Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 31. stav 2. i člana 32. stav 1. Zakona o turizmu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 70/11).

Odluka donesena 05. 03. 2013.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-103/11

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

05. 03. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 60. stav 1. tač. d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 5. marta 2013. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 31. stav 2. i člana 32. stav 1. Zakona o turizmu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 70/11).

Obrazloženje

Udruženje putničkih agencija i turoperatera Republike Srpske „UPATRS“—Banjaluka, dana 23. decembra 2011. godine, podnijelo je prijedlog Ustavnom sudu Republike Srpske za utvrđivanje neustavnosti člana 31. stav 2. i člana 32. stav 1. Zakona o turizmu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 70/11). Iz sadržine prijedloga, iako predlagač osporava predmetni zakon u cjelini, proizlazi da se zahtjav, u suštini, odnosi na ocjenu ustavnosti člana 31. stav 2. i člana 32. stav 1. istog. Predlagač ističe da su odredbe Zakona kojima su utvrđeni uslovi za obavljanje turističke djelatnosti neprimjereni uslovima na tržištu, te da su rigorozniji u odnosu na relevantne propise „ostatka BiH“ kao i zemalja regiona. Upoređujući osporene odredbe Zakona sa odredbama Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 127/08) i Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07 – prečišćeni tekst), predlagač smatra da iste utvrđuju drugačije i nepovoljnije uslove (broj zaposlenih, stepen stručne spreme zaposlenih, iskustvo zaposlenih). Ističe, da se time privredna društva koja se bave turističkom djelatnošću dovode u neravnopravan položaj u odnosu na privredna društva i subjekte u drugim granama privređivanja. Na taj način, smatra predlagač, povrijeđene su odredbe čl. 50, 51. i 52. Ustava Republike Srpske kojima je utvrđeno ekonomsko i socijalno uređenje Republike Srpske. U odgovoru Narodne Skupštine se ističe da je prijedlog neuredan, nepotpun te da ne konkretizuje razloge eventualne neustavnosti Zakona. Navodi se da su odredbe članova 31. i 32. Zakona o turizmu kojima su propisani uslovi kadrovske osposobljenosti turističkih agencija, rezultat procjene zakonodavca da ti uslovi predstavljaju dovoljnu garanciju veće zaštite prava korisnika turističkih usluga, a što je u funkciji ekonomskog razvoja. Naglašava se da je intencija člana 32. Zakona da podstiče razvoj receptivnog turizma, kao i da sloboda privrednog djelovanja nije ograničena ovim Zakonom. Pored toga, ističe se da nije u nadležnosti Ustavnog suda Republike Srpske, da cijeni opravdanost i cjelishodnost zakonskih rješenja sve dok se zakonodavac kreće u okvirima svojih ingerencija te predlažu da Sud predmetni prijedlog odbije.

Osporenim članom 31. stav 2. Zakona o turizmu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 70/11) propisano je da poslove organizatora turističkog putovanja iz stava 1. ovog člana može da obavlja privredno društvo upisano u sudski registar za vršenje tih usluga, koje ima obezbijeđeno jemstvo za organizaciju turističkog putovanja i koje ima zaposleno najmanje četiri lica, od toga najmanje dva lica u punom radnom vremenu sa: a) stečenim VII stepenom stručne spreme ili završenim prvim studijskim ciklusom visokog obrazovanja u trajanju od četiri godine, odnosno 240 ECTS bodova, i to jedno lice iz oblasti društvenih nauka turističkog smjera i drugo lice iz oblasti društvenih nauka, b) najmanje jednom godinom radnog iskustva na odgovarajućim poslovima u agenciji ili na drugim poslovima u turizmu i v) znanjem najmanje jednog stranog jezika.

Osporeni član 32. stav 1. propisuje da, izuzetno od člana 31. ovog zakona, organizator turističkog putovanja registrovan kao privredno društvo koji organizuje i sprovodi sopstvene turističke paket-aranžmane ili izlete na području Republike, odnosno Bosne i Hercegovine, neposredno ih prodaje ili nudi na prodaju korisnicima turističkih usluga (rezidentima ili nerezidentima), odnosno obavlja poslove iz člana 22. ovog zakona koji se odnose isključivo na receptivni ili domaći turizam, može da obavlja te poslove ukoliko obezbijedi jemstvo za organizaciju turističkog putovanja i ima zaposlena najmanje dva lica, od toga najmanje jedno lice u punom radnom vremenu sa: a) stečenim VII stepenom stručne spreme ili završenim prvim studijskim ciklusom visokog obrazovanja u oblasti društvenih nauka turističkog ili ekonomskog smjera, b) najmanje jednom godinom radnog iskustva na odgovarajućim poslovima u agenciji ili na drugim poslovima u turizmu i v) znanjem najmanje jednog stranog jezika.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenog člana 31. stav 2. i člana 32. stav 1. Zakona o turizmu, Sud je imao u vidu tač. 6. i 8. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske, prema kojem Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose, zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, kao i osnovne ciljeve i pravce razvoja, te politiku i mjere za usmjeravanje razvoja. Takođe, Sud je imao u vidu da Ustav Republike Srpske: jemči zasnovanost ekonomskog i socijalnog uređenja na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50); utvrđuje da Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana (član 51); garantuje slobodno preduzetništvo koje se može samo zakonom ograničiti radi zaštite interesa Republike, čovekove okoline, zdravlja i bezbjednosti ljudi te zabranjuje monopole (član 52). Sud je, takođe, imao u vidu da je Zakonom o turizmu zakonodavac uredio oblast planiranja i razvoja turizma, turističkih subjekata, uslova za obavljanje turističke djelatnosti, turističkih (putničkih) agencija, turističkih vodiča, turističkih pratilaca i turističkih animatora, usluga u turizmu, promocije i unapređivanja turizma, podsticaja u turizmu, registra turizma, inspekcijskog nadzora, kao i druga pitanja od značaja za razvoj i unapređivanje turizma (član 1); da je precizno, između ostalog, definisao pojmove domaćeg turizma koji podrazumijeva turistička putovanja i boravak domicilnog stanovništva (rezidenata) u različitim turističkim destinacijama unutar granica sopstvene zemlje (član 2. tačka n), te pojam receptivnog turizma propisujući da se isti odnosi na turiste nerezidente koji borave u Republici, odnosno Bosni i Hercegovini (član 2. tačka nj); da je organizator turističkog putovanja privredno društvo koje prodaje sopstvene turističke paket ˗ aranžmane ili izlete posrednicima u organizaciji putovanja (subagentima) i neposredno ih prodaje krajnjim korisnicima turističkih usluga, te prodaje ili nudi na prodaju turistički paket - aranžman ili izlet drugog organizatora turističkog putovanja, odnosno obavlja sve poslove iz člana 22. ovog zakona - poslovi turističkih agencija (član 31. stav 1). Polazeći od navedenog Sud je ocijenio da je zakonodavac, u okviru svojih ingerencija, na jasan i nedvosmislen način odredio uslove koje mora ispunjavati privredno društvo za obavljanje poslova organizatora turističkih putovanja za različite vrste turističkih aranžmana (član 31. stav 2), odnosno poslova organizatora receptivnog i domaćeg turizma (član 32. stav 1).

S obzirom na to da ekonomske slobode (samostalnost privrednih subjekata, sloboda tržišta, ravnopravnost svih oblika svojine, zabrana monopola) nisu apsolutne već su određene zakonima i instrumentima ekonomske i socijalne politike, a u skladu sa aktuelnim potrebama društva, Sud je ocijenio da je u isključivoj nadležnosti zakonodavca da ovakve potrebe procijeni, te da rukovodeći se istima, usvaja adekvatnu legislativu. Ustavni sud konstatuje da ustavnopravni sistem Republike Srpske osigurava privredne subjekte od zloupotrebe faktičkog monopola obezbjeđujući administrativne i krivičnopravne mehanizme zaštite, te su, po ocjeni Suda, osporene odredbe Zakona o turizmu u saglasnosti sa čl. 50, 51. i 52. Ustava Republike Srpske.

Nadalje, Sud je ocijenio da, prema članu 115. Ustava Republike Srpske, nije u nadležnosti Ustavnog suda da cijeni cjelishodnost zakonskog rješenja, postojanje, eventualne, zloupotrebe monopola, međusobnu usaglašenost zakona, kao ni saglasnost zakona Republike Srpske sa zakonima Bosne i Hercegovine i okruženja.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.

Broj: U-103/11 PREDSJEDNIK

5. mart 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 31. stav 2. i člana 32… | Sudska praksa | Aktio