Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članova 40, 106, 110, 120. i 126. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 6/12).
Odluka donesena 26. 06. 2013.
Predmeti (1)
U-31/12
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
26. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5. i člana 61. stav (1) tačke g) i d), Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. juna 2013. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članova 40, 106, 110, 120. i 126. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 6/12).
Obrazloženje
Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članova 40, 106, 110, 120. i 126. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 6/12). Davalac inicijative je osporio ustavnost navedenih odredbi Zakona u odnosu na odredbe članova 16, 48, 54, 56. i 60. Ustava Republike Srpske, u odnosu na član II stav 3. tačke e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i Aneks 2. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i u odnosu na član 6. stav 1. i član 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.
Obrazlažući svoje mišljenje davalac inicijative navodi da se ovim zakonom povređuju prava velikog broja Bošnjaka koji, zbog ratnih događaja, žive van Republike Srpske, tvrdeći da ne mogu aktivno učestvovati u radnjama i postupcima u vezi sa uspostavljanjem novog katastra nepokretnosti, čime su dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na pripadnike drugih konstitutvnih naroda i Ostalih; da promjene, u odnosu na ranije regulisanje predmetne materije u sistemu registracije i evidencije nepokretnosti i stvarnih prava na njima, koje uzrokuju prenos nadležnosti sa sudova na organe uprave, ne mogu dovesti do realnih i objektivnih stanja, naročito prije donošenja i sprovođenja popisa i restitucije oduzete imovine; da ovaj zakon nije predvidio da komisije za izlaganje obavezno imaju multietnički sastav; da se osporenim normiranjem dovodi u pitanje postojanost već stečenih prava na nekretninama, te zadire u pravo vlasništva garantovano Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama, kao i povrede vlasničkih interesa države Bosne i Hercegovine nad državnom imovinom.
S tim u vezi davalac inicijative navodi da osporena odredba člana 110. Zakona nije saglasna ni sa Zakonom o stvarnim pravima, ističe autoritet sudske vlasti, njenu nezavisnost i samostalnost, te predlaže da Sud, u konkretnom slučaju, ima u vidu Odluku ovog suda broj: U-76/07 od 19. februara 2010. godine, kao i razloge iznesene od strane Kluba Bošnjaka u Odluci broj: UV-11/11 od 28. decembra 2011. godine.
U odgovoru na navode iz inicijative, koji je Ustavnom sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske, pored toga što inicijativu smatraju nepotpunom i neurednom, predlaže se da Sud ne prihvati, zbog nenadležnosti ratione materiae, traženo ocjenjivanje saglasnosti osporenog Zakona sa Zakonom o stvarnim pravima, niti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Aneksom 2. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Ustavni osnov za donošenje osporenog Zakona, kako se navodi, sadržan je u tačama 6, 10. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, te članu 70. tačka 2. Ustava Republike Srpske. Uz to, ističu da je legitimno pravo zakonodavca da, u vršenju javne vlasti, obavljanje određenih poslova izuzme iz nadležnosti jednih i povjeri u nadležnost drugim organima ili institucijama, ukoliko je izvjesno da će isti relevantnu djelatnost obavljati kompetentnije, tačnije, pouzdanije i efikasnije. Takođe, podsjećaju da je Odlukom Vijeća za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske broj: UV-11/11 od 28. decembra 2011. godine utvrđeno da Zakonom o premjeru i katastru Republike Srpske nije povrijeđen vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda, jer je ocjenjeno da je osporeni zakon, imajući u vidu predmet regulisanja, kao i način na koji je uređeno pitanje premjera i katastra nepokretnosti, opšteg karaktera i da se jednako odnosi na sve građane Republike Srpske. Pored toga, ističu da je davalac inicijative pogrešno zaključio da je Ustavni sud, Odlukom broj: U-76/07 od 19. februara 2010. godine, nadležnost za vođenje zemljišnoknjižne evidencije povjerio sudovima, jer je ista ranije važećim Zakonom o zemljišnim knjigama bila povjerena sudovima, a što u konkretnom slučaju nije bio predmet ocjene ustavnosti. U pogledu navoda u vezi sa Aneksom 2. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, ističe se da je povrat imovine u Republici Srpskoj realizovan 99,9%, kako je to navedeno u izvještajima domaćih i međunarodnih izvora, među kojim i UNHCR-a. Osporenim odredbama Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 6/12) propisano je: da se katastarski premjer vrši u katastarskoj opštini ili njenom dijelu, da sadrži postavljanje dopunskih geodetskih referentnih tačaka za horizontalno i vertikalno pozicioniranje nepokretnosti, određivanje njihovih koordinata, identifikaciju i obilježavanje granice katastarske opštine i katastarske parcele, geodetsko mjerenje i prikupljanje podataka o nepokretnostima, o imaocu prava na nepokretnosti, katastarsko klasiranje zemljišta, te da se u postupku katastarskog premjera može vršiti i bonitiranje zemljišta, da je prije početka katastarskog premjera Uprava dužna da u najmanje jednom mediju dostupnom na čitavoj teritoriji Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i na internet stranici Uprave obavijesti javnost o vršenju katastarskog premjera i objavi poziv imaocima prava da učestvuju u postupku katastarskog premjera, kao i da javnim oglašavanjem pozove sve imaoce prava na zemljištu upisane u popisni registar, katastar zemljišta, zemljišnu knjigu, katastar nepokretnosti, odnosno imaoce prava koji nisu upisani ni u jednu evidenciju da izvrše obilježavanje graničnih tačaka parcela (član 40); da će se, radi utvrđivanja i upisa imalaca stvarnih prava na parcelama i objektima čiji posebni dijelovi nisu upisani u knjigu uloženih ugovora ili zemljišnu knjigu kao etažna svojina, osnovati katastar nepokretnosti u postupku izlaganja, dok se, izuzetno, imaoci stvarnih prava upisani u zemljišnoj knjizi na objektu čiji su posebni dijelovi upisani kao etažna svojina i zemljištu za redovnu upotrebu objekta kao zajednička svojina upisuju u katastar nepokretnosti, kao i da se, kao imalac stvarnih prava za objekte čiji su posebni dijelovi upisani u knjigu uloženih ugovora ili zemljišnu knjigu kao etažna svojina, upisuje lice prema stanju posljednjeg upisa u knjigu u uloženih ugovora ili zemljišnu knjigu, te da će se za zemljište za redovnu upotrebu objekta, odnosno redovnu upotrebu posebnih dijelova objekta, osnovati katastar nepokretnosti u postupku izlaganja (član 106); da se za imaoca prava svojine na objektu utvrđuje jedno od lica: graditelj koji ima pravo svojine, odnosno graditelji koji imaju pravo susvojine ili zajedničke svojine na parceli, ili graditelj koji je imalac drugog odgovarajućeg stvarnog prava na parceli, ako je za objekat izdato odobrenje za građenje ili je objekat izgrađen u vrijeme kada odobrenje za građenje nije biolo uslov, ili graditelj kome je izdato odobrenje za građenje i upotrebna dozvola, te da se, izuzetno, kao imalac prava svojine na objektu upisuje se suvlasnih ili zajedničar na parceli, koji je od svih ostalih suvlasnika ili zajedničara stekao pravo koje ga ovlašćuje da na parceli izgradi objekat (član 110); da je održavanje katastra nepokretnosti prikupljanje, utvrđivanje i sprovođenje nastalih promjena na nepokretnostima, stvarnim pravima na njima i imaocima tih prava, koje su od uticaja na podatke katastra nepokretnosti, u skladu sa odredbama ovog zakona (član 120); da Uprava po službenoj dužnosti, u cilju obezbjeđenja ažurnosti katastra nepokretnosti, prati promjene na nepokretnostima upoređivanjem podataka katastra nepokretnosti sa podacima dobijenim periodičnim snimanjem teritorije Republike Srpske iz vazduha ili podacima dobijenim drugim metodama i postupcima, te da su republički i drugi organi, preduzeća, ustanove i druge organizacije dužni Upravi dostaviti isprave koje su od uticaja na podatke o nepokretnostima i prostornim jedinicama (član 126). U postupku Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, te organizaciju, nadležnosti i rad republičkih organa, kao i druge odnose od interesa za Republiku (tačke 6, 10. i 18 Amandmana XXXII, kojim je zamijenjen član 68. Ustava). Ustav, dalje, utvrđuje da poslove državne uprave obavljaju ministarstva i drugi republički organi uprave, koji provode zakone i druge propise i opšte akte, rješavaju u upravnim stvarima, vrše upravni nadzor i obavljaju druge upravne poslove utvđene zakonom, kao i da će konstitutivni narodi i grupa Ostalih biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama u Republici Srpskoj, kao što su ministarstva u Vladi Republike Srpske, opštinski organi vlasti, okružni sudovi u Republici Srpskoj, kao i opštinski sudovi u Republici Srpskoj (član 97. stavovi 1. i 2. Ustava, koji je dopunjen Amandmanom LXXXV).
