Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 10. stavovi 1, 2. i 3, član 11. stavovi 1. i 2. i član 12. stavovi 1. i 2. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 100/12 i 116/12) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 134/11, 9/12 i 40/12). Utvrđuje se da član 10. stavovi 1, 2. i 3, član 11. stavovi 1. i 2. i član 12. stavovi 1. i 2. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 31/10), u vrijeme važenja, nisu bili u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 46/04, 55/07 – prečišćeni tekst, 59/08 i 118/09). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 98. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 134/11, 9/12 i 40/12).

Odluka donesena 25. 09. 2013.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-83/12

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

25. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5, člana 60. stav 1. tačke a) i b) i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. septembra 2013. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 10. stavovi 1, 2. i 3, član 11. stavovi 1. i 2. i član 12. stavovi 1. i 2. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 100/12 i 116/12) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 134/11, 9/12 i 40/12).

Utvrđuje se da član 10. stavovi 1, 2. i 3, član 11. stavovi 1. i 2. i član 12. stavovi 1. i 2. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 31/10), u vrijeme važenja, nisu bili u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 46/04, 55/07 – prečišćeni tekst, 59/08 i 118/09).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 98. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 134/11, 9/12 i 40/12).

Obrazloženje

Milan Blagojević iz Doboja dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti članova 10, 11. i 12. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 100/12) i članova 10, 11. i 12. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 31/10). Davalac inicijative smatra da se osporenim odredbama Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 100/12) ne vrši razrada pojedinih odredbi zakona, kako je to propisano članom 69. stav 2. Zakona o republičkoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10 i 24/12), već izmjena i dopuna člana 40. stav 3. i 4. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, čime je donosilac akata izašao iz okvira svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja, te povrijedio temeljne principe vladavine prava i podjele vlasti iz člana 5. alineje 4. i 7. Ustava Republike Srpske. Iz istih razloga osporava odredbe Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 31/10). Predlaže da Sud utvrdi da su osporene odredbe Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 100/12) neustavne i nezakonite, te da Sud, radi otklanjanja posljedica neustavnosti, utvrdi da osporene odredbe Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 31/10), u vrijeme važenja, nisu bile u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

Inicijativom Cvijana Marinkovića iz Šamca, dana 18. februara 2013. godine, tražena je ocjena ustavnosti člana 98. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 134/11, 9/12 i 40/12) i ustavnosti i zakonitosti člana 10. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 100/12 i 116/12). Po mišljenju davaoca inicijative, osporena zakonska odredba, kojom je uređeno pitanje revizije prvostepenih rješenja, nije saglasna sa članom 14. Ustava Republike Srpske i tačkom 3. Amandmana LVII na Ustav, pošto nije određen rok za reviziju. Uz to, mišljenja je da osporena zakonska odredba nije usaglašena sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku. Pored toga, smatra da su osporenim članom 10. Pravilnika regulisana pitanja koja spadaju u zakonodavnu materiju, čije uređivanje je u nadležnosti zakonodavne, a ne izvršne, vlasti, pa je time povrijeđeno načelo podjele vlasti iz člana 69. Ustava Republike Srpske. Zbog izloženog predlaže da Sud utvrdi da osporene odredbe pomenutih akata nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

Sud je na sjednici održanoj 29. maja 2013. godine, saglasno članu 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 114/12 i 29/13), odlučio da o inicijativama vodi jedinstven postupak, pripajajući inicijativu broj U-12/13 prvoprispjeloj inicijativi broj U-83/12.

U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske, koji je dostavljen u predmetu U-12/13, navedeno je: da je inicijativa nepotpuna i neuredna; da nezadovoljstvo davaoca inicijative osporenim zakonskim rješenjem ne može biti predmet ocjene ustavnosti, već zakonodavne procedure, zbog čega moguće drugačije uređenje pitanja revizije nije ustavnopravno relevantno; da ocjena međusobne saglasnosti osporenog zakona sa Zakonom o opštem upravnom postupku, prema članu 115. Ustava Republike Srpske, nije u daležnosti ovog suda; te da su navodi inicijative o povredi člana 14. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno da niko ne može biti podvrgnut mučenju, svirepom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, te da je zabranjeno i kažnjivo svako iznuđivanje priznanja i izjava, ili na bilo kom licu, bez njegovog pristanka, vršiti medicinske i druge naučne oglede, kao i tačke 3. Amandmana LVII na Ustav, kojom je utvrđeno da će se odredbe članova 13, 22, 23, 24, 25, 26, 28. i 30. Ustava o pravima i slobodama ostvariti u skladu sa odgovarajućim odredbama članova 8. do 11. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda – neosnovani. Zbog navedenog donosilac osporenog zakona predlaže da Sud ne prihvati datu inicijativu.

U odgovoru Vlade Republike Srpske, koji je dostavljen u predmetu U-83/12, pored citiranja preambule, osporenih odredbi Pravilnika i relevantnih odredbi Zakona, navodi se: da je u postupku donošenja osporenog Pravilnika pribavljeno mišljenje ministra zdravlja i socijalne zaštite; da su prilikom izrade osporenog akta konsultovani ljekari svih specijalnosti i da je na 10. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti, koju izdaje Svjetska zdravstvena organizacija, u prilogu broj 2. Pravilnika, definisan i bliže određen karakter svake od relevantnih bolesti, utvrđene specifičnosti za pojedine od njih, određen udio vojnog faktora u ukupnom tjelesnom oštećenju, kao i druga pravila koja su od uticaja na vještačenje; te da se i u zemljama okruženja primjenjuju identična pravila za ocjenu vojnog invaliditeta za bolesti nepoznatog porijekla. Donosilac osporenog akta predlaže da Sud ne prihvati datu inicijativu.

Pravilnik o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 100/12 i 116/12), na osnovu člana 40. stav 4. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 134/11, 9/12 i 40/12) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10 i 24/12), po prethodno pribavljenom mišljenju ministra zdravlja i socijalne zaštite, donio je ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske. Ovim aktom uređuje se način utvrđivanja procenta (ocjene) vojnog invaliditeta prema stepenu tjelesnog oštećenja nastalog usljed rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobijene pod okolnostima relevantnim u smislu propisa iz oblasti boračko-invalidske zaštite, te da se njegove odredbe primjenjuju i prilikom utvrđivanja procenta vojnog invaliditeta za tjelesno oštećenje nastalo usljed bolesti koja se pogoršala pod okolnostima iz stava 1. ovog člana, tako što se uzima srazmjeran procenat od cjelokupnog tjelesnog oštećenja u zavisnosti od prirode bolesti, njenog razvoja, trajanja i težine ratnih napora, odnosno napora pri vršenju vojne službe, kao i u zavisnosti od drugih okolnosti koje su u pojedinom slučaju uticale na pogoršanje bolesti (član 1).

Osporenim odredbama ovog Pravilnika propisano je: da se za utvrđivanje vojnog invaliditeta ne uzima u obzir bolest čija je etiologija nepoznata ili još nije sa sigurnošću utvrđena, odnosno koja je uslovljena endogenom ili drugom urođenom ili stečenom sklonošću, odnosno da se izuzetno vojni invaliditet može priznati djelimično, ako su se prvi znaci bolesti iz stava 1. ovog člana pojavili pod okolnostima iz člana 1. ovog pravilnika ili se zdravstveno stanje u tim okolnostima znatno pogoršalo s obzirom na uobičajeni tok bolesti, ili su te okolnosti ometale pravilno liječenje, pa se može smatrati da su ubrzale nepovoljan razvoj bolesti, te da u bolesti iz stava 1. ovog člana spadaju: endogene psihoze, neuroze, posttraumatski stresni poremećaj, epilepsije, amiotrofička nervna oboljenja i mišićne distrofije, multipla skleroza, diskopatije i degenerativna oboljenja kičmenog stuba, dijabetes, esencijalne hipertenzije, urođene srčane mane, ulkusna bolest, reumatoidni artritis, alergijska oboljenja, psorijaza, maligna oboljenja, psihopatije, litijaze, policistična oboljenja, kao i sva druga oboljenja endogene i nepoznate etiologije, dok se procenat vojnog invaliditeta za maligne neoplastične procese koji su nastali kao posljedica rane, povrede ili ozljede, kao i zbog šećerne bolesti koja je nastala kao posljedica rane, povrede ili ozljede, utvrđuje bez primjene stavova 1. i 2. ovog člana ( član 10); da se prilikom procjene vojnog invaliditeta, u smislu člana 10. stavovi 2. i 3. ovog pravilnika, smatra da je uticaj okolnosti vršenja vojne službe u ratu u odnosu na ostale faktore koji uslovljavaju bolest djelimičan od ukupnog tjelesnog oštećenja, te da su bolesti iz člana 10. stava 3. i maksimalni udio vojnog invaliditeta za te bolesti iskazani u tabelarnom prikazu iz Priloga 2 ovog pravilnika, koji je njegov sastavni dio, a u slučaju da je neko od oboljenja iz stava 2. zadobijeno kao direktna posljedica rane, povrede ili ozljede (maligno oboljenje, traumatska epilepsija, dijabetes), ocjena vojnog invaliditeta vrši se po opštim pravilima za oštećenja nastala usljed rane, povrede ili ozljede, dok se, u slučaju da je alergijsko oboljenje (tačka 11. tabelarnog prikaza) profesionalnog ili kontaktnog tipa, ocjena vojnog invaliditeta vrši po opštim pravilima (u punom procentu), te da je ljekarska komisija dužna da u svakom konkretnom slučaju ocijeni koliki je stvarni udio vojnog invaliditeta u ukupnom oštećenju organizma, odnosno koliki je vojni invaliditet, obavezno uzimajući u obzir dužinu vojnog angažovanja, odnosno dužinu tog angažovanja do pojave bolesti, izloženost specifičnim ekspozicijama (uslovi vojnog angažovanja) i godine života stranke u vrijeme vojnog angažovanja, kao i da za bolesti nepoznate etiologije koje nisu izričito predviđene u tabelarnom prikazu iz stava 2. ovog člana, a naročito za sva hereditarna, degenerativna i psihosomatska oboljenja, procenat vojnog invaliditeta i postojanje uzročno-posljedične veze – utvrđuju prema principu analogije, svrstavanjem u najsrodniju bolest predviđenu u tom tabelarnom prikazu (član 11); da se prilikom vještačenja uzročno-posljedične veze između vršenja vojne službe i bolesti iz člana 11. ovog pravilnika i smrti, radi ostvarivanja prava na porodičnu invalidninu, smatra da ta veza postoji samo ako su se prve pojave bolesti ispoljile pod okolnostima vršenja vojne službe, odnosno u vrijeme vršenja te službe, ili ako je dužina vojnog angažovanja do pojave bolesti dovoljna za pretpostavku da je to angažovanje moglo znatno doprinijeti njenom nastanku, ili ako je smrt neposredna posljedica te bolesti i ako je do smrtnog ishoda došlo u roku propisanom zakonom, da uslovi iz stava 1. ovog člana moraju biti kumulativno ispunjeni, te da se bolesti koje su izuzete po članu 11. stav 1. ovog pravilnika, a pobrojane su u tačkama 13. i 14. tabelarnog prikaza u Prilogu 2 ovog pravilnika, kao i sve pogoršane bolesti, ne mogu uopšte uzimati u obzir za utvrđivanje uzročno-posljedične veze iz stava 1. ovog člana (član 12). U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih odredbi Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 100/12 i 116/12), Sud je utvrdio da je Pravilnik donesen u skladu sa ovlašćenjem iz člana 40. stav 4. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, odnosno da je nadležno ministarstvo propisalo način utvrđivanja procenta vojnog invaliditeta i utvrdilo listu procenta vojnog invaliditeta, koja je sastavni dio ovog akta, te uredilo i druga pitanja od značaja za utvrđivanje procenta vojnog invaliditeta, a što je navedenom zakonskom odredbom utvrđeno kao njegova obaveza.

Međutim, ocjenjujući osporene odredbe člana 10. stavovi 1, 2. i 3, člana 11. stavovi 1. i 2. i člana 12. stavovi 1. i 2. Pravilnika, kojim je propisano da se bolest čija je etiologija nepoznata ili još nije sa sigurnošću utvrđena, odnosno koja je uslovljena endogenom ili drugom urođenom ili stečenom sklonošću, neće uzeti u obzir prilikom utvrđivanja vojnog invaliditeta, određivanje stepena uticaja, zakonom predviđenih, okolnosti u odnosu na ostale faktore koji uslovljavaju bolest propisanu članom 10, kao i uslovi vještačenja uzročno-posljedične veze između vršenja vojne službe i bolesti iz člana 11. ovog pravilnika i smrti, radi ostvarivanja prava na porodičnu invalidninu, koji moraju biti kumulativno ispunjeni – Sud je utvrdio da je osporeno propisivanje u suprotnosti sa članom 40. stav 3. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, kojim je propisano da se prilikom utvrđivanja procenta vojnog invaliditeta povodom pogoršane bolesti i bolesti nepoznate ili multifaktorijalne etiologije uzima odgovarajući procenat od cjelokupnog oštećenja organizma, s obzirom na prirodu bolesti, njen razvitak, trajanje i težinu ratnih napora, godine starosti i druge okolnosti koje su u pojedinim slučajevima mogle uticati na bolest, te članovima 61. i 62. ovog zakona, kojima je propisano pravo člana porodice lica iz člana 11. stav 1. ovog zakona, kao i člana porodice vojnika na služenju vojnog roka i lica u rezervnom sastavu, poginulog, nestalog ili umrlog za vrijeme vršenja vojne službe u miru, odnosno umrlog od posljedica rane, povrede ili bolesti zadobijene u vezi sa vršenjem te službe u miru, odnosno umrlog vojnog invalida od prve do četvrte kategorije – na porodičnu invalidninu i zdravstvenu zaštitu.

Sud je ocijenio da je navedenim odredbama donosilac akta bio ovlašćen da, s obzirom na odredbe članova 2, 5, 7, 10, 11. i 12. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, kojim su utvrđene relevantne okolnosti pod kojim su zadobijene bolesti ili ozljede, povrede, rane, a koje imaju za posljedicu oštećenje organizma srazmjerno kojem se određuje procenat vojnog invaliditeta, reguliše način utvrđivanja procenta vojnog invaliditeta srazmjerno oštećenju organizma koje je nastalo kao posljedica rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobijene pod tim okolnostima, kao i izuzetno povodom pogoršane bolesti i bolesti nepoznate ili multifaktorijalne etiologije, uključujući određene subjektivne faktore, ali ne i da propiše bolesti koje se, prilikom utvrđivanja procenta vojnog invaliditeta, neće uzeti u obzir, te da odredi stepen uticaja, zakonom predviđenih, okolnosti u odnosu na ostale faktore koji uslovljavaju bolest propisanu članom 10, kao i da reguliše način utvrđivanja procenta vojnog invaliditeta povodom pogoršane bolesti, njene prirode i razvitka, trajanja i težine ratnih napora, godina starosti i druge okolnosti koje su u pojedinim slučajevima mogle uticati na bolest, kao i na pravo člana porodice, odnosno lica iz člana 11. stav 1. ovog zakona, te člana porodice vojnika na služenju vojnog roka i lica u rezervnom sastavu, poginulog, nestalog ili umrlog za vrijeme vršenja vojne službe u miru, odnosno umrlog od posljedica rane, povrede ili bolesti zadobijene u vezi sa vršenjem te službe u miru, odnosno umrlog vojnog invalida od prve do četvrte kategorije – na porodičnu invalidninu i zdravstvenu zaštitu, ali ne i propisivanje uslova „ako je smrt neposredna posljedica te bolesti...“ za utvrđivanje prilikom vještačenja uzročno-posljedične veze između bolesti, okolnosti i smrti vojnog invalida i drugih lica predviđenih ovim zakonom. Iz navedenog Sud je ocijenio da je donosilac akta osporenim normiranjem, suprotno citiranim zakonskim odredbama, propisao način i uslove za ostvarivanje određenih prava vojnih invalida i članova porodice umrlog vojnog invalida, te na taj način ograničio, odnosno onemogućio ostvarivanje njihovih zakonom utvrđenih prava, čime je donosilac akta prekoračio granice svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja. Činjenica da osporene odredbe nisu u saglasnosti sa zakonom za čije su izvršenje donesene čini ih neustavnom i sa stanovišta člana 108. Ustava Republike Srpske. Pravilnik o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 31/10), na osnovu člana 112. stav 2. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 46/04, 55/07 – prečišćeni tekst, 59/08 i 118/09) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi ( „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08 i 11/09), po pribavljenom mišljenju ministra zdravlja i socijalne zaštite, donio je ministar rada i boračko-invalidske zaštite Vlade Republike Srpske. Ovim aktom uređuje se način utvrđivanja procenta (ocjene) vojnog invaliditeta prema stepenu tjelesnog oštećenja nastalog usljed rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobijene pod okolnostima relevantnim u smislu propisa iz oblasti boračko-invalidske zaštite, te da se odredbe istog primjenjuju i prilikom utvrđivanja procenta vojnog invaliditeta za tjelesno oštećenje nastalo usljed bolesti koja se pogoršala pod okolnostima iz stava 1. ovog člana, tako što se uzima srazmjeran procenat od cjelokupnog tjelesnog oštećenja u zavisnosti od prirode bolesti, njenog razvoja, trajanja i težine ratnih napora, odnosno napora pri vršenju vojne službe, kao i u zavisnosti od drugih okolnosti koje su u pojedinom slučaju uticale na pogoršanje bolesti (član 1).

Osporenim odredbama ovog pravilnika propisano je: da se za utvrđivanje vojnog invaliditeta ne uzima u obzir bolest čija je etiologija nepoznata ili još nije sa sigurnošću utvrđena, odnosno koja je uslovljena endogenom ili drugom urođenom ili stečenom sklonošću, odnosno da se izuzetno vojni invaliditet može priznati djelimično, ako su se prvi znaci bolesti iz stava 1. ovog člana pojavili pod okolnostima iz člana 1. ovog pravilnika ili se zdravstveno stanje u tim okolnostima znatno pogoršalo s obzirom na uobičajeni tok bolesti, ili su te okolnosti ometale pravilno liječenje, pa se može smatrati da su ubrzale nepovoljan razvoj bolesti, te da u bolesti iz stava 1. ovog člana spadaju: endogene psihoze, neuroze, posttraumatski stresni poremećaj, epilepsije, amiotrofička nervna oboljenja i mišićne distrofije, multipla skleroza, diskopatije i degenerativna oboljenja kičmenog stuba, dijabetes, esencijalne hipertenzije, urođene srčane mane, ulkusna bolest, reumatoidni artritis, alergijska oboljenja, psorijaza, maligna oboljenja, psihopatije, litijaze, policistična oboljenja, kao i sva druga oboljenja endogene i nepoznate etiologije, dok se procenat vojnog invaliditeta za maligne neoplastične procese koji su nastali kao posljedica rane, povrede ili ozljede, kao i zbog šećerne bolesti koja je nastala kao posljedica rane, povrede ili ozljede, utvrđuje bez primjene stavova 1. i 2. ovog člana ( član 10); da se prilikom procjene vojnog invaliditeta, u smislu člana 10. stavovi 2. i 3. ovog pravilnika, uzima da je uticaj okolnosti vršenja vojne službe u ratu u odnosu na ostale faktore koji uslovljavaju bolest djelimičan od ukupnog tjelesnog oštećenja, te da su bolesti iz člana 10. stava 3. i maksimalni udio vojnog invaliditeta za te bolesti iskazani u tabelarnom prikazu iz Priloga 2 ovog pravilnika, koji čini njegov sastavni dio, a u slučaju da je neko od oboljenja iz stava 2. zadobijeno kao direktna posljedica rane, povrede ili ozljede (maligno oboljenje, traumatska epilepsija, dijabetes) ocjena vojnog invaliditeta vrši se po opštim pravilima za oštećenja nastala usljed rane, povrede ili ozljede, dok se, u slučaju da je alergijsko oboljenje (tačka 11. tabelarnog prikaza) profesionalnog ili kontaktnog tipa, ocjena vojnog invaliditeta vrši po opštim pravilima (u punom procentu), te da je ljekarska komisija dužna da u svakom konkretnom slučaju ocijeni koliki je stvarni udio vojnog invaliditeta u ukupnom oštećenju organizma, odnosno koliki je vojni invaliditet, obavezno uzimajući u obzir dužinu vojnog angažovanja, odnosno dužinu tog angažovanja do pojave bolesti, izloženost specifičnim ekspozicijama (uslovi vojnog angažovanja) i godine života stranke u vrijeme vojnog angažovanja, kao i da za bolesti nepoznate etiologije koje nisu izričito predviđene u tabelarnom prikazu iz stava 2. ovog člana, a naročito za sva hereditarna, degenerativna i psihosomatska oboljenja, procenat vojnog invaliditeta i postojanje uzročno-posljedične veze utvrđuju prema principu analogije, svrstavanjem u najsrodniju bolest predviđenu u tom tabelarnom prikazu (član 11); da se prilikom vještačenja uzročno-posljedične veze između vršenja vojne službe i bolesti iz člana 11. ovog pravilnika i smrti, radi ostvarivanja prava na porodičnu invalidninu, uzima da ta veza postoji samo ako su se prve pojave bolesti ispoljile pod okolnostima vršenja vojne službe, odnosno u vrijeme vršenja te službe, ili ako je dužina vojnog angažovanja do pojave bolesti dovoljna za pretpostavku da je to angažovanje moglo znatno doprinijeti njenom nastanku, ili ako je smrt neposredna posljedica te bolesti i ako je do smrtnog ishoda došlo u roku propisanom zakonom, da uslovi iz stava 1. ovog člana moraju biti kumulativno ispunjeni, te da se bolesti koje su izuzete po članu 11. stav 1. ovog pravilnika, a pobrojane su u tačkama 13. i 14. tabelarnog prikaza, kao i sve pogoršane bolesti, ne mogu uopšte uzimati u obzir za utvrđivanje uzročno-posljedične veze iz stava 1. ovog člana (član 12). Sud je ustavnost i zakonitost osporenih odredbi pomenutog pravilnika cijenio u vrijeme njegovog važenja, pošto je isti – donošenjem Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 100/12 i 116/12), odnosno 7. novembra 2012. godine kada je stupio na snagu – prestao da važi.

U postupku ocjenjivanja Sud je utvrdio da je članom 41. stavovi 2. i 3. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 46/04, 55/07 – prečišćeni tekst, 59/08 i 118/09), propisano da se procenat vojnog invaliditeta određuje srazmjerno oštećenju organizma koje je nastalo kao posljedica rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobijene pod okolnostima utvrđenim ovim zakonom, uzimajući u obzir i: oštećenja organizma nastala usljed upotrebe standardnih lijekova, operacija i drugih terapeutskih poduhvata radi liječenja rana, povreda, ozljeda ili bolesti zadobijenih pod okolnostima predviđenim ovim zakonom i nošenja ortopedskih pomagala; pol, okolnosti pod kojima je kod maloljetnika i ratnih zarobljenika nastupilo oštećenje organizma usljed psihosomatskih oštećenja i poremećaja, gubitak ili teško oštećenje parnog organa, ako je drugi parni organ izgubljen ili teško oštećen usljed posljedica rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobijene pod okolnostima utvrđenim ovim zakonom, kao i članove 60. stav 2, 61. i 62. ovog zakona, kojima je propisano da član porodice umrlog vojnog invalida od prve do šeste kategorije koji je umro od posljedica rane, povrede, ozljede ili bolesti, po osnovu koje mu je utvrđen vojni invaliditet – imaju pravo na porodičnu invalidninu i zdravstvenu zaštitu i druga prava u vezi sa ostvarivanjem te zaštite, određeni uslovi za ostvarivanje tih prava, te da pravo na porodičnu invalidninu pod istim uslovima imaju i članovi porodice vojnika na odsluženju vojnog roka ili lica u rezervnom sastavu poginulog, odnosno umrlog u roku od jedne godine od posljedica rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobijene za vrijeme učešća u oružanoj akciji ili vršenju vojne dužnosti u miru, kao i članovi porodice lica iz člana 12. stav 2. ovog zakona.

Imajući u vidu sadržinu osporenih odredbi Pravilnika, kao i odredbe članova 2, 3, 4, 6, 7, 10, 11, 12. citiranog zakona, kojim su definisane okolnosti pod kojim su zadobijene rane, povrede, ozljede ili bolest, a zbog kojih je nastupilo oštećenje organizma i srazmjerno kojem se određuje procenat vojnog invaliditeta, Sud je ocijenio da su osporene odredbe člana 10. stavovi 1, 2. i 3, člana 11. stavovi 1. i 2. i člana 12. stavovi 1. i 2. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 31/10) u vrijeme važenja bile u suprotnosti sa članom 41. stav 2. i 3, te članovima 60. stav 2, 61. i 62. pomenutog zakona, kojim je donosilac akta bio ovlašćen da, u okviru zakonom utvrđenih okolnosti pod kojima su zadobijene rane, povrede, ozljede ili bolest, zbog kojih je nastupilo oštećenje organizma i srazmjerno kojem se određuje procenat vojnog invaliditeta, reguliše način utvrđivanja procenta vojnog invaliditeta srazmjerno oštećenju organizma nastalom usljed rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobijene pod tim okolnostima, uključujući oštećenje organizma nastalo usljed upotrebe standardnih lijekova, operacija i drugih terapeutskih poduhvata radi liječenja rana, povreda, ozljeda ili bolesti zadobijenih pod pomenutim okolnostima i nošenja ortopedskih pomagala, kao i pola, te okolnosti pod kojima je kod maloljetnika i ratnih zarobljenika nastupilo oštećenje organizma usljed psihosomatskih oštećenja i poremećaja, gubitak ili teško oštećenje parnog organa, ako je drugi parni organ izgubljen ili teško oštećen usljed posljedica rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobijene pod okolnostima utvrđenim ovim zakonom, ali ne i da propiše bolesti koje se, prilikom utvrđivanja procenta vojnog invaliditeta, neće uzeti u obzir, te da reguliše način i uslove utvrđivanja uzročno-posljedične veze, prilikom vještačenja, između vršenja vojne službe, bolesti iz člana 11. ovog pravilnika i smrti, radi ostvarivanja prava na porodičnu invalidninu, kao ni propisivanje uslova „ako je smrt neposredna posljedica te bolesti...“ za utvrđivanje pomenute uzročno-posljedične veze. Na taj način donosilac akta je osporenim normiranjem, suprotno citiranim zakonskim odredbama, propisao način i uslove za ostvarivanje određenih prava vojnih invalida i članova porodice umrlog vojnog invalida, odnosno ograničio ili onemogućio ostvarivanje njihovih zakonom utvrđenih prava, čime je prekoračio granice svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja i povrijedio načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske. Osporenim članom 98. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 134/11, 9/12 i 40/12) propisano je: da prvostepena rješenja kojima se priznaje status i pravo na mjesečno primanje, izuzev prava na borački dodatak, podliježu reviziji (stav 1); da ministarstvo može vršiti reviziju i rješenja koja ne podliježu obaveznoj reviziji u smislu stava 1. ovog člana (stav 2); da revizija ne odlaže izvršenje rješenja, osim rješenja donesenog u smislu člana 99. stav 4. ovog zakona, rješenja kojim je stranci povećan procenat invaliditeta, odnosno utvrđen veći obim prava u smislu člana 102. ovog zakona i rješenja donesenog u smislu člana 103. ovog zakona (stav 3); da reviziju vrši ministarstvo (stav 4); da se, ako je protiv rješenja donesenog u prvom stepenu izjavljena žalba, o reviziji i žalbi rješava istim rješenjem (stav 5); da će prvostepeni organ, ako protiv rješenja iz stavova 1. i 2. ovog člana nije izjavljena žalba, na zahtjev ministarstva, dostaviti rješenje na reviziju, zajedno sa spisima predmeta (stav 6).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene zakonske odredbe Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da Republika, pored ostalog, uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, te boračku i invalidsku zaštitu (tačke 10. i 12. Amandmana XXXII, kojim je zamijenjen član 68. Ustava). Takođe, Sud je imao u vidu odredbe člana 49. Ustava, kojim je utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje.

Sud je ocijenio da su, saglasno navedenim ustavnim odredbama, Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske uređeni uslovi, način i postupak za utvrđivanje statusa i prava boraca, vojnih invalida i članova porodica poginulih boraca i umrlih vojnih invalida i članova porodica lica stradalih u vršenju vojne službe ili u vršenju aktivnosti u vezi sa tom službom, način obezbjeđivanja novčanih sredstava, te druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava propisanih ovim zakonom. Tako je osporenim članom 98. Zakona propisano da sva prvostepena rješenja kojim se priznaje status i pravo na mjesečno primanje, osim prava na borački dodatak, podliježu obaveznoj reviziji koja je u nadležnosti ministarstva i koje može vršiti reviziju i rješenja koja ne podliježu obaveznoj reviziji, te da, ako je protiv prvostepenog rješenja izjavljena žalba, o reviziji i žalbi rješava istim rješenjem, dok su članom 99. uređeni uslovi, način i postupak obavljanja revizije ostvarenih prava korisnika po ovom zakonu, te da ministarstvo, u vršenju revizije, može dati saglasnost na rješenje ili ga izmijeniti, ukinuti i samo riješiti stvar ili vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. Dakle, osporenom zakonskom odredbom zakonodavac je, rukovodeći se razlozima cjelishodnosti, odredio obaveznu reviziju, te pored propisivanja različitih mogućnosti postupanja ministarstva, zavisno od utvrđene nepravilnosti ili nezakonitosti, propisao da se u postupku ostvarivanja prava po ovom zakonu primjenjuju odredbe Zakona o opštem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno (član 107).

Zakonom o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske » br. 13/02, 87/07 i 50/10), pored ostalog, propisano je da su po ovom zakonu dužni postupati državni organi, kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinaca (član 1), da u pravnim stvarima u kojima je organ zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlašćen da rješava po slobodnoj ocjeni, rješenje mora biti doneseno u granicama ovlašćenja u skladu sa ciljem u kome je ovlašćenje dato (član 5. stav 2).

Iz navedenog proizlazi da osporeno zakonsko rješenje nije nesaglasno sa ustavnim principima iz članova 111. i 113. Ustava Republike Srpske, kojima je utvrđeno da državni organi i organizacije koji vrše javna ovlašćenja mogu u pojedinačnim stvarima rješavati o pravima i obavezama građana ili primjenjivati mjere prinude i ograničenja samo u zakonom propisanom postupku, u kome je svakom data mogućnost da brani svoja prava i interese i da protiv donesenog akta izjavi žalbu, odnosno upotrijebi drugo zakonom predviđeno sredstvo, kao i da se protiv pojedinačnih akata sudova, upravnih i drugih državnih organa, kao i organizacija koje vrše javna ovlašćenja, donesenih u prvom stepenu, može izjaviti žalba nadležnom organu, te da o zakonitosti ovih akata odlučuje sud u upravnom sporu, ako za određenu stvar nije zakonom predviđena druga sudska zaštita. U skladu sa ovakvom ocjenom Suda je i odredba člana 49. stav 2. Ustava, kojom je utvrđeno da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje, imajući pri tome, u vidu ustavni princip da su, pored ostalog, ljudska prava i slobode osnova i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa (član 66. stav 2. Ustava). S obzirom na to da je osporeni član 98. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske donesen saglasno i ovim ustavnim principima, Sud je ocijenio da su neosnovani navodi davaoca inicijative.

U pogledu zahtjeva davaoca inicijative za ocjenu saglasnosti osporene zakonske odredbe sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, Sud nije prihvatio inicijativu jer, prema članu 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost pojedinih zakona Republike Srpske.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić .

Broj: U-83/12 PREDSJEDNIK

25. septembar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Utvrđuje se da član 10. stavovi 1, 2. i 3, član 11. stavovi 1. i 2. i član 12… | Sudska praksa | Aktio