Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvataju se inicijative za ocjenu ustavnosti člana 5. stav 2, člana 45. stav 2, člana 47 stav 5. i člana 172. st. 1, 2, 3, 4. i 5. tačka v) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 134/11).

Odluka donesena 26. 06. 2013.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-20/12

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

26. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. juna 2013. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvataju se inicijative za ocjenu ustavnosti člana 5. stav 2, člana 45. stav 2, člana 47 stav 5. i člana 172. st. 1, 2, 3, 4. i 5. tačka v) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 134/11).

Obrazloženje

Simo (Rajka) Savanović iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 47. stav 5. i člana 172. st. 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 134/11). Posebne inicijative za ocjenjivanje ustavnosti istog zakona Sudu su dali i: Risto Čakarević iz Osječana, za ocjenjivanje ustavnosti Zakona, a posebno odredbe člana 172. stav 4. i 5. tačka v); Drago Vučenović iz Banje Luke, za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. stav 2, člana 45. stav 2, člana 47. stav 5. i člana 172. st. 1, 2. i 3. i, Momir Novaković, za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 172. st. 1, 2, 3. i 4. Svi inicijatori navode da je donošenjem novog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju narušen ustavni princip ravnopravnosti i jednakosti građana pred zakonom, odnosno odredba člana 10. Ustava Republike Srpske. Kao primjer kršenja ovog ustavnog principa navedeno je da osiguranici sa istim uslovima za ostvarivanje prava na penziju neće ostvariti iste iznose starosne penzije, zavisno od činjenice da li ovo pravo stiču od stupanja na snagu važećeg zakona ili je isto pravo ostvareno po odredbama prethodno važećeg zakona. Pored navedenog, davaoci inicijativa smatraju da se osporenim zakonskim odredbama vrši diskriminacija i prema novim i prema ranijim penzionerima, što je, po njihovom mišljenju suprotno članu 2. Zakona o diskriminaciji («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 59/09), kao i to da se diskriminacija vrši, odnosno da se član 10. Ustava Republike Srpske krši i propisivanjem kao u članu 172. stav 5. tačka v. Zakona, da se za određena lica neće ponovo određivati penzije. Takođe, osporavajući usklađenost odredbe člana 5. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju sa članom 10. Ustava, jedan od inicijatora navodi da zakonodavac ovom odredbom sebi daje pravo da izmjenama i dopunama Zakona ukida stečena prava, te, uz zahtjev za odgovor na neka konkretna pitanja u pogledu sadržaja člana 45. stav 2. i člana 47. stav 5. Zakona, predlaže da Sud ocijeni ustavnost i ovih odredaba. Jedan od inicijatora navodi da je Zakonom, a posebno odredbom člana 172. stav 4, povrijeđen princip vladavine prava iz člana 5. alineja 4. Ustava Republike Srpske, jer se na osnovu iste mijenja njegovo stečeno pravo. Na osnovu iznesenog, te zbog toga što smatraju da ne bi trebalo biti velikih razlika u visini penzija kod istih iznosa uplata u penzijski fond, predlažu da Ustavni sud utvrdi neustavnost osporenih zakonskih odredaba. S obzirom na to da je posebnim inicijativama traženo pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti istog zakona, Sud je, saglasno članu 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 114/12 i 29/13), na osnovu Rješenja broj U-20/12, od 29. maja 2013. godine, po inicijativama vodio jedinstven postupak, pripajajući inicijative: U-22/12, U-37/12 i U-46/12 prvoprispjeloj inicijativi, U-20/12.

U odgovorima na navode iz inicijativa, koje je Ustavnom sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske, prije svega, ističe se da nije u nadležnosti Ustavnog suda da ocjenjuje međusobnu usklađenost zakona uopšte, pa tako ni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i Zakona o zabrani diskriminacije, kao i to da je nemoguće da se zakonodavac izjasni u pogledu navoda o neusaglašenosti Zakona sa načelima Ustava. Naime, u odgovorima je navedeno da se radi o uopšteno datim kvalifikacijama, koje ne ostavljaju prostor za argumentovano upoređivanje norme Zakona sa konkretizovanom normom Ustava. Takođe, navedeno je da predmetnim normiranjem zakonodavac nije povrijedio načelo člana 10. Ustava Republike Srpske, odnosno da je u nadležnosti zakonodavne vlasti da samostalno, između ostalog, uredi uslove za sticanje prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja. U vezi s tim navedeno je da moguće drugačije uređenje predmetne materije, po mišljenju davaoca inicijativa, nije ustavnopravno relevantno, jer samo po sebi ne podrazumijeva da je pozitivno zakonodavstvo u suprotnosti sa Ustavom. Pored toga, ističu da je zakonodavac pozitivnim propisivanjem uzeo u obzir zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, te da nije ugrozio načela solidarnosti i uzajamnosti na kojima je baziran sistem penzijsko-invalidskog osiguranja. U vezi sa iznesenim mišljenjem, navedeno je da primjena načela solidarnosti u penzijskom sistemu isključuje neposredan i srazmjeran odnos između uplaćenih doprinosa i visine penzija zbog čega se određenim kategorijama osiguranika određuje penzija u većem iznosu od onog koji bi im pripadao po osnovu uplaćenih doprinosa, dok se drugim određuje penzija u manjem iznosu od pripadajućeg, kao i to da na visinu penzije utiče i obračunsko razdoblje iz kojeg se uzima iznos plate radi obračuna penzije. Smatraju da je zakonodavac taj koji procjenjuje da li objektivna različitost opravdava i u kojoj mjeri različito tretiranje u, inače, istoj ili sličnoj situaciji, te da Ustavni sud nije nadležan da cijeni cjelishodnost ovakvog rješenja. Posebno se ističe da normiranjem sadržanim u članu 172. stav 4. Zakona, zakonodavac nije povrijedio nijedno načelo Ustava Republike Srpske, pa tako ni ona sadržana u članu 5. alineja 4. i u članu 10. Ustava. S obzirom na iznesenu argumentaciju, kao i to da Ustav ne garantuje obim prava po osnovu socijalnog osiguranja, predlažu da Sud inicijative ne prihvati. Osporenim odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 134/11) propisano je: da stečena prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja mogu prestati samo u slučajevima utvrđenim ovim zakonom (član 5. stav 2); da za određivanje ličnih bodova osiguranika penzijski staž može iznositi najviše 40 godina (član 45. stav 2); da godišnji lični koeficijent može iznositi najviše četiri (član 47. stav 5) i, u članu 172, da korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koji su ta prava ostvarili po propisima koji su primjenjivani do početka primjene ovog zakona ta prava se obezbjeđuju i dalje (stav 1) i da se iznos novčanog davanja po osnovu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja iz stava 1. ovog člana za mjesec u kome je Zakon stupio na snagu usklađuje u skladu sa članom 83. ovog zakona, počevši od 1. januara 2013. godine (stav 2); da će Fond, radi primjene stava 2. ovog člana, po službenoj dužnosti obavijestiti korisnike prava o iznosu novčanog davanja za mjesec u kome je Zakon stupio na snagu (stav 3), da će za korisnike penzije koja je određena od penzijskog osnova u skladu sa članom 87. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02, 110/03, 67/05, 20/07, 33/08,1/09, 71/09, 106/09 i 118/09), Fond po službenoj dužnosti donijeti rješenje o utvrđivanju novog iznosa penzije određene od penzijskog osnova u skladu sa čl. 77. do 86. tog zakona, od prvog dana narednog mjeseca nakon stupanja Zakona na snagu (stav 4), i da, izuzetno od stava 4. ovog člana, neće se ponovo određivati penzije korisniku starosne ili invalidske penzije učesnika NOR-a (stav 5. tačka v).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredaba Sud je imao u vidu da je članom 49. Ustava Republike Srpske utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim ako je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. Takođe, Sud je, u konkretnom postupku, imao u vidu da je tačkom 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, i socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, kao i to da su, prema članu 10. Ustava, građani Republike Srpske ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo.

Po ocjeni Suda, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 134/11), shodno navedenim ustavnim ovlašćenjima, uređena je oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i prava i obaveze po ovom osnovu. Članom 1. Zakona propisano je da se ovim zakonom uređuje obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu međugeneracijske solidarnosti i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje za lica koja nisu obavezno osigurana po ovom zakonu, kao i prava i obaveze na osnovu tih osiguranja. S obzirom na to da Ustav ne uređuje uslove i način ostvarivanja tih prava, pa tako ni slučajeve prestanka stečenih prava iz ovog osiguranja, uslove određivanja ličnih bodova osiguranika, kao i iznos najvišeg godišnjeg ličnog koeficijenta i uslove pod kojima se korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ta prava obezbjeđuju i dalje, te način usklađivanja iznosa novčanih davanja po osnovu navedenog prava i obavještavanja korisnika prava o tome, ta pitanja se, po ocjeni Suda, saglasno navedenim ustavnim odredbama, uređuju zakonom.

Imajući u vidu navedeno, kao i način na koji su osporenim zakonskim odredbama regulisana ova pitanja, Sud je ocijenio da propisivanjem kao u osporenim zakonskim odredbama nije povrijeđen princip jednakosti iz člana 10. Ustava, odnosno da se propisani uslovi i način ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja jednako odnose na sve osiguranike koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji propisanoj tim odredbama. Naime, Ustavom garantovani princip jednakosti, po ocjeni Suda, odnosi se na jednakost u pravima, a ne i na jednakost u uslovima pod kojima se pojedino pravo ostvaruje, odnosno osporenim odredbama Zakona ne uskraćuju se Ustavom utvrđena prava već se, saglasno navedenim ovlašćenjima, utvrđuju uslovi za ostvarivanje tih prava. Tako se, po ocjeni Suda, osporenim zakonskim odredbama ne ograničavaju niti uskraćuju prava korisnika penzijskog i invalidskog osiguranja koji su ta prava ostvarili po propisima koji su primjenjivani do početka primjene ovog zakona, već se obezbjeđuje njihova zaštita i utvrđuju pravila za način usklađivanja naknade. Takođe, po ocjeni Suda, propisivanje kao u osporenim odredbama Zakona da stečena prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja mogu prestati samo u slučajevima utvrđenim ovim zakonom i da za određivanje ličnih bodova osiguranika penzijski staž može iznositi najviše 40 godina, a da godišnji lični koeficijent može iznositi najviše četiri, saglasno je ovlašćenjima zakonodavca iz člana 68. tačka 12. Ustava da uredi i obezbijedi sistem u oblasti socijalnog osiguranja i stvar je zakonodavne politike koju Ustavni sud, saglasno odredbi člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje. Isto tako, po ocjeni Suda, i propisivanje kao u članu 172. stav 4. i stav 5. tačka v) Zakona, stvar je zakonodavne politike, odnosno određivanje za koje korisnike penzije će Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, nakon stupanja Zakona na snagu, donijeti rješenje o utvrđivanju novog iznosa penzije, a za koje se izuzetno neće ponovo određivati penzija, stvar je cjelishodnosti, za čiju ocjenu, Ustavni sud, na osnovu člana 115. Ustava, nije nadležan. Kod ovakvog stava, Sud je imao u vidu da Ustav nijednom svojom odredbom ne garantuje obim prava po osnovu socijalnog osiguranja, pa time ni prava na penziju, odnosno njenu visinu. Pored toga, Sud je u Rješenju broj U-58/05, od 27. februara 2007. godine, već zauzeo stav da Ustav Republike Srpske nijednom svojom odredbom ne garantuje obim prava po osnovu socijalnog osiguranja, pa time ni prava na penziju tako da propisivanje načina usklađivanja penzija, čime se određuje njena visina, predstavlja odraz cjelishodne procjene zakonodavca u uređivanju ovih pravnih odnosa i zavisi od materijalnih mogućnosti društva u određenom periodu.

U pogledu tvrdnje davaoca inicijativa da se osporenim odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju krše odredbe člana 2. Zakona o diskriminaciji («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 59/09), Sud je ocijenio da, saglasno odredbi člana 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usklađenost ovih zakona.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-20/12 PREDSJEDNIK

26. jun 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Ne prihvataju se inicijative za ocjenu ustavnosti člana 5. stav 2, člana 45… | Sudska praksa | Aktio