Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 10. Uredbe o minimumu procesa rada i načinu njegovog obezbjeđivanja u obrazovnim ustanovama i ustanovama učeničkog i studentskog smještaja (''Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/12) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Odbacuje se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti članova 1. do 9. Uredbe iz tačke 1. ove odluke.

Odluka donesena 26. 06. 2013.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-4/13

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

26. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a) i člana 60. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. juna 2013. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 10. Uredbe o minimumu procesa rada i načinu njegovog obezbjeđivanja u obrazovnim ustanovama i ustanovama učeničkog i studentskog smještaja (''Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/12) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Odbacuje se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti članova 1. do 9. Uredbe iz tačke 1. ove odluke.

Obrazloženje

Republički odbor Sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske dao je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti Uredbe o minimumu procesa rada i načinu njegovog obezbjeđivanja u obrazovnim ustanovama i ustanovama učeničkog i studentskog smještaja (''Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/12), koju je donijela Vlada Republike Srpske. Kao razlog osporavanja predlagač navodi da je Vlada osporenom uredbom ograničila pravo na štrajk, sprečavajući Sindikat obrazovanja, nauke i kulture da realizuje odluku o štrajku kao organizovanom prekidu rada i to potpunom obustavom rada, budući da se rad prema Uredbi mora odvijati u ograničenom obimu. Predlagač, takođe, smatra da Vlada nije ovlašćena da uredbom, kao aktom niže pravne snage, proširuje listu djelatnosti od opšteg interesa, te ukazuje na član 11. stav 1. Zakona o štrajku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 111/08), kojim su taksativno navedene djelatnosti od opšteg interesa u kojima je u slučaju štrajka potrebno obezbijediti minimum procesa rada. S tim u vezi predlagač iznosi mišljenje da djelatnosti koje obavljaju obrazovne ustanove i ustanove učeničkog i studentskog standarda nisu djelatnosti od opšteg interesa za koje postoji pravni osnov za utvrđivanje minimuma procesa rada, ukoliko se zaposleni u ovim djelatnostima odluče na ostvarivanje prava na štrajk. Obrazlažući svoje navode o neustavnosti i nezakonitosti osporene uredbe, predlagač je detaljno iznio svoja tumačenja pojedinih odredaba Zakona o štrajku, Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 74/08, 106/09 i 104/11), Zakona o sistemu javnih službi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 68/07 i 109/12), a osvrnuo se i na pojedine odredbe Konvencije UN o pravima djeteta, kojima je zagarantovano pravo djeteta na obrazovanje. Saglasno izloženom, predlagač smatra da je osporenom uredbom povrijeđen član 42. Ustava Republike Srpske, te odredbe čl. 4. i 12. Zakona o štrajku. Vlada Republike Srpske dostavila je odgovor u kome je, pored ostalog, navela da je osporena uredba donesena polazeći od nadležnosti Vlade utvrđene u članu 90. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srpske, te čl. 15. tačka g) i čl. 43. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/08), saglasno kojima je Vlada ovlašćena da donosi akte za izvršavanje zakona. Osnov za tvrdnju da su djelatnosti koje obavljaju obrazovne ustanove i ustanove učeničkog i studentskog standarda djelatnosti od opšteg interesa i da se u tom smislu na štrajk zaposlenih u ovim djelatnostima mogu primijeniti relevantne odredbe Zakona o štrajku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 111/08), po mišljenju donosioca, predstavljaju odredbe člana 2. stav 1. Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 74/08, 71/09 i 104/11) odnosno čl. 1. stav 2. Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 74/08, 106/09 i 104/11), čl. 5. i 6. stav 1. Zakona o učeničkom standardu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 93/06), te član 1. Zakona o studentskom standardu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 34/08). S tim u vezi, u odgovoru se ukazuje i na odredbe Zakona o sistemu javnih službi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 68/07 i 109/12), kojim su kao javne službe definisane ustanove, preduzeća i drugi oblici organizovanja utvrđeni zakonom koji obavljaju djelatnosti od opšteg interesa kojim se obezbjeđuje ostvarivanje prava i dužnosti fizičkih i pravnih lica, kao i ostvarivanje drugog zakonom utvrđenog interesa. Stoga se, prema navodima iz odgovora, ne može govoriti o prekoračenju ovlašćenja iz Zakona o štrajku, već samo o propisivanju minimuma procesa rada i načina njegovog obezbjeđivanja u djelatnostima osnovnog i srednjeg obrazovanja, odnosno u obrazovnim ustanovama i ustanovama učeničkog i studentskog standarda, čime je ispunjen jedan od posebnih uslova za ostvarivanje prava na štrajk zaposlenih u ovom djelatnostima od opšteg interesa. Donošenje ovakvog akta, kako se navodi u odgovoru, predstavlja zakonsku obavezu Vlade kao osnivača, te je na ovaj način zaposlenima u ovim djelatnostima omogućeno da ostvare pravo na štrajk, a da se pri tome ne dovede u pitanje pravo na obrazovanje. Vlada se nije izjasnila o razlozima koji su uticali na to da se članom 10. Uredbe propiše stupanje na snagu ovog akta narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske". U odgovoru Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske ističe se da je navedeno propisivanje u opštem interesu obezbjeđivanja društvene brige o djeci budući da je Odlukom Granskog sindikata obrazovanja, nauke i kulture, broj: 365-1/12 od 15. decembra 2012. godine bio najavljen štrajk u oblasti obrazovanja, zbog čega je bilo neophodno urediti ovu oblast i propisati minimum procesa rada i način njegovog obezbjeđivanja u obrazovnim ustanovama i ustanovama učeničkog i studentskog smještaja u slučaju štrajka, pa samim tim obezbijediti što hitnije stupanje na snagu ove uredbe.

Osporenu Uredbu o minimumu procesa rada i načinu njegovog obezbjeđivanja u obrazovnim ustanovama i ustanovama učeničkog i studentskog smještaja (''Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/12 od 31. decembra 2012. godine) donijela je Vlada Republike Srpske na osnovu člana 12. stav 2. Zakona o štrajku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 111/08) i člana 43. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/08). Uredbom je propisano da zaposleni u ustanovama obrazovanja, učeničkog i studentskog smještaja mogu u skladu sa Zakonom o štrajku da organizuju štrajk pod uslovom da obezbijede minimum procesa rada propisan ovom uredbom (član 1), te da minimum procesa rada koji se mora obezbijediti u ustanovama osnovnog i srednjeg obrazovanja obuhvata izvođenje redovne nastave po dnevnom rasporedu časova u skladu sa godišnjim programom rada škole (član 2).

Pored toga, Sud je, u skladu sa članom 4. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), proširio postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti i na član 10. Uredbe, kojim je propisano da ova uredba stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske".

U postupku razmatranje osporene Uredbe o minimumu procesa rada i načinu njegovog obezbjeđivanja u obrazovnim ustanovama i ustanovama učeničkog i studentskog smještaja (''Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/12) Sud je, prije svega, imao u vidu odredbu člana 109. stav 1. Ustava Republike Srpske, kojom je utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu. Imajući u vidu da donosilac osporenog akta u postupku donošenja Uredbe, kao ni naknadno, nije naveo postojanje naročito opravdanih razloga za stupanje na snagu iste prije isteka roka od osam dana od dana objavljivanja, utvrđenih u postupku donošenja osporenog akta, Sud je ocijenio da odredba člana 10. Uredbe nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Po ocjeni Suda, navodi Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, koje nije donosilac osporenog akta, a koji se odnose na razloge koji su uticali na to da Vlada Republike Srpske, kao donosilac akta, propiše stupanje na snagu ovog akta narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske" ne mogu se smatrati naročito opravdanim razlozima za ranije stupanje na snagu opšteg akta u smislu člana 109. stav 1. Ustava.

Imajući u vidu da ova uredba nije stupila na snagu u skladu sa članom 109. stav 1. Ustava, po ocjeni Suda, ona nije važeći opšti pravni akt u pravnom poretku Republike Srpske. S obzirom na navedeno Sud je ocijenio da se radi o neustavnom pravnom aktu, sa formalnog aspekta, zbog čega se Ustavni Sud nije upuštao u ocjenu njegove neustavnosti i nezakonitosti sa materijalnopravnog aspekta, te je odlučio kao u stavu 2. izreke ove odluke.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-4/13 PREDSJEDNIK

26. juna 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Utvrđuje se da član 10. Uredbe o minimumu procesa rada i načinu njegovog… | Sudska praksa | Aktio