Polazeći od navedenih ustavnih odredbi, Zakonom o premjeru i katastru Republike Srpske uređeni su upravni i stručni poslovi koji se odnose na premjer Republike Srpske, katastar nepokretnosti, katastar vodova, osnovne godetske radove, adresni registar, topografsko-kartografsku djelatnost, Geoinformacioni sistem Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, infrastrukturu geoprostornih podataka Republike Srpske i geodetske radove u inžinjersko-tehničkim oblastima (član 1). Katastarskim premjerom, u smislu Zakona, smatra se geodetsko mjerenje i prikupljanje podataka o nepokretnostima i imaocima prava na nepokretnostima (član 35. stav 1). Vršenje premjera i izrada katastra nepokretnosti, njegovo održavanje i obnova, te upisi prava na nepokretnostima su poslovi od opšteg interesa za Republiku, a upravne i stručne poslove povodom navedenog, pored poslova određenih Zakonom o republičkoj upravi, obavlja Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove (članovi 6. i 10). Katastarska opština je osnovna teritorijalna jedinica za koju se vrši katastarski premjer, osniva, obnavlja i održava katastar nepokretnosti, a koja obuhvata područje jednog naseljenog mjesta, za koju se zakonom utvrđuje naziv (član 38. stav 1). Odredbama članova 71. do 75. Zakona uređeno je osnivanje katastra nepokretnosti prema podacima katastarske evidencije, zemljišne knjige, knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova i knjige uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža, katastarskog ili komasacionog premjera, kao i u postupku izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvđivanja prava na nepokretnostima. Odredbama članova 90. do 108. Zakona propisane su vrste upisa u katastar nepokretnosti, kao i prava na nepokretnostima koja se upisuju pod uslovima, na način i po postupku predviđenim ovim zakonom. Članovima 76. do 86. Zakona propisan je sastav i uslovi imenovanja komisije za izlaganje, njene dužnosti, postupak i način rada, među kojima je i obaveza da objavi osnivanje katastra nepokretnosti u javnom oglasu sa precizno određenom sadržinom. Istim zakonom propisano je pravo žalbe, u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta, Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove u roku od 15 dana od prijema rješenja, dok se, u pogledu utvrđivanje prava na nepokretnostima, može pokrenuti spor kod nadležnog suda u roku od 30 dana od prijema rješenja (član 87). Imajući u vidu navedeno, po ocjeni Suda, Narodna skupština Republike Srpske imala je ustavno ovlašćenje da zakonom uredi oblasti premjera i katastra nepkretnosti, katastra vodova i upis stvarnih prava na nepokretnostima u okviru ovlašćenja zakonodavnog organa utvrđenog tačkama 6, 10. i 18. Amandmana XXXII, kojim je zamijenjen član 68. Ustava. Naime, zakonodavac je, procjenjujući prirodu i značaj odnosa koji su u pitanju, utvrdio poslove i ovlašćenje nadležnog organa za obavljanje pojedinih poslova, kao i uslove za obavljanje istih. U konkretnom slučaju, osporenim odredbama članova 40, 106, 110, 120. i 126. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske zakonodavac je propisao poslove (stručne i upravne) koje će obavljati Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, pod kojim uslovima, na koji način i po kojem postupku. Pravo zakonodavca da uređuje organizaciju, nadležnost i rad državnih organa, po ocjeni Suda, uključuje i pravo da određenu vrstu nadležnosti, umjesto ranijem, dodijeli drugom državnom organu ili instituciji, jer zakonsko uređivanje nadležnosti nije Ustavom ograničeno. Naime, Ustav Republike Srpske ne sadrži nijednu odredbu na osnovu koje bi se propisivanje nadležnosti, u konkretnom slučaju, Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, moglo dovesti u ustavnopravnu vezu sa popisom stanovništva i restitucijom oduzete imovine.
Pored navedenog, ovim zakonom definisan je katastarski premjer kao geodetsko mjerenje i prikupljanje podataka o nepokretnostima i imaocima prava na nepokretnostima, koji se vrši u cilju osnivanja ili obnove katastra nepokretnosti (član 35. stavovi 1. i 4). Kako se osporene odredbe Zakona odnose na geodetsko mjerenje i prikupljanje podataka o nepokretnostima i imaocima prava na nepokretnostima, radi osnivanja ili obnove katastra nepokretnosti, njegovog održavanja i ažurnosti, Sud je ocijenio da je pitanje opravdanosti vršenja katastarskog premjera, kao i dužnost pomenute republičke uprave da, na precizno određen način, obavijesti javnost o vršenju katastarskog premjera, stvar cjelishodnosti zakonodavne politike, koja se utvrđuje u postupku donošenja zakona, a čija ocjena nije u nadležnosti ovog suda prema odredbi člana 115. Ustava.
U pogledu navoda davaoca inicijative da primjenom osporenih odredbi Zakona može doći do nemogućnosti ostvarivanja imovinskih prava Bošnjaka, da su time dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na pripadnike drugih konstitutivnih naroda i grupe Ostalih, te da promjene u odnosu na ranije regulisanje predmetne materije, u sistemu registracije i evidencije nepokretnosti i stvarnih prava na njima, koje uzrokuju prenos nadležnosti sa sudova na organe uprave, ne mogu dovesti do realnih i objektivnih stanja, Sud je ocijenio da, saglasno odredbama člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje ustavnost pojedinih odredaba sa stanovišta načina njihove primjene, preciznosti i jasnoće.
U vezi s navodom da komisija za izlaganje nema multietnički sastav, Sud je utvrdio da komisija za izlaganje ne pripada krugu javnih institucija u kojim će konstitutivni narodi i grupa Ostalih, saglasno Amandmanu LXXXV na Ustav Republike Srpske, biti proporcionalno zastupljeni. Kako je odredbama članova 76. do 89. osporenog zakona propisan sastav i uslovi imenovanja komisije za izlaganje kao stručnog tijela, postupak i način rada, a pri čemu se ni na koji način ne uređuju pitanja personalnog, pa time ni nacionalnog sastava komisije, to su, po ocjeni Suda, neosnovani navodi davaoca inicijative u pogledu obaveznog multietničkog sastava ove komisije.
Navodi predlagača s pozivanjem na odredbe članova 16, 48, 54, 56. i 60. Ustava Republike Srpske, prema ocjeni Suda, nisu od uticaja na ustavnost osporenih članova 40, 106, 110, 120. i 126. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske. Naime, propisivanjem kao u osporenim odredbama ne ograničavaju se ustavne slobode i prava, jer se u odnosima uređenim ovim odredbama slobode i prava građana i svojinska zaštita ne ostvaruju neposredno na osnovu Ustava, već na osnovu zakona, što proizilazi iz člana 49. stavovi 1. i 2, člana 60. Ustava, kao i tački 6. i 8. Amandmana XXXII Ustava Republike Srpske.
Takođe, Sud je ocijenio da osporenim normiranjem nije došlo do povrede nijednog od načela garantovanih Ustavom Republike Srpske, kao ni člana 6. stav 1. i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.
U pogledu zahtjeva davaoca inicijative za ocjenu saglasnosti osporenog zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Aneksom 2. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te Zakonom o stvarnim pravima Republike Srpske, Sud nije prihvatio inicijativu, s obzirom da prema članu 115. Ustava Republike Srpske nije u okviru nadležnosti ovog Suda da ocjenjuje saglasnost zakona i drugih propisa Republike Srpske sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Aneksom 2. opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te međusobnu usaglašenost, u ovom slučaju, odredbi člana 110. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske sa Zakonom o stvarnim pravima Republike Srpske, jer se radi o propisima iste pravne snage koji su doneseni od strane istog organa.
S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-31/12 PREDSJEDNIK
26. juna 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman