Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da Procedure rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj broj 18.01-052-81/11 od 13. januara 2011. godine i Procedure rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj broj 18.01-052-1682/11 od 27. aprila 2011. godine nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/05 i 110/08). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu Rješenja o visini zakupnine na ime alternativnog smještaja broj 18.01-052-1683/11 od 27. aprila 2011. godine.

Odluka donesena 20. 02. 2013.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-95/11

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

20. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5, člana 60. stav 1. tačke a) i b) i člana 61. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 20. februara 2013. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da Procedure rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj broj 18.01-052-81/11 od 13. januara 2011. godine i Procedure rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj broj 18.01-052-1682/11 od 27. aprila 2011. godine nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/05 i 110/08).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu Rješenja o visini zakupnine na ime alternativnog smještaja broj 18.01-052-1683/11 od 27. aprila 2011. godine.

Obrazloženje

Milorad Ilić iz Šipova dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Procedure rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj broj 18.01-052-81/11 od 13. januara 2011. godine, Procedure rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj broj 18.01-052-1682/11 od 27. aprila 2011. godine i Rješenja o visini zakupnine na ime alternativnog smještaja broj 18.01-052-1683/11 od 27. aprila 2011. godine, koje je donio ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske.U inicijativi se navodi da osporene procedure i rješenje nisu objavljeni u "Službenom glasniku Republike Srpske", iako se radi o opštim aktima koji moraju biti objavljeni, tako da je njihov sadržaj ostao nepoznat korisnicima alternativnog smještaja na koje se odnose. Nadalje, navodi se da je osporenim aktima propisano da stupaju na snagu danom donošenja, a da će se primjenjivati prije njihovog stupanja na snagu, dakle retroaktivno, čime je došlo do povrede čl. 109. i 110. Ustava Republike Srpske. Pored toga, davalac inicijative smatra da ministar za izbjeglice i raseljena lica nije imao ovlašćenje za donošenje osporenih procedura i rješenja, jer mu propisi na koje se pozvao donoseći ove akte ne daju ovlašćenje za njihovo donošenje. Takođe ističe da je osporenim propisivanjem došlo do povrede načela socijalne pravde iz člana 5. Ustava i načela ravnopravnosti građana koje je garantovano članom 10. Ustava, jer se predmetnim aktima lica koja alternativni smještaj koriste putem individualnog plaćanja zakupa dovode u neravnopravan položaj u odnosu na lica koja alternativni smještaj koriste na drugi način. Na osnovu navedenog predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporene procedure i rješenje nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. U odgovoru na inicijativu koji je dostavilo Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica navodi se da su osporene procedure i rješenje, koje je donio resorni ministar, akti internog karaktera i doneseni su sa ciljem da se olakša primjena zakonskih propisa kojima su regulisana pitanja izbjeglica, raseljeih lica i povratnika, prije svega državnim službenicima u odsjecima ovog ministarstva koji rješavaju statusna i imovinska prava i druge upravne stvari u prvom stepenu. Donosilac osporenih akata potvrđuje navode inicijative da ovi akti nisu objavljeni u "Službenom glasniku Republike Srpske", ali da se redovno objavljuju na internet stranici ovog ministarstva. U odgovoru se, dalje, navodi da se navedenim procedurama rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj bliže određuju način i uslovi za ostvarivanje prava za raseljena lica, povratnike i izbjeglice, vrsta alternativnog smještaja, prava i obaveze privremenih korisnika, kao i druga pitanja u vezi sa alternativnim smještajem. Posebno se ističe da se osporenim aktima niti oduzimaju, niti daju veća prava na alternativni smještaj od onih koja su propisana relevantnim zakonima. Na osnovu navedenog Minstarstvo za izbjeglice i raseljena lica predlaže da Sud ne prihvati ovu inicijativu. Osporenu Poceduru rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj broj 18.01-052-81/11 od 13. januara 2011. godine ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske donio je na osnovu člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) i čl. 41. i 42, a u vezi sa čl. 30. i 31. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine — prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 16/10) i čl. 14. i 17. Zakona o raseljenim licima, povratnicima i izbjeglicama u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 42/05). Ovim aktom su bliže utvrđeni način i uslovi ostvarivanja prava na alternativni smještaj za raseljena lica, povratnike i izbjeglice u Republici Srpskoj, vrste alternativnog smještaja, prava i obaveze privremenih korisnika, prestanak prava na alternativni smještaj, nadležni organ za utvrđivanje prava, kao i kontrolni mehanizmi u vezi sa alternativnim smještajem. Između ostalog, članom 32. ovog opšteg akta propisano je da ova procedura stupa na snagu danom donošenja, a primjenjivaće se od 1. januara 2011. godine. Pocedura rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj broj 18.01-052-1682/11 od 27. aprila 2011. godine donesena je na osnovu člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) i čl. 41. i 42, a u vezi sa čl. 30. i 31. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine — prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 16/10) i čl. 14. i 17. Zakona o raseljenim licima, povratnicima i izbjeglicama u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 42/05). Ovom procedurom takođe su utvrđeni način i uslovi ostvarivanja prava na alternativni smještaj za raseljena lica, povratnike i izbjeglice u Republici Srpskoj, vrste alternativnog smještaja, prava i obaveze privremenih korisnika, prestanak prava na alternativni smještaj, nadležni organ za utvrđivanje prava, kao i kontrolni mehanizmi u vezi sa alternativnim smještajem. Članom 32. ovog akta je propisano da ova procedura stupa na snagu danom donošenja, a primjenjivaće se od 1. aprila 2011. godine, te da se procedura rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj broj 18.01-052-81/11 od 13. januara 2011. godine stavlja van snage. Osporeno Rješenje o visini zakupnine na ime alternativnog smještaja broj 18.01-052-1683/11 od 27. aprila 2011. godine ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske donio je na osnovu člana 82. stav 2. Zakona o Republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 74/10 i 86/110) i člana 17. Procedure za ostvarivanje prava na alternativni smještaj. Tačkom 1. ovog rješenja utvrđena je visina zakupnine koju će Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske u 2011. godini uplaćivati na ime alternativnog smještaja po osnovu individualnog zakupa za sve korisnike koji to pravo ostvaruju. Prema tački 2. ovog akta, za realizaciju Rješenja se zadužuje Odjeljenje za imovinsko-pravne poslove i Odjeljenje finansijsko-planskih i računovodstvenih poslova. Tačkom 3. je određeno da Rješenje stupa na snagu danom donošenja, a primjenjivaće se od 1. januara 2011. godine, te da se Rješenje broj 18.01-052-81-1/11 od 24. marta 2011. stavlja van snage. Rješenje sadrži i obrazloženje u kojem je navedena visina namjenskih sredstava iz budžeta RS i raspoloživih sredstava iz Programa rješavanja problema raseljenih lica, povratnika i izbjeglica za 2011. godinu. Razmatrajući navode iz inicijative Sud je pošao od odredbe člana 109. Ustava, kojim je utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu, a prije stupanja na snagu zakoni, drugi propisi i opšti akti državnih organa objavljuju se u odgovarajućem službenom glasilu. Dakle, kako iz ovih ustavnih odredba proizlazi, uslov za stupanje na snagu i početak primjene opšteg akta je njegovo objavljivanje na odgovarajući način.

U vezi sa navedenim Sud je, prije svega, razmotrio pravnu prirodu osporenih akta. U pogledu predmetnih procedura rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj, Sud je ocijenio da se radi o opštim aktima republičkog organa uprave, kojima se bliže razrađuju pojedine odredbe Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine i Zakona o raseljenim licima, povratnicima i izbjeglicama u Republici Srpskoj radi njihove primjene, a ne aktima internog karaktera, kako to smatra njihov donosilac. Zbog toga, prema navedenoj odredbi Ustava, kao i prema članu 3. stav 2. alineja 1. Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 67/05 i 110/08) ovi opšti akti podliježu obaveznom objavljivanju u „Službenom glasniku Republike Srpske“ kako bi bili dostupni javnosti, te kako bi se sa njihovom sadržinom upoznali svi subjekti u Republici Srpskoj na koje se odnose.

S obzirom na činjenicu da su se osporene procedure rada primjenjivale i proizvele pravne posljedice, a nisu objavljene u „Službenom glasniku Republike Srpske“, već samo na internet stranici predmetnog ministarstva (što nije Ustavom i zakonom propisan način objavljivanja opštih akata ovakvog karaktera), Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do povrede ustavnih principa iz člana 109. Ustava, kao i povrede člana 3. stav 2. alineja 1. Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske.

U vezi sa navedenim utvrđenjem Sud je imao u vidu da je njegova primarna uloga zaštita ustavnosti i zakonitosti, odnosno zaštita vitalnih vrijednosti na kojima počiva ustavni sistem u cjelini, te da se neobjavljivanjem opštih akata na propisani način narušava integritet ustavnopravnog sistema Republike Srpske. Sud je, dakle, zauzeo stav da treba intervenisati u slučajevima kada se postavlja pitanje ustavnosti opšteg akta koji nije objavljen, a primjenjuje se i proizvodi pravne posljedice. Stoga je u konkretnom slučaju Sud utvrdio da osporeni opšti akti koji nisu objavljeni, u cijelosti nisu saglasni članu 109. Ustava, te je na taj način isključio njihovu primjenu. Pored toga, prihvatajući nadležnost za ocjenu opštih akata koji nisu objavljeni, Sud je imao u vidu da se pravne posljedice koje su nastale primjenom ovakvih opštih akata, shodno čl. 68. do 71. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, mogu otkloniti donošenjem utvrđujuće odluke Ustavnog suda.

U pogledu osporenog Rješenja o visini zakupnine na ime alternativnog smještaja Sud je utvrdio da ovaj akt ni po formi, ni po sadržini nema karakter opšteg pravnog akta, koji, prema članu 115. Ustava, može biti predmet ocjene od strane Ustavnog suda. Naime, ovo rješenje ne sadrži norme opšteg karaktera kojima se na opšti način uređuju pravni odnosi, već se njime određuje visina zakupnine koju će Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, saglasno namjenskim sredstvima, uplaćivati na ime alternativnog smještaja po osnovu individualnog zakupa za sve korisnike koji to pravo ostvaruju. Zbog toga je Sud, primjenom člana 37. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odlučio da zbog nenadležnosti ne prihvati inicijativu za ocjenu ovog rješenja.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, primjenom člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti i zakonitosti osporenih procedura rada, odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.

Broj: U-95/11 PREDSJEDNIK

20. februar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Utvrđuje se da Procedure rada za ostvarivanje prava na alternativni smještaj… | Sudska praksa | Aktio