Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 28. stav 2. i člana 90. st. 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 73/10 i 104/11).

Odluka donesena 24. 04. 2013.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-106/11

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

24. 04. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tač. g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. aprila 2013. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 28. stav 2. i člana 90. st. 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 73/10 i 104/11).

Obrazloženje

Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 28. stav 2. i člana 90. st. 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 73/10 i 104/11). U inicijativi je navedeno da osporeni članovi ovog zakona nisu u skladu sa Ustavom Republike Srpske, međunarodnim konvencijama i Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, odnosno da se pozitivne antidiskriminatorske odredbe člana 1. stav 4. i čl. 7, 34. i 70. Ustava Republike Srpske ne primjenjuju, a član 2. Prvog Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, se, po mišljenju davaoca inicijative, krši. Takođe, davalac inicijative, pored navedenih, kao antidiskriminatorske odredbe citira i odredbu člana 45. stav 1. Ustava Republike Srpske, člana 14. Konvencije i Protokol 12. uz Evropsku konvenciju, Aneks 6. Opšteg okvirnog sporazuma za mir BiH, te član 8. stav 1. pod e. Evropske povelje za regionalne jezike ili jezike manjina, te ističe da je Republika Srpska, kao entitet u Bosni i Hercegovini, obavezna osigurati društvo koje se bori protiv diskriminacije po bilo kojem definisanom osnovu. Navodeći da Bošnjaci, iako konstitutivni narod u Republici Srpskoj, u praksi trpe diskriminatorski tretman, te putem određenih zakonskih rješenja predlažu da Sud, zbog svih iznesenih razloga, proglasi neustavnim član 28. stav 2. i član 90. st. 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju Republike Srpske.

Odgovor na navode iz inicijative, Ustavnom sudu Republike Srpske, dala je Narodna skupština Republike Srpske, u kome je, između ostalog, navedeno da je inicijativa nepotpuna i neuredna i da je davalac inicijative propustio da ponudi argumentaciju koja bi propratila navode o kršenjima navedenih dokumenata, te da je morao precizirati, pored osporenih članova osnovnog Zakona, i članove Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, kojima su ti članovi izmijenjeni. Takođe, pored navođenja ustavnog osnova za donošenje osporenog zakona, te konstatacije da Ustavni sud nije nadležan da cijeni usklađenost ovog zakona sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, ističu da se osporenim članom 28. stav 2, u relevantnom dijelu, propisuje da direktora i zamjenika direktora Agencije imenuje i razrješava Vlada, nakon sprovedenog postupka javne konkurencije, te da smatraju da su stručnost i rezultati postignuti u radu od primarnog značaja pri izboru lica na predmetne pozicije. Pored toga, navode da je osporenim članom izvršeno usklađivanje rada Agencije za akreditaciju visokoškolskih ustanova Republike Srpske sa zakonskim propisima koji regulišu sistem javnih službi. Smatraju, takođe, da se inicijativom samo izražavaju sumnje u dobre namjere zakonodavca i zabrinutost za realizaciju norme u praksi i da Sud inicijativu ne bi trebao prihvatiti zbog njene očigledne neurednosti, a ukoliko se upusti u meritum iste, ukazuju na to da nije neophodno u svakom zakonu koji predviđa neko imenovanje na način i po postupku regulisanom Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima, posebno regulisati i naglašavati obavezu postupajućeg organa, institucije da nastoji da obezbijedi ravnomjernu zastupljenost imenovanih lica iz reda konstitutivnih naroda i iz reda Ostalih, jer je ta obaveza utemeljena u navedenom zakonu. Naime, u odgovoru je naglašeno da Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima daje sistematski i proceduralni okvir i za sva buduća imenovanja te vrste koja mogu biti predviđena budućim zakonskim propisima. U vezi sa navedenim konstatuju da je Zakonom o visokom obrazovanju predviđeno da svi nastavnici koji se angažuju na visokoškolskim ustanovama u Republici Srpskoj moraju imati izbor u zvanje u skladu sa ovim zakonom, bez obzira na to da li su iz Republike Srpske, BiH ili iz inostranstva. Takođe, naglašavaju da nisu u mogućnosti da se izjasne o navodima kojima se ukazuje na kršenje odredaba Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, kojima je garantovana zabrana diskriminacije, zbog toga što se inicijativom samo navode odredbe koje se odnose na zabranu diskriminacije iz različitih pravnih izvora, bez dovođenja istih u kontekst sa osporavanim zakonskim normama. Isto tako, smatraju da je nemoguće dovesti u kontekst osporavane odredbe sa pozivom na član 8. stav 1. c Evropske povelje za regionalne jezike ili jezike manjina, ili član 2. Protokola II uz Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, jer su se ti navodi u inicijativi našli slučajno. Predlažu da Sud, imajući u vidu iznesenu argumentaciju, ne prihvati datu inicijativu. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 104/11), odnosno, po ocjeni Suda, stvarno osporenim članovima 2. i 7. ovog zakona, kojim su mijenjani član 28. stav 2. i član 90. st. 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 73/10), propisano je: da direktora i zamjenika direktora Agencije za akreditaciju visokoškolskih ustanova Republike Srpske imenuje i razrješava Vlada, nakon provedenog postupka javne konkurencije; da univerzitet može angažovati nastavnike i lektore koji imaju odgovarajući izbor sa drugog univerziteta iz Republike, BiH ili inostranstva za izvođenje nastave, a u skladu sa statutom univerziteta i da visoka škola može angažovati nastavnike koji imaju odgovarajući izbor sa druge visokoškolske ustanove iz Republike, BiH ili inostranstva za izvođenje nastave, a u skladu s statutom visoke škole.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredaba, Sud je, prije svega, imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da Srbi, Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi, Ostali i građani, ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju vlasti u Republici Srpskoj (član 1. stav 4); da su službeni jezici Republike Srpske jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda, da su službena pisma ćirilica i latinica i da su na području gdje žive druge jezičke grupe u službenoj upotrebi njihovi jezici i pisma na način određen zakonom (član 7); da se građaninu garantuje sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti i kulture i pravo upotrebe svog jezika i pisma i da niko nije dužan da se izjašnjava o svojoj nacionalnoj pripadnosti (član 34); da svako ima pravo na rad i slobodu rada, slobodan izbor zanimanja i zaposlenja i učešća u upravljanju i da je svakome, pod jednakim uslovima, dostupno radno mjesto i funkcija (član 39. st. 1. i 3); da Republika, u skladu sa zakonom, obezbjeđuje funkcionisanje javnih službi (član 61. stav 1); da Republika uređuje i obezbjeđuje sistem u oblasti radnih odnosa i obrazovanja (član 69. koji je zamijenjen Amandmanom XXXII tačka 12) i da Narodna skupština bira, imenuje i razrješava funkcionere, u skladu sa Ustavom i zakonom (član 70. stav 1. tačka 8).

Polazeći od navedenih odredaba Ustava Zakonom o visokom obrazovanju, uređeni su uslovi i način obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja kao djelatnosti od opšteg društvenog interesa u Republici, tako da je, po ocjeni Suda, zakonodavac bio ovlašćen da u osporenim odredbama propiše način i uslove za imenovanje i razrješenje direktora i zamjenika direktora Agencije za akreditaciju visokoškolskih ustanova Republike Srpske, kao i uslove kada za izvođenje nastave univerzitet može angažovati nastavnike i lektore sa drugog univerziteta iz Republike, BiH ili inostranstva, te kada može visoka škola angažovati nastavnike sa druge visokoškolske ustanove iz Republike, BiH ili inostranstva. Sud je, naime, ocijenio da ovakvim propisivanjem nije dovedeno u pitanje Ustavom garantovano pravo na rad i dostupnost, pod istim uslovima, radnog mjesta i funkcije, jer se osporene odredbe jednako odnose na sva lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji. Isto tako, po ocjeni Suda, osporenim zakonskim odredbama se ne pravi razlika među subjektima na koje se odnosi ni u smislu slobode izražavanja nacionalne pripadnosti i kulture i prava upotrebe svog jezika i pisma i da niko nije dužan da se izjašnjava o svojoj nacionalnoj pripadnosti, kao ni u smislu ravnopravnog i bez diskriminacije učestvovanja konstitutivnih naroda, Ostalih i građana u vršenju vlasti u Republici Srpskoj. Na ovaj način se, po ocjeni Suda, ne dovode u pitanje ni ostali navedeni ustavni principi, kao ni garancija o zabrani diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokola 12. uz Evropsku konvenciju, kako tvrdi davalac inicijative. Pored toga, Sud je na osnovu sadržaja osporenih zakonskih odredaba ocijenio neosnovanom i tvrdnju davaoca inicijative da se osporenim zakonskim odredbama krši, članom 2. Prvog Protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, zaštićeno pravo na obrazovanje, kao i to da se krši garantovana obaveza omogućavanja univerzitetskog ili drugog višeg obrazovanja na odgovarajućim regionalnim ili manjinskim jezicima, iz člana 8. stav 1. tačka e) Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima. U pogledu zahtjeva za ocjenu usklađenosti osporenih zakonskih odredaba sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, i Aneksom 6. Opšteg okvirnog sporazuma za mir BiH, kao tvrdnje davaoca inicijative da se pozitivne antidiskriminatorske odredbe člana 1. stav 4. i čl. 7, 34, 45. i 70. Ustava Republike Srpske ne primjenjuju, Sud je ocijenio da, prema odredbi člana 115. Ustava Republike Srpske, nije u njegovoj nadležnosti da cijeni usklađenost zakona koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske sa zakonima donesenim na nivou Bosne i Hercegovine, kao ni primjenu ustavnih i zakonskih odredaba.

Na osnovu člana člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), Sud je, zbog činjenice da je pravno stanje potpuno utvrđeno te da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje, Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, akademik prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.

Broj: U-106/11 PREDSJEDNIK

24. april 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio