Ustavni sud Republike Srpske
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 46. Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/10).
Odluka donesena 29. 05. 2013.
Predmeti (1)
U-23/12
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
29. 05. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. maja 2013. godine, donioje
ODLUKU
Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 46. Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/10).
Obrazloženje
„Moreti“ d.o.o. iz Prnjavora, zastupan po direktorici Ani Struhak, prijedlogom je pred Ustavnim sudom Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) pokrenuo postupak za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 46. Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/10), koji su zaključili Vlada Republike Srpske, reprezentativni većinski sindikat organizovan na nivou Republike – Savez sindikata Republike Srpske u ime radnika Republike Srpske i većinsko reprezentativno udruženje poslodavaca organizovano na nivou Republike – Unija udruženja poslodavaca Republike Srpske u ime poslodavaca Republike Srpske. Predlagač smatra da propisivanje kojim je u članu 46. Opšteg kolektivnog ugovora uređeno trajanje otkaznog roka za lica kojima otkaz ugovora o radu daje poslodavac nije u skladu sa normiranjem člana 135. stav 2. Zakona o radu – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07), a koji odgovara članu 121. stav 2. osnovnog teksta Zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03, 20/07), te stoga smatraju da je osporeni član nesaglasan Zakonu i članu 108. Ustava Republike Srpske.
U sadržinski istim odgovorima na navode predlagača koje su Ustavnom sudu dostavili Vlada Republike Srpske i Savez sindikata Republike Srpske ističe se, između ostalog, da je članom 135. stav 2, odnosno članom 121. stav 2, osnovnog teksta Zakona o radu propisano da otkazni rok ne može biti kraći od 15 kalendarskih dana, ukoliko otkaz ugovora o radu daje radnik, odnosno 30 kalendarskih dana, ukoliko otkaz ugovora o radu daje poslodavac, a da je osporenim članom Opšteg kolektivnog ugovora, u skladu sa članom 135. stav 3. i 4, prečišćeni tekst, što odgovara članu 121. stav 3. i 4. osnovnog teksta Zakona, na osnovu kriterijuma dužine radnog staža, trajanje otkaznog roka bliže određeno. S obzirom na izloženo smatraju da je osporena odredba zasnovana na zakonu i Ustavu te predlažu da Sud prijedlog odbije.
Opšti kolektivni ugovor („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/10) zaključili su, 5. maja 2010. godine, Vlada Republike Srpske, reprezentativni većinski sindikat organizovan na nivou Republike – Savez sindikata Republike Srpske u ime radnika Republike Srpske i većinsko reprezentativno udruženje poslodavaca organizovano na nivou Republike – Unija udruženja poslodavaca Republike Srpske u ime poslodavaca Republike Srpske, na osnovu čl. 156, 160. i 161. Zakona o radu – prečišćeni tekst, koji odgovaraju članovima 127m, 130. i 131. osnovnog teksta Zakona.
Osporenim članom 46. propisano je da u slučaju prestanka radnog odnosa otkazom ugovora o radu od strane poslodavca, otkazni rok zavisi od dužine radnog staža radnika i utvrđuje se za: a) radni staž od 2 do 10 godina .......... 30 dana
b) od 10 do 20 godina ............................ 45 dana
v) od 20 do 30 godina ............................. 75 dana
g) preko 30 godina ................................. 90 dana.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenog člana 46. Opšteg kolektivnog ugovora Sud je imao u vidu član 41. Ustava koji jemči slobodu sindikalnog organizovanja i djelovanja, tačke 6. i 12. Amandmana XXXII na Ustav, kojima je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske, prema kojim Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora te radne odnose, kao i član 108. stav 2. Ustava kojim je utvrđeno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
Sud je rješavajući u predmetu, takođe, imao u vidu da je Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03, 20/07), pored ostalog, uređeno zaključivanje i primjena kolektivnih ugovora (član 1. stav 1) kao i da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu bliže uređuju prava po osnovu rada, obim prava i način i postupak njihovog ostvarivanja (član 10. stav 1), te da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu ne može odrediti manji obim prava radnika od onog koji je određen ovim ili drugim zakonom, ako to nije izričito predviđeno zakonom, ali i da se ovim pravnim aktima mogu odrediti povoljnija prava od prava utvrđenih Zakonom, ako ovim zakonom nije izričito drugačije određeno (član 13); da otkazni rok ne može biti kraći od 15 kalendarskih dana ako otkaz ugovora o radu daje radnik, niti kraći od 30 kalendarskih dana ako otkaz ugovora o radu daje poslodavac, kao i da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu bliže uređuju slučajevi i uslovi za otkazni rok, trajanje otkaznog roka i druga pitanja u vezi sa pravima i obavezama radnika i poslodavca za vrijeme otkaznog roka te da ako otkaz ugovora o radu daje poslodavac, aktima iz stava 2. ovog člana određuje se duži otkazni rok za radnike sa dužim radnim stažom (član 121. st. 2, 3. i 4); da je, pored ostalog, propisano da reprezentativni sindikat i reprezentativno udruženje poslodavaca učestvuje u procesu kolektivnog pregovaranja, socijalnom dijalogu i konsultacijama sa partnerima na nivou svog organizovanja i djelovanja (član 127m); da se kolektivni ugovor može zaključiti za teritoriju Republike, za određenu grupaciju ili granu djelatnosti i za jednog ili više poslodavaca te da se njime ne može odrediti manji obim prava od onog koji je određen zakonom kao i da pri zaključivanju kolektivnog ugovora na strani radnika može biti sindikat koji ima najveći broj članova (reprezentativni sindikat), ili više sindikata istovremeno, a na strani poslodavca može biti poslodavac, više poslodavaca ili udruženje poslodavaca na odgovarajućem nivou organizovanja (član 130. st. 1, 2. i 4), te da su učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora na nivou Republike, kojim se utvrđuju osnovi za bliže uređivanje prava i obaveza radnika po osnovu rada, Vlada Republike Srpske, asocijacija sindikata organizovana na nivou Republike koja okuplja najveći broj članova sindikata, udruženje poslodavaca organizovano na nivou Republike čiji poslodavci zapošljavaju najveći broj radnika (član 131. stav 1). Sud je, nakon razmatranja relevantnih propisa, utvrdio da je Zakon o radu odredio okvire pregovaranja ugovornim stranama (član 121. st. 2) te predvidio da se aktima niže pravne snage bliže uredi, između ostalog, trajanje otkaznog roka s obzirom na dužinu radnog staža (član 121. st. 3. i 4), ostavljajući, pritom, konkretna rješenja volji partnera u zaključivanju ovih akata. Bliže regulisanje ovih pitanja je neophodan preduslov za potpunu primjenu Zakona o radu, uz uvažavanje principa da se nižim pravnim aktima, pa tako ni Opštim kolektivnim ugovorom, ne može predvidjeti manji obim prava od Zakonom priznatih. Imajući u vidu da je ovaj ugovor instrument primjene Zakona, partneri u njegovom zaključivanju su osporenim članom preciznije uredili uslovljenost dužine otkaznog roka lica kome poslodavac daje raskid ugovora o radu dužinom njegovog radnog staža, smatrajući da je interval od 30 do 90 dana adekvatan za ujednačeno određivanje zagarantovane dužine otkaznog roka. S obzirom na to da se Opštim kolektivnim ugovorom mogu odrediti povoljnija prava od prava utvrđenih Zakonom, ako to Zakon izričito ne zabranjuje (član 13. stav 2), a uvažavajući propisivanje iz člana 121. stav 4. Zakona, partneri u zaključivanju ovog akta su, usvajajući rješenje iz osporenog člana 46, postupali u skladu sa zakonskom normom koja određuje obligatornu donju (ne i maksimalnu) granicu od 30 dana trajanja otkaznog roka za radnike kojima poslodavac otkazuje ugovor o radu (član 121. stav 2). Ocjena cjelishodnosti ovakvog rješenja nije, shodno članu 115. Ustava, u nadležnosti ovog suda. Imajući u vidu izloženo Sud je ocijenio da su Vlada Republike Srpske, Savez sindikata Republike Srpske i Unija udruženja poslodavaca Republike Srpske, uređujući, na način iz osporenog člana 46. Opšteg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/10), prava i obaveze adresata koja nisu u potpunosti i cijelosti uređena Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03, 20/07), postupali u granicama ovlašćenja utvrđenih ovim zakonom.
Shodno navedenom Sud je ocijenio da spornim normiranjem nije povrijeđeno načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, prema kojem propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, akademik prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.
Broj: U-23/12 PREDSJEDNIK
29. maj 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman