Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 31. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, 68/07, 12/10 i 16/10).

Odluka donesena 25. 09. 2013.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-52/12

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

25. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tač. g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. septembra 2013. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 31. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, 68/07, 12/10 i 16/10).

Obrazloženje

Stanimir Marinković iz Zalužana dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 31. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03 i 96/03). Na traženje Suda da precizira zahtjev, podnosilac inicijative je dostavio podnesak koji je, mada sadrži određena preciziranja, suštinski identičan inicijativi, koju, kako se navodi, u cjelini zamjenjuje. Davalac inicijative smatra da je član 31. Zakona, koji propisuje redoslijed naplate povjerilaca iz slobodne stečajne mase, diskriminatornog karaktera, jer omogućava da dugovi prema nekim povjeriocima ne budu u potpunosti izmireni. S obzirom na navedeno, ističe se osporeni član Zakona nije u saglasnosti sa članovima 10, 66. i 115. Ustava Republike Srpske, članom 6. i 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Preambulom Ustava Bosne i Hercegovine kao i članom 1. stav 2. i članom 2. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 59/09).

U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske u potpunosti se osporavaju navodi iz inicijative te se, između ostalog, ističe da je, u smislu člana 10. Ustava, moguće ispitivati ravnopravnost subjekata koji imaju iste karakteristike, što u predmetnom slučaju podrazumijeva pripadnost povjerilaca istom isplatnom redu. U odgovoru se iznosi stanovište da je obaveza zakonodavca da prava i obaveze određenih istovrsnih ili sličnih grupa reguliše na različit način, ako se tim postupanjem ispravljaju postojeće nejednakosti među njima ili za to postoje drugi opravdani razlozi, te da izjednačavanje povjerilaca različitih isplatnih redova može biti predmet, isključivo, zakonodavnog, a ne ustavnosudskog postupka. Primjećuje se, nadalje, da podnosilac inicijative propušta da obrazloži navode o povredi člana 6(1) Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda te se podvlači da Republika Srpska ne može, zakonom, ograničiti odnosno uskratiti sudski nadzor ili, pak, ograničiti efekte presuda. S obzirom na to da osporenim članom Zakona, kako se navodi, nije povrijeđen član 6 (1) Konvencije, ne postoji ni povreda člana 14. iste, jer je zaštita na osnovu člana 14. povezana sa drugim pravima garantovanim Konvencijom i ne postoji nezavisno. Dodatno se ističe da nije u nadležnosti Suda da cijeni opravdanost zakonskog rješenja, usaglašenost zakona sa Ustavom BiH niti međusobnu usaglašenost zakona. Osporenim članom 31. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03 i 96/03) propisano je da se stečajni povjerioci prema vrsti njihovih potraživanja svrstavaju u isplatne redove. Povjerioci kasnijeg isplatnog reda mogu se namiriti tek pošto budu u cijelosti namireni povjerioci prethodnog isplatnog reda. Stečajni povjerioci istog isplatnog reda namiruju se srazmjerno velični svojih potraživanja (stav 1), a namirenje povjerilaca iz postojećih sredstava slobodne stečajne mase vrši se prema sljedećem redoslijedu: 1. stečajni povjerioci viših isplatnih redova u skladu sa članom 33. ovog zakona; 2. stečajni povjerioci opšteg isplatnog reda u skladu sa članom 32. ovog zakona; 3. stečajni povjerioci nižih isplatnih redova u skladu sa članom 34. ovog zakona (stav 2).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti člana 31. Zakona o stečajnom postupku Sud je imao u vidu član 66. Ustava, koji utvrđuje da prava i dužnosti Republike vrše Ustavom određeni republički organi (stav 1) kao i da su, između ostalog, ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija osnova i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa (stav 2). Nadalje, Sud je uzeo u obzir tačke 6. i 8. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava Republike Srpske, prema kojima Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose, zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, osnovne ciljeve i pravce razvoja te politiku i mjere za usmjeravanje razvoja, član 70. stav 1. tačka 2. Ustava, preme kome Narodna skupština Republike Srpske donosi zakone, druge propise i opšte akte, te član 120. Ustava, koji utvrđuje da se osnivanje, nadležnost, organizacija i postupak pred sudovima utvrđuju zakonom. Takođe, Sud je imao u vidu ustavnu garanciju iz člana 49. stav 2, prema kome se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. Sud je, takođe, pored odredaba Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03 i 96/03) uzeo u obzir i izmjene i dopune Zakona objavljene u „Službenom glasniku Republike Srpske“ br. 68/07, 12/10 i 16/10, jer su stupile na snagu prije davanja inicijative Sudu.

U navedenim ustavnim odredbama je, po ocjeni Suda, sadržano ovlašćenje Narodne skupštine Republike Srpske da zakonom propiše uslove za otvaranje stečajnog postupka, stečajni postupak kao i pravne posljedice njegovog otvaranja i sprovođenja. Ovakvo ustavno ovlašćenje podrazumijeva i nadležnost zakonodavca da odredi pravila postupka čija je svrha grupno namirenje povjerilaca stečajnog dužnika kroz unovčenje njegove imovine i podjelu prikupljenih sredstava povjeriocima, te da u okviru ovih pravila precizira redoslijed namirenja. Stavljajući u međuodnos opštedrušvene i pojedinačne interese te cijeneći značaj stečajnog postupka u okviru privrednog sistema Republike Srpske, zakonodavac je odlučio da, s obzirom na vrstu potraživanja, formira isplatne redove dajući prioritet u namirenju socijalno osjetljivijim povjeriocima. Sud je, takođe, ocijenio da je ovakva korekcija principijelne jednakosti povjerilaca posljedica ovlašćenja zakonodavca da procijeni da li objektivna različitost opravdava, i u kojoj mjeri, različito tretiranje u, inače, istoj ili sličnoj situaciji. Nadalje, ustavni princip jednakosti ne podrazumijeva jednakost u apsolutnom smislu već izjednačenost u pravima i slobodama onih građana koji se, sa aspekta udovoljavanja određenim istim kriterijumima, mogu svrstati u zajedničku kategoriju, a koji se, pri tom, nalaze u istim pravnim situacijama. Adresati osporenog člana Zakona jesu povjerioci stečajnog dužnika koji se međusobno razlikuju po vrsti potraživanja te su po tom osnovu, kako je već navedeno, i svrstani u isplatne redove. S obzirom na to da se, dakle, članom 31. uređuju prava i obaveze međusobno različitih kategorija povjerilaca, koji se ne nalaze u istim pravnim situacijama, Sud je utvrdio da