Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 2. stav 2. Odluke o komunalnoj naknadi broj 01-022-37/12 od 29. marta 2012. godine («Službeni glasnik Opštine Brod» broj 3/12) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o komunalnim djelatnostima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 124/11).

Odluka donesena 26. 06. 2013.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-49/12

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

26. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. juna 2013. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da član 2. stav 2. Odluke o komunalnoj naknadi broj 01-022-37/12 od 29. marta 2012. godine («Službeni glasnik Opštine Brod» broj 3/12) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o komunalnim djelatnostima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 124/11).

Obrazloženje

Mato (Ivan) Krajinović iz Broda dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 2. stav 2. Odluke o komunalnoj naknadi broj 01-022-37/12 od 29. marta 2012. godine («Službeni glasnik Opštine Brod» broj 3/12), koju je donijela Skupština Opštine Brod. U inicijativi je navedeno da je osporeni član ove odluke u suprotnosti sa odredbama člana 24. Zakona o komunalnim djelatnostima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 124/11), jer različito, u odnosu na zakonske odredbe, određuje obveznike plaćanja komunalnih usluga. Davalac inicijative, naime, smatra da Skupština Opštine ne može svojom odlukom odrediti kao obveznike plaćanja komunalne naknade isključivo vlasnike stambenog, poslovnog ili drugog prostora, te u vezi stim navodi da se osporenim odredbama člana 2. stav 2. Odluke o komunalnoj naknadi osporava pravo zakupodavca da pismenim ugovorom, ovjerenim od strane nadležnog organa, prenese obavezu plaćanja na zakupca. Pored toga, ukazuje na odredbe osporene odluke po kojima zakupci stana ili poslovnog prostora kao stvarni korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje mogu biti i oslobođeni plaćanja te obaveze. Na osnovu navedenog predlaže da Sud utvrdi neustavnost i nezakonitost osporenih odredaba Odluke o komunalnoj naknadi. U odgovoru na navode iz inicijative, koji je Ustavnom sudu dostavila Skupština Opštine Brod, pored ostalog, navedeno je da osporeni član 2. stav 2. Odluke o komunalnoj naknadi nije u suprotnosti sa Zakonom o komunalnim djelatnostima, jer se ovom odredbom ne isključuje nijedna kategorija obveznika plaćanja komunalne naknade, već se propisuje da se rješenja na ime ove naknade prvenstveno izdaju i dostavljaju vlasnicima. Na ovaj način se, po njihovom mišljenju, ne osporava način plaćanja komunalne naknade, odnosno osporenom odredbom Odluke, kako je navedeno, ne određuje se ko će, u slučaju postojanja pravnog posla između vlasnika i korisnika stambenog, poslovnog ili drugog prostora, platiti naknadu, jer je to stvar onih koji su taj posao i zaključili. Ističu da je cilj ovakvog propisivanja obezbjeđivanje veće efikasnosti u naplati navedene komunalne naknade, jer je često vođenje postupka naplate komunalne naknade skuplje od same visine te naknade.Takođe, osporavaju i osnovanost tvrdnje davaoca inicijative o nemogućnosti određenih kategorija obveznika za oslobađanje od plaćanja komunalne naknade i navode da su članom 14. osporene odluke propisani objekti i namjena u koju se koriste, te lica koja su oslobođena od plaćanja ove naknade. Navodeći da je osporena odluka donesena na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima, predlažu da Sud ne prihvati inicijativu. Odluku o komunalnoj naknadi broj 01-022-37/12 od 29. marta 2012. godine («Službeni glasnik Opštine Brod» broj 3/12), Skupština Opštine Brod je donijela na osnovu člana 30. Zakona o lokalnoj samoupravi («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 101/04, 42/05 i 118/05), člana 22. Zakona o komunalnim djelatnostima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 124/11), člana 36. alineja 2. Statuta Opštine Brod – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Opštine Brod» br. 12/09 i 9/10) i člana 112. Poslovnika Skupštine Opštine Brod – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Opštine Brod» broj 12/09). Osporenim odredbama člana 2. stav 2. ove odluke propisano je da su obveznici plaćanja komunalne naknade isključivo vlasnici stambenog, poslovnog ili drugog prostora, a samo izuzetno korisnici, nosioci stanarskog prava, zakupci u slučaju da vlasnici nisu poznati ili nisu dostupni.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenog člana 2. stav 2. Odluke o komunalnoj naknadi («Službeni glasnik Opštine Brod» broj 3/12), Sud je imao u vidu Ustav Republike Srpske, kojim je u članu 102. stav 1. tačka 2. utvrđeno da opština preko svojih organa u skladu sa zakonom uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, kao i član 108. stav 2. kojim je utvrđeno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Takođe, Sud je imao u vidu i relevantne odredbe Zakona o komunalnim djelatnostima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 124/11), kojim je propisano: da je korisnik komunalne usluge fizičko lice, preduzetnik, udruženje građana, privredno društvo i druga pravna lica, organi, organizacije i institucije javnih službi koji na zakonit način koriste komunalne proizvode i usluge (član 3. tačka t); da se, izuzetno, komunalna usluga može uskratiti korisniku ako odbije da zaključi ugovor o korišćenju komunalne usluge ( član 19. stav 2. tačka g); da skupština jedinice lokalne samouprave, u skladu sa ovim zakonom, propisuje obavezu plaćanja komunalne naknade za korišćenje objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje (član 22. stav 1); da se komunalna naknada određuje prema jedinici izgrađene korisne površine (m2) za stambeni, poslovni i pomoćni prostor i objekte društvenog standarda (član 23.); da su obaveznici naknade iz člana 23. ovog zakona vlasnici stambenog, poslovnog ili drugog prostora, nosioci stanarskog prava, zakupci stambenog, poslovnog ili drugog prostora, odnosno fizička i pravna lica koja su korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje (član 24) i da je jedinica lokalne samouprave dužna da uskladi propise o vršenju komunalnih djelatnosti sa odredbama ovog zakona i donese propisane odluke u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona (član 41). Imajući u vidu navedene ustavne i zakonske odredbe Sud je ocijenio da ovlašćenja skupštine jedinice lokalne samouprave iz člana član 22. stav 1. Zakona o komunalnim djelatnostima ne daju osnov da se aktom opštine, mimo zakonom utvrđenih obveznika plaćanja komunalne naknade, propisuje da su to isključivo vlasnici stambenog, poslovnog ili drugog prostora, a samo izuzetno, korisnici, nosioci stanarskog prava, zakupci u slučaju da vlasnici nisu poznati ili nisu dostupni. Sud je utvrdio da je članom 2. stav 1. Odluke o komunalnoj naknadi, identično zakonskom normiranju, propisano pitanje obveznika komunalne naknade, zbog čega je drugačije propisivanje istog pravnog pitanja, iz osporenog stava 2. ovog člana, nesaglasno sa članom 24. Zakona o komunalnim djelatnostima, pa i onda kada takvo propisivanje ima cilj da se rješenja na ime ove naknade prvenstveno izdaju i dostavljaju vlasnicima, kako tvrdi donosilac osporene odluke. Naime, navedenim zakonskim odredbama je propisano da je obveznik plaćanja komunalne naknade isključivo korisnik koji je u obligacionom odnosu sa davaocem komunalne usluge i komunalna usluga data jednom korisniku ne može se uslovljavati ispunjenjem obaveze plaćanja komunalne usluge od strane nekog drugog, u konkretnom slučaju, vlasnika stambenog, poslovnog ili drugog prostora koji taj prostor ne koristi. U pogledu navoda davaoca inicijative da se osporenim odredbama Odluke osporava pravo zakupodavca da pismenim ugovorom, ovjerenim od strane nadležnog organa, prenese obavezu plaćanja na zakupca, te da na osnovu ove odredbe, zakupci stana ili poslovnog prostora kao stvarni korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje ne mogu biti i oslobođeni plaćanja te obaveze, Sud je ocijenio da isti spadaju u pitanja primjene Zakona, o čemu Sud, sagalasno članu 115. Ustava Republike Srpske, nije nadležan da odlučuje. Imajući u vidu da osporena odredba člana 2. stav 2. Odluke o komunalnoj naknadi nije u saglasnosti sa članom 24. Zakona o komunalnim djelatnostima, Sud je ocijenio da, shodno tome, ova odredba nije u saglasnosti ni sa odredbom člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, prema kojoj propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Pored navedenog, cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U- 49/12 PREDSJEDNIK

26. jun 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Utvrđuje se da član 2. stav 2. Odluke o komunalnoj naknadi broj 01-022-37/12… | Sudska praksa | Aktio