Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvataju se inicijative za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/10).
Odluka donesena 29. 05. 2013.
Predmeti (1)
U-34/12
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
29. 05. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 29. maja 2013. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvataju se inicijative za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/10).
Obrazloženje
Dušan Vanovac iz Bijeljine i Mirko Anđelić iz Kozarske Dubice dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijative za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/10). Dušan Vanovac smatra da osporena zakonska odredba dovodi do povrede prava na rad pod jednakim uslovima, koje je garantovano Ustavom Republike Srpske, čime je, po njegovom mišljenju, istovremeno narušeno i pravo na život pod jednakim uslovima. U ovoj inicijativi se, naime, navodi da su osporenim propisivanjem, kojim je određeno koji subjekti se mogu pojaviti u svojstvu punomoćnika u upravnom postupku, dovedene u neravnopravan položaj agencije za pružanje intelektualnih usluga pravne prirode, odnosno pravnici koji pružaju pravnu pomoć, jer su predmetnom zakonskom odredbom onemogućeni da se bave zastupanjem stranaka u tom postupku. Mirko Anđelić u svojoj inicijativi iznosi stav da se osporenom zakonskom odredbom, suprotno Ustavu, građanima uskraćuje sloboda izbora, što nije u saglasnosti sa članom 19. Ustava kojim je zajemčeno pravo na odbranu i pravo na slobodan izbor branioca, te sa članom 25. Ustava, kojim je garantovana sloboda opredjeljenja, savjesti i uvjerenja. Shodno navedenom, davaoci inicijativa predlažu da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporeni član 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o opštem upravnom postupku nije u saglasnosti sa Ustavom.
S obzirom na to da je posebnim inicijativama tražena ocjena ustavnosti iste odredbe Zakona o opštem upravnom postupku, Sud je, saglasno članu 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/12), odlučio da o inicijativama vodi jedinstven postupak, pripajajući inicijativu broj U-59/12 prvoprispjeloj inicijativi broj U-34/12.
U odgovoru na inicijativu Dušana Vanovca, koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske, navodi se da davalac inicijative u konkretnom slučaju proizvoljno tumači pravo na rad, slobodu rada i ostala prava garantovana članom 39. Ustava. Pravo na rad, kako se u odgovoru ističe, podrazumijeva jednake mogućnosti u pristupu zaposlenju svima, bez obzira na statusne i druge različitosti, a sloboda rada – pravo pojedinca da slobodno, prema svojim umnim i fizičkim sposobnostima, bira svoje zanimanje i zaposlenje. U odgovoru se takođe ističe da su neosnovani navodi inicijative o povredi prava na život, jer je članom 11. Ustava utvrđeno da je život čovjeka neprikosnoven, što podrazumijeva da država donosi i efikasno primjenjuje zakone kojima se kažnjava namjerno ubijanje od strane pojedinaca ili predstavnika vlasti koji postupaju van granica ovlašćenja. Pored toga, donosilac osporenog zakona ukazuje na to da nezadovoljstvo davaoca inicijative određenim zakonskim rješenjima može biti predmet samo zakonodavne procedure, ali ne i ocjene ustavnosti, zbog čega moguće drugačije uređenje predmetne materije nije ustavnopravno relevantno. U pogledu navoda o povredi člana 19. Ustava, koje je u inicijativi iznio Mirko Anđelić, u odgovoru se ističe da se ovom ustavnom odredbom jemči pravo na odbranu i slobodan izbor branioca u krivičnom postupku, te da davalac inicijative pogrešno dovodi u vezu sa navedenim članom Ustava osporenu zakonsku normu kojom je regulisano pitanje punomoćnika u upravnom postupku. Slijedom navedenog, donosilac osporenog zakona predlaže da Sud ne prihvati date inicijative. Članom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/10) propisano je da se u Zakonu o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 13/02 i 87/07) član 46. stav 1. mijenja i glasi: "Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo ili zaposleni kod službe za besplatnu pravnu pomoć, za pravna lica – zaposleni kod tog pravnog lica, a za fizička lica bračni, odnosno vanbračni supružnik stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini."
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o opštem upravnom postupku, Sud je, prije svega, imao u vidu da je tačkama 10. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Pored toga, Sud je imao u vidu i ustavne garancije iz člana 49. Ustava, prema kojem se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih uređuju zakonom, a zakonom se može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. Sud je, takođe, uzeo u obzir i odredbu člana 16. Ustava, prema kojoj svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Saglasno citiranim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o opštem upravnom postupku su uređena pravila postupka po kojem su dužni da postupaju državni organi kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinca, pravnog lica ili druge stranke, zatim organi grada i opštine kada na osnovu zakona obavljaju poslove državne uprave, kao i preduzeća, ustanove i druge organizacije, kada u vršenju javnih ovlašćenja, rješavaju u upravnim stvarima. Navedeno ustavno ovlašćenje, po ocjeni Suda, obuhvata i ovlašćenje zakonodavca da u okviru propisivanja pravila upravnog postupka uredi i pitanje načina zastupanja stranaka, odnosno, kako je to normirano osporenim članom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o opštem upravnom postupku, odredi subjekte koji se mogu pojaviti u svojstvu punomoćnika stranke u ovom postupku. Prema odredbama člana 41. stav 1. i člana 45. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 13/02, 87/07 i 50/10), stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku, a stranka odnosno njen zakonski zastupnik može odrediti i punomoćnika koji će je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave. Zakon, dakle, ne obavezuje stranke da u upravnom postupku angažuju punomoćnika koji će ih zastupati, već im je ostavio na volju da odluče da li će lično preduzimati radnje u postupku ili će to učiniti preko punomoćnika. Sud smatra da je legitimni interes Republike da zaštiti autoritet organa koji postupaju po pravilima upravnog postupka, kao i ugled pojedinca koji je stranka ili učesnik u tom postupku, te da propisivanjem tačno određenog kruga subjekata koji se mogu pojaviti kao punomoćnici, osigura provođenje osnovnih načela upravnog postupka – načela zaštite prava stranaka i zaštite javnog interesa, načela efikasnosti, načela ekonomičnosti postupka i dr. Propisujući da punomoćnik može biti, između ostalog, advokat ili advokatsko društvo, na koje se u inicijativama posebno ukazuje, zakonodavac je, po mišljenju Suda, zbog složenosti postupka, prije svega imao za cilj povećanje kvaliteta i profesionalizma u pružanju pravne zaštite u zastupanju, te sprečavanje nadripisarstva. Na ovaj način je istovremeno omogućeno da se o pravima i obavezama stranaka u upravnom postupku odluči djelotvorno i u razumnom roku. Ovakvim normiranjem, po ocjeni Suda, nisu narušene ustavne garancije o pravu na rad i dostupnosti radnog mjesta pod jednakim uslovima, iz člana 39. Ustava, kako se to tumači u jednoj od datih inicijativa. Osporenom zakonskom odredbom, naime, nisu dovedeni u neravnopravan položaj diplomirani pravnici koji se ne bave advokaturom kao profesijom, s obzirom na to da je obavljanje advokature kao samostalne djelatnosti podjednako dostupno svim licima pod uslovima propisanim zakonom. Pitanje cjelishodnosti i opravdanosti ovakvih zakonskih rješenja, odnosno da li je trebalo proširiti krug subjekata koji mogu biti punomoćnici u upravnom postupku, prema članu 115. Ustava, ne ulazi u domen ustavnosudske kontrole, jer je stvar zakonodavne politike na koji način će, u okviru Ustavom utvrđenih principa, biti regulisano koja se fizička i pravna lica mogu pojaviti u svojstvu punomoćnika u ovom postupku. Sud je takođe ocijenio da osporenim propisivanjem nije došlo do povrede člana 19. Ustava, jer ova ustavna odredba jemči pravo na odbranu i slobodan izbor branioca u krivičnom postupku, sa ciljem da se obezbijedi stručna odbrana i pravično suđenje licima koja su osumnjičena ili okrivljena da su izvršila krivično djelo, dok je, nasuprot tome, osporenim članom 8. predmetnog zakona uređeno pitanje punomoćnika u upravnom postupku, zbog čega se ova odredba ne može razmatrati i ocjenjivati u odnosu na član 19. Ustava. Isto tako, Sud je utvrdio da predmetnom zakonskom odredbom nisu narušene ni garancije iz člana 25. Ustava, jer su ovom ustavnom odredbom zajemčeni sloboda misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja, tako da se pitanje ograničenja kruga subjekata koji mogu biti punomoćnici stranaka u upravnom postupku, a koje se postavlja u inicijativi, ne može razmatrati u kontekstu navedene odredbe Ustava. Sud je, pored toga, ocijenio neosnovanim i navode davaoca incijative o povredi prava na život, jer materija koju reguliše osporena zakonska odredba ne može se dovesti u vezu sa ustavnim garancijama iz člana 11. Ustava kojim se jemči neprikosnovenost ljudskog života.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, u skladu sa članom 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o opštem upravnom postupku odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, akademik prof. dr Snežana Savić i Avdo Špiljak.
Broj: U-34/12 PREDSJEDNIK
29. maj 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman