Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 10. stav 2. tačka 43. i člana 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/11).
Odluka donesena 05. 03. 2013.
Predmeti (1)
U-99/11
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
05. 03. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 5. marta 2013. godine, donio je
ODLUKU
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 10. stav 2. tačka 43. i člana 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/11).
Obrazloženje
Raiffeisen bank dd Bosna i Hercegovina, koju zastupa Vojislav Puškarević iz Sarajeva, podnijela je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 10. stav 2. tačka 43. i člana 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/11). Predlagač je greškom, umjesto člana 15. osporenog zakona, označio član 11, ali iz sadržaja prijedloga u kojem je citirana odredba čija se ocjena traži, nesumnjivo proizlazi da je u pitanju član 15. ovog zakona. U prijedlogu se navodi da osporene odredbe člana 15. predmetnog zakona imaju retroaktivno dejstvo, čime je došlo do povrede člana 110. Ustava Republike Srpske, kao i člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Predlagač ističe da se retroaktivnost u konkretnom slučaju sastoji u obavezi banaka da ugovore zaključene prije stupanja na snagu ovog zakona, u kojima je ugovorena promjenljiva, a neodrediva nominalna kamatna stopa, odnosno promjenljivi neodredivi elemenat te stope, usklade sa odredbama člana 98ž st. 2. do 7. i člana 98j st. 3. i 4. tog zakona, u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. Takođe smatra da se usklađivanje ugovora sa predmetnim zakonskim odredbama ne može izvršiti jednostranom izmjenom od strane banaka, te da je član 15. Zakona veoma teško primijeniti u praksi zbog veoma velikog broja ugovora koje su banke zaključile sa korisnicima svojih usluga. U prijedlogu se dalje navodi da je osporeni član 10. stav 2. tačka 43. predmetnog zakona u direktnoj vezi sa članom 15, jer je njime propisana visina novčane kazne kojom će se kazniti za prekršaj banka, odnosno drugo pravno lice ukoliko ne postupi na način propisan članom 15. Zakona, zbog čega traži ocjenu i ove odredbe, ne navodeći izričito u čemu se ogleda njena neustavnost. Pored navedenog, predlagač traži da Sud, shodno članu 39. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske, donese rješenje kojim će obustaviti od izvršenja sve radnje usmjerene na primjenu člana 15. predmetnog zakona, do donošenja odluke Suda o ustavnosti osporenih zakonskih odredaba. U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da formulacija člana 15. osporenog zakona (kojim se poslije člana 129. osnovnog zakona dodaje novi član 129a), kojom je propisana obaveza da se sa čl. 98ž i 98j. st. 3. i 4. usklade ugovori o kreditu zaključeni prije stupanja na snagu ovog zakona, sadrži u sebi elemente retroaktivnosti, iako retroaktivna primjena predmetnog člana nije i direktno propisana. Dalje se ističe da član 110. stav 2. Ustava Republike Srpske omogućava da se zakonom predvidi da pojedine njegove odredbe imaju povratno dejstvo, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona. U odgovoru se ukazuje na činjenicu da je, u skladu sa navedenom ustavnom odredbom, Odlukom broj 01-1717/11 od 3. novembra 2011. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/11) utvrđeno da član 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama ima opšti interes za Republiku Srpsku. Donosilac osporenog zakona ističe da novi član 129a ovog zakona onemogućava banke da dovedu korisnike u nepovoljan položaj jednostranim povećanjem visine kamatne stope na koju on ne može uticati. Naime, članovima 98ž i 98j, sa čijim odredbama su banke obavezane da usklade svoje opšte akte i ugovore o kreditima, precizira se da novčana obaveza mora zadovoljavati kriterijume odredivosti, ukoliko njeno utvrđivanje zavisi od promjenljivih elemenata koji se zvanično objavljuju i na koje ne može uticati nijedna ugovorna strana. Isto tako, u cilju potpune i blagovremene informisanosti korisnika, banke se obavezuju da javno objave i korisniku učine dostupnim podatke o kretanju vrijednosti ugovorenih promjenljivih elemenata od kojih zavisi promjenljiva kamatna stopa, kao i da efektivnu kamatnu stopu obračunavaju i iskazuju na jedinstveno propisani način. Iz navedenih razloga, a cijeneći ustavnu obavezu zaštite potrošača, kao i značaj ovog pitanja za stabilnost bankarskog sektora koji je baziran na načelima javnog interesa, zakonodavac je, kako se u odgovoru ističe, utvrdio postojanje opšteg interesa za usvajanje osporenog člana 15, čije odredbe sadrže elemente povratnog dejstva. Pored toga, Narodna skupština smatra da osporenim propisivanjem nije došlo do povrede člana 7. Evropske konvencije o ljudskim pravima, te da su u tom dijelu navodi predlagača paušalni. Isto tako, donosilac predmetnog zakona ističe da je neosnovan zahtjev predlagača za obustavu od izvršenja svih radnji usmjerenih na primjenu člana 129a i noveliranog člana 123. stav 2. tačka 43. ovog zakona, jer prema članu 39. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske, Sud može naložiti obustavu izvršenja isključivo pojedinačnog akta ili radnje koja je preduzeta na osnovu opšteg akta čija se ustavnost ocjenjuje. Saglasno navedenom, predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, odbije prijedlog za uvrđivanje neustavnosti osporenih članova Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama. Osporenim članom 10. stav 2. tačka 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 116/11) izmijenjen je u cijelosti član 123. osnovnog zakona. Odredbom stava 2. tačka 43. ovog člana propisano je da će se novčanom kaznom od 20.000 KM do 100.000 KM kazniti za prekršaj banka, odnosno drugo pravno lice ako ne postupi na način propisan članom 129a ovog zakona. Članom 15. osporenog zakona propisano je da se poslije člana 129. dodaje novi član 129a, koji glasi: "Banka je dužna da svoje opšte akte poslovanja uskladi sa odredbama ovog zakona i propisima Agencije za bankarstvo, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana donošenja tih propisa. (stav 1). Banka je dužna da ugovore zaključene prije stupanja na snagu ovog zakona, u kojima je ugovorena promjenljiva, a neodrediva nominalna kamatna stopa, odnosno promjenljivi neodredivi element te stope, uskladi sa odredbama člana 98ž st. 2. do 7. i člana 98j st. 3. i 4. ovog zakona, u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu, tako da visina ugovorene promjenljive, a neodredive nominalne kamatne stope, odnosno promjenljivog neodredivog elementa te stope, ne može biti veća od njihove inicijalne visine (visine u momentu zaključenja ugovora). (stav 2) Odredbe člana 98ž. st. 2. do 7. i člana 98j st. 3. i 4. ovog zakona primjenjivaće se na sve obaveze po osnovu ugovora koje dospijevaju po isteku roka za usklađivanje ugovora iz stava 2. ovog člana. (stav 3) Banka, u roku utvrđenom za usklađivanje ugovora iz stava 2. ovog člana ne može povećavati visinu kamatnih stopa koristeći ugovorene neodredive elemente. (stav 4) Zabranjeno je banci da korisnicima po ugovoru naplaćuje posebnu naknadu za usklađivanje ugovora na način predviđen stavom 2. ovog člana, niti da radi toga od njih potražuje naknadnu dokumentaciju (stav 5)." U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Republike Srpske, Sud je, prije svega, imao u vidu da je tačkama 6, 10. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, svojinske i obligacione odnose, bankarski sistem i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. U navedenim ustavnim odredbama je, po ocjeni Suda, sadržano ovlašćenje zakonodavca, da Zakonom o bankama uredi osnivanje, poslovanje, upravljanje, superviziju i prestanak rada pravnih lica koja obavljaju poslove primanja novčanih depozita i davanje kredita (banaka) u Republici Srpskoj. Između ostalog, osporenim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama utvrđena je obaveza banaka da usklade ugovore zaključene prije stupanja na snagu ovog zakona, u kojima je ugovorena promjenljiva, a neodrediva nominalna kamatna stopa, odnosno promjenljivi neodredivi element te stope, sa odredbama ovog zakona kojima su propisani način određivanja novčane obaveze koja je predmet ugovora, te način utvrđivanja promjenljive kamatne stope. Pored toga, propisana je i visina novčane kazne kojom će se kazniti za prekršaj banka, odnosno drugo pravno lice ako ne izvrši usklađivanje svojih opštih akata poslovanja i zaključenih ugovora sa ovim zakonom.
Razmatrajući osporene zakonske odredbe u odnosu na navode predlagača o njihovom retroaktivnom dejstvu, Sud je imao u vidu da je članom 110. stav 1. i 2. Ustava utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo, a samo se zakonom može odrediti da pojedine njegove odredbe, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona, imaju povratno dejstvo.
Kako iz sadržaja člana 15. predmetnog zakona proizlazi, ovom zakonskom odredbom obuhvaćeni su i ugovori koji su zaključeni prije njegovog stupanja na snagu, dakle određena je primjena člana 15. na ranije nastale pravne odnose, što, po ocjeni Suda, dovodi do retroaktivnog dejstva ovog zakona.
U vezi sa navedenim, Sud je konstatovao da je Narodna skupština Republike Srpske, na osnovu člana 70. stav 1. tačka 2, člana 110. stav 2. Ustava Republike Srpske i člana 186. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 31/11), 3. novembra 2011. godine donijela Odluku broj 01-1717/11, koja je objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 116/11. Prema ovoj odluci, u postupku donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Republike Srpske, utvrđeno je da odredba člana 15. istog ima opšti interes za Republiku Srpsku.
Saglasno izloženom Sud je utvrdio da osporenim članom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama nisu narušene garancije iz člana 110. Ustava, imajući u vidu činjenicu da je u postupku donošenja ovog zakona utvrđeno postojanje opšteg interesa u pogledu ove zakonske odredbe. Istovremeno, imajući u vidu sadržaj, odnosno predmet regulisanja člana 15. Zakona, Sud smatra da je usklađivanje ranije zaključenih ugovora sa odredbama ovog zakona, u funkciji zaštite imovinskih prava građana - korisnika kredita, kao i načela pravne sigurnosti, s obzirom na činjenicu da se odredbom člana 15. Zakona onemogućavaju banke da tokom trajanja ugovornog odnosa jednostrano mijenjaju visinu kamatnih stopa na osnovu elemenata koji nisu sadržani u ugovoru i nisu poznati korisniku kredita u momentu zaključenja ugovora. Iz navedenih razloga, ovakav način propisivanja, po ocjeni Suda, osim ustavnopravnog, ima i značaj opšteg interesa.
U pogledu člana 10. stav 2. tačka 43. osporenog zakona, kojim je propisana visina novčane kazne kojom će se za prekršaj kazniti banka ili drugo pravno lice ako ne postupa na način propisan članom 129a ovog zakona, Sud je ocijenio da, s obzirom na naprijed navedeno, ova odredba ne dovodi do povrede ustavnog načela zabrane povratnog dejstva zakona i drugih propisa iz člana 110. Ustava.
Pored navedenog, Sud je utvrdio da predmetnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama nije došlo do povrede člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kojim su građani zaštićeni od odgovornosti za krivično djelo koje po zakonu nije postojalo u vrijeme njegovog izvršenja, i koji isključuje zabranu retroaktivnosti zakona ako se radi o krivičnm djelima koja su u vrijeme njihovog izvršenja bila kažnjiva po osnovu opštih pravnih načela priznatim od strane civilizovanih naroda. Sud je mišljenja da se osporene zakonske odredbe, imajući u vidu njihov sadržaj, ne mogu dovesti u vezu sa pravima koja su garantovana ovom odredbom Konvencije. Naime, osporenim članovima Zakona ne propisuje se krivična, već prekršajna odgovornost za nepoštivanje relevantne zakonske norme. Pored ovoga, kako je Sud već utvrdio, osporene norme, kako norme člana 10, odnosno člana 123. stav 2. tačka 43, koja propisuje prekršajnu odgovornost, tako i norma člana 15, odnosno člana 129a Zakona, za čije se nepoštivanje ova odgovornost propisuje, u skladu su sa Ustavom Republike Srpske, jer je adresatima norme člana 15. Zakona ostavljen rok za usklađivanje pravnih akata iz st. 1. i 2. člana 129a. Takođe, Sud je utvrdio da su norme člana 10. i člana 15. Zakona jasno definisane, te su objavljivanjem istog na ustavan način učinjene dostupnim svim relevantnim subjektima prava.
S obzirom na to da je ovom odlukom konačno odlučeno o ustavnosti osporenih zakonskih odredaba, Sud smatra da je bespredmetno razmatrati zahtjev predlagača za obustavu od izvršenja svih radnji usmjerenih na primjenu predmetnih članova Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.
Broj: U-99/11 PREDSJEDNIK
5. mart 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman