primjene osporene odredbe Zakona.

Osporenim članom 16. Zakona o gasu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 86/07 i 121/12) propisano je da se novi objekti u sektoru prirodnog gasa grade u skladu sa propisima o izgradnji objekata u Republici Srpskoj, a pravo na njihovu izgradnju stiče se u skladu sa Zakonom o koncesijama Republike Srpske.

Ocjenjujući ustavnost osporenog člana 16. Zakona o gasu Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, kao i osnovne ciljeve i pravce privrednog, naučnog i tehnološkog razvoja (tač. 6. i 8. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike).

Polazeći od navedenih ustavnih odredbi Zakonom o gasu uređuju se način organizovanja, regulacija i funkcionisanje sektora prirodnog gasa, uslovi za uredno, kvalitetno i sigurno snabdijevanje kupaca prirodnog gasa, način obavljanja djelatnosti proizvodnje, transporta, distribucije, snabdijevanja i skladištenja prirodnog gasa na teritoriji Republike Srpske (član 1. stav 1). Cilj ovog zakona je, prema članu 1. stav 2. ovog zakona, utvrđivanje kriterijuma i procedura koje se primjenjuju za davanje ovlašćenja za obavljanje djelatnosti iz sektora prirodnog gasa, obezbjeđenje zakonskog okvira preduzećima za pružanje javnih usluga za nesmetano snadbijevanje potrošača prirodnim gasom i nadzor nad obavljanjem ovih djelatnosti.

S obzirom na navedeno Sud je ocijenio da je propisivanje da se novi objekti za obavljanje djelatnosti u sektoru prirodnog gasa grade u skladu sa propisima o izgradnji objekata u Republici Srpskoj, a da se pravo na njihovu izgradnju stiče u skladu sa Zakonom o koncesijama Republike Srpske, kako je to propisano osporenom odredbom Zakona o gasu, pitanje cjelishodnosti, odnosno odgovarajuće zakonodavne politike u okviru Ustavom utvrđenog ovlašćenja zakonodavca da uređuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, kao i osnovne ciljeve i pravce privrednog, naučnog i tehnološkog razvoja.

Navodi predlagača o nedovoljnoj određenosti pojma „novi“ u osporenoj odredbi Zakona i dilemama koje navodno stvara u primjeni nisu, po ocjeni Suda, od značaja za pravilno rješavanje ove ustavnopravne stvari, jer nije riječ o tvrdnjama koje se tiču ustavnosti datog zakonskog rješenja, pa samim tim ni nadležnosti Ustavnog suda iz člana 115. Ustava. Uz to, Sud je utvrdio da su članom 3. Zakona o gasu date definicije određenih pojmova, između ostalog, i definicija pojma nova infrastruktura, koja, u smislu ovog zakona, znači sistem koji nije završen do stupanja na snagu ovog zakona.

Osporena odredba člana 16. Zakona o gasu nije, po ocjeni Suda, nesaglasna sa čl. 10, 50. i 66. stav 2. Ustava Republike Srpske, s obzirom na sadržinu ovih članova Ustava. Član 10. se odnosi na ravnopravnost građana Republike u slobodama, pravima i dužnostima i jednakost pred zakonom bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo, članom 50. je utvrđeno da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru, a članom 66. stav 2. – da su ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, ustavni položaj i prava jedinica lokalne samouprave osnova i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa. U pogledu zahtjeva predlagača za ocjenu saglasnosti osporene odredbe člana 16. Zakona o gasu sa odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima i Zakona o javno-privatnom partnerstvu, Sud je utvrdio da se radi o propisima iste pravne snage, a da Sud, saglasno odredbama člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost zakona.

Ostali navodi predlagača koji se odnose na primjenu osporene odredbe Zakona nisu u okviru nadležnosti Ustavnog suda, utvrđenih članom 115. Ustava.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.

Broj: U-89/11 PREDSJEDNIK

30. januar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnostičlana 16. Zakona o gasu… | Sudska praksa | Aktio