Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 12. stav 1, člana 16. stav 1. i člana 17. stav 1. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 41/03). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke broj: 01-216/12 od 23. februara 2012. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 21/12).
Odluka donesena 26. 06. 2013.
Predmeti (1)
U-35/12
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
26. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. juna 2013. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 12. stav 1, člana 16. stav 1. i člana 17. stav 1. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 41/03).
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke broj: 01-216/12 od 23. februara 2012. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 21/12).
Obrazloženje
Branislav Borenović i Dragan S. Jović dali su Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 12. stav 1, člana 16. stav 1. i člana 17. stav 1. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 41/03) i ustavnosti i zakonitosti Odluke broj: 01-216/12 od 23. februara 2012. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 21/12), koju je donijela Narodna skupština Republike Srpske. Davaoci inicijative osporili su ustavnost navedenih odredbi Zakona u odnosu na Amandmane LXVI i LXVII stav 4, kojim su zamijenjeni preambula i član 1. Ustava, te članove 5, 13, 16, 33, 39, 111. i 113. Ustava Republike Srpske, u odnosu na član II stav 3. tačka k) i stav 4. Ustava Bosne i Hercegovine i Aneks 6. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i članove 13. i 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, te član 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Pored toga, u inicijativi se navodi da osporena Odluka nije u saglasnosti sa citiranim odredbama Ustava Republike Srpske, kao i članom 2. stav 1. tačka 1.1, članom 3. stav 2. tačke A), B), D), i E), te članom 7. stav 4. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske. U obrazloženju inicijative navodi se da osporenim normiranjem nije predviđena žalba na pismenu preporuku komisije za izbor i predloženu rang-listu sa najboljim kandidatima, već prigovor odgovornom javnom službeniku na konačno imenovanje, dok se kopija istog dostavlja Ombudsmenu Republike Srpske, koji, ukoliko postupak imenovanja nije sproveden u skladu sa odredbama ovog zakona, može dati preporuku. Davaoci inicijative smatraju da prigovor ne može biti djelotvoran pravni lijek, za razliku od žalbe koja Zakonom nije predviđena, jer, kako se navodi, preporuka ombudsmena ne obavezuje, odnosno nije sankcionisano suprotno postupanje, pa je zbog toga osporenim normiranjem došlo do kršenja navedenih ustavnih principa: o nepovredivosti ljudskog dostojanstva; jednake zaštite svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom, prava na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o pravu ili na zakonom zasnovanom interesu; pravo učešća u obavljanju javnih poslova i pod jednakim uslovima prijema u javnu službu; prava na rad i slobodu rada; prava na imovinu, odnosno da primjena osporenih odredbi Zakona dovodi do diskriminacije građana po tim osnovima. U prilog tome navode lični primjer davaoca inicijative Dragana S. Jovića, kao učesnika otvorenog postupka za izbor i imenovanje članova Nadzornog odbora Investiciono-razvojne banke Republike Srpske. S tim u vezi, smatraju da osporeno normiranje dovodi i do neravnomjerne zastupljenosti konstitutivnih naroda i grupe Ostalih u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini, te da su pojedine odredbe ovog Zakona međusobno nesaglasne, kao što je član 3. stav 1. sa odredbom člana 3. stav 2. tačka d). Predlažu da Sud utvrdi da osporene odredbe Zakona i osporena Odluka nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske se ističe: da je inicijativa neuredna i nepotpuna, odnosno da nije jasno da li je u pitanju zaštita manjinskih naroda ili diskriminatorni karakter Zakona u odnosu na sve građane Republike; da tvrdnje davalaca inicijative da je osporenim normiranjem došlo do kršenja prava na imovinu, garantovanog Evropskom konvencijom o osnovnim ljudskim pravima i slobodama i prava lica koje nije imenovano na određenu poziciju, nisu osnovane i u vezi s tim ukazuju na pravni stav koji je zauzeo Sud u Rješenju broj U-5/07 od 5. jula 2007. godine, prilikom ocjenjivanja ustavnosti člana 4b. Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate, odnosno da „pravo na imovinu ne postoji do trenutka sticanja određene imovine, a to pravo ne podrazumijeva i pravo na sticanje imovine“; da, osim uopštene tvrdnje o povredi prava na rad, nije precizirano koja su prava iz člana 39. Ustava Republike Srpske osporenim propisivanjem povrijeđena; da su neosnovani navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek, jer je osporenim članovima 16. i 17. Zakona propisano pravo da bilo ko može podnijeti prigovor ombudsmenu na konačno imenovanje, kao i postupanje nadležnog organa po preporuci istog; da Evropska konvencija ne poznaje opštu obavezu nediskriminacije, već je zaštita po osnovu člana 14. povezana sa drugim pravima garantovanim ovom konvencijom; da su, s obzirom na materiju koju regulišu, neosnovane tvrdnje da osporeno normiranje dovodi do neravnomjerne zastupljenosti konstitutivnih naroda i Ostalih, kako u Republici Srpskoj, tako i u Bosni i Hercegovini; te da je osporena Odluka donesena u skladu sa Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske. Smatraju da, u suštini, davaoci inicijative osporavaju koncept Zakona, jer ne sadrži norme koje bi po njihovom mišljenju trebao da sadrži, te da promjenu ovakvog stanja treba tražiti u zakonodavnom okviru, putem izmjena i dopuna osporenog Zakona. Predlaže se da Sud inicijativu ne prihvati. Osporenim odredbama Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 41/03) propisano je: da će komisija za izbor, nakon intervjua i na osnovu u potpunosti dokumentovanih odluka svakog člana komisije, putem pismene preporuke predložiti rang-listu sa najboljim kandidatima odgovornom javnom službeniku na dalje razmatranje, a koja sadrži sve relevantne informacije koje izborna komisija ima o kandidatima i njene preporuke (član 12. stav 1); da bilo koji član javnosti, u slučaju kada postoje dokazi da principi utvrđeni u članu 3. ovog zakona ili postupci nisu ispoštovani, može podnijeti prigovor na konačno imenovanje u skladu sa odredbama ovog zakona (član 16. stav 1); da ombudsmen, kada je nalaz konačan po pitanju da postupak imenovanja nije sproveden u skladu sa odredbama ovog zakona, može dati preporuku odgovornom javnom službeniku da se konačno imenovanje poništi i da se pristupi novom postupku imenovanja (član 17. stav 1).
Osporenom Odlukom broj: 01-216/12 od 23. februara 2012. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 21/12), koju je donijela Narodna skupština Republike Srpske, u Nadzorni odbor Investiciono-razvojne banke Republike Srpske a.d. Banja Luka, na period od četiri godine, izabrani su: Ilija J. Džombić, Slaviša Sandić, Nebojša Lukić, Nada Mirjanić-Gluvić, Mirjana Ostojić i Miloš Vukosavljević (tačka 1), i ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“ (tačka 2).
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredbi Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske, Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da se ustavno uređenje temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima (član 5. stav 1. alineja 1), da su građani ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima i jednaki pred zakonom (član 10), te da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, kao i druge odnose od interesa za Republiku (tačke 10. i 18. Amandmana XXXII, kojim je zamijenjen član 68. Ustava).
Na osnovu navedenih ustavnih odredbi, Sud je utvrdio da je Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Republike Srpske, u skladu sa navedenim ustavnim ovlašćenjem, uređen otvoreni postupak izbora kojim se vrši konačno i ponovno imenovanje na pozicije u regulisanim organima. Tako su, pored ostalog, propisani uslovi, način rada i obaveza komisije za izbor da odgovornom javnom službeniku putem pismene preporuke predloži, uz relevantne informacije, rang-listu sa najboljim kandidatima, da je kandidat, koji je prvi na rang-listi i kojeg je preporučila većina članova komisije za izbor, najuspješnije prošao otvorenu konkurenciju, da će odgovorni javni službenik obezbijediti da se izvrši konačno imenovanje tog kandidata, a u suprotnom biće razmatrani kandidati koji su rangirani kao sljedeći na listi sa užim izborom za imenovanje (član 12). Takođe, da bilo koji član javnosti može, u slučaju kad postoje dokazi da principi utvrđeni u članu 3. ovog zakona ili postupci nisu ispoštovani, podnijeti odgovornom javnom službeniku prigovor na konačno imenovanje i da se kopija istog dostavlja Ombudsmenu Republike Srpske, te da je odgovorni javni službenik dužan o tome obavijestiti podnosioca prigovora u roku od sedam dana od dana podnošenja, dok je kancelariji ombudsmena dužan dostaviti pismeni odgovor na prigovor u roku od četrnaest dana od dana podnošenja istog. Ombudsmen može preduzeti sve mjere neophodne da se prigovor ispita, te ukoliko većina dokaza upućuje da je konačno imenovanje izvršeno u suprotnosti sa principima iz člana 3. ovog zakona i postupcima utvrđenim ovim zakonom, dužan je da pripremi nalaz i zaključke, koji mogu sadržavati preporuku tamo gdje dokazi upućuju da je došlo do kršenja principa i procedura utvrđenih ovim zakonom, i koje, bez iznošenja povjerljivih informacija može objaviti, uključujući i preporuke, te da iste dostavlja i licu koje je podnijelo prigovor (član 16). Kada je nalaz konačan po pitanju da postupak imenovanja nije sproveden u skladu sa odredbama ovog zakona, ombudsmen može dati preporuku odgovornom javnom službeniku da se konačno imenovanje poništi i da se pristupi novom postupku imenovanja, a ukoliko Ombudsmen da preporuke odgovornom javnom službeniku s ciljem da se usvoje nove mjere, isti je dužan da u određenom vremenskom roku obavijesti ombudsmena o postupcima i rokovima za sprovođenje tih postupaka na osnovu navedenih preporuka, u suprotnom ili ako ombudsmen nije zadovoljan navedenim odgovorom ili prijedlogom mjera na osnovu njegovih preporuka, svoje nalaze i preporuke u vezi sa imenovanjem upućuje Narodnoj skupštini Republike Srpske (član 17). Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio da se osporeno normiranje kojim je uređen način i postupak rada komisije za izbor, uključujući intervju i predlaganje rang-liste sa najboljim kandidatima, mogućnost podnošenja prigovora, te preporuka ombudsmena, u zakonom određenim slučajevima, da se konačno imenovanje poništi i pristupi novom postupku imenovanja, ne može smatrati ugrožavanjem prava i sloboda čovjeka i njegove ličnosti, niti je dovedeno u pitanje Ustavom garantovano pravo na rad i dostupnost, pod istim uslovima, radnog mjesta i funkcije (član 39. Ustava), jer se osporene odredbe jednako odnose na sva lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji. Isto tako, Sud je ocijenio da su neosnovane tvrdnje davaoca inicijative da osporeno propisivanje dovodi do neravnomjerne zastupljenosti konstitutivnih naroda i Ostalih u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, jer se osporenim zakonskim odredbama ne pravi razlika među subjektima na koje se odnosi ni u smislu ravnopravnog i bez diskriminacije učestvovanja konstitutivnih naroda, Ostalih i građana u vršenju vlasti u Republici Srpskoj. Takođe, Sud je ocijenio da se ovim odredbama ne vrši diskriminacija ni po bilo kom drugom osnovu. Sud smatra da pravni lijek protiv sastavljene rang-liste nije dozvoljen jer se ne radi o konačnom aktu, nego samo o jednoj fazi u postupku izbora kandidata. Isto tako Sud je mišljenja da je propisivanje prigovora kao pravnog sredstva, a ne žalbe na konačno imenovanje, pitanje cjelishodnosti zakonodavne politike u koje Sud nije ovlašćen da ulazi. Pri tome se ima u vidu da je zaštita prava nezadovoljnih lica konačnom odlukom o izboru obezbijeđena u sudskom postupku. Donošenje preporuka ombudsmena je uobičajen način rada ove institucije koji je predviđen zakonom koji to reguliše (Zakon o Ombudmenu) i ne može se mijenjati drugim zakonima. Dakle, ovakvim propisivanjem nije došlo do povrede ustavnih principa iz člana 16, 111. i 113. Ustava Republike Srpske.
Zbog svega navedenog Sud je ocijenio da se osporenim normiranjem ne dovode u pitanje ni ostali ustavni principi, kao ni garancije iz člana 13. i 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Sud ukazuje da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, što ne uključuje i zaštitu prava sticanja imovine.
U pogledu zahtjeva za ocjenu saglasnosti osporenih zakonskih odredbi sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Aneksom 6. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i međusobne saglasnosti pojedinih odredbi osporenog Zakona, Sud je ocijenio da, prema članu 115. Ustava Republike Srpske, nije u njegovoj nadležnosti da ocjenjuje saglasnost zakona i drugih propisa Republike Srpske sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Aneksom 6. opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i međusobnu saglasnost pojedinih odredbi, u ovom slučaju člana 3. stav 1, sa odredbom člana 3. stav 2. tačka d), osporenog Zakona.
Članom 115. stav 1. tačke 1. i 2. Ustava Republike Srpske utvrđeno je da Ustavni sud odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i o saglasnosti propisa i opštih akata sa zakonom.
Kako iz osporene Odluke broj: 01-216/12 od 23. februara 2012. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 21/12) proizlazi, ovaj akt se odnosi na individualno određene subjekte i na konkretan postupak imenovanja. Prema tome, osporeni akt i po formi i po sadržini ima karakter pojedinačnog, a ne opšteg pravnog akta, zbog čega Ustavni sud, saglasno odredbi člana 115. Ustava Republike Srpske, nije nadležan da ocjenjuje njegovu ustavnost i zakonitost. Saglasno navedenom, Sud je odlučio da, na osnovu člana 37. stav 1. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), zbog nenadležnosti, inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporene odluke ne prihvati.
Smatrajući da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.
Broj: U-35/12 PREDSJEDNIK
26. juni 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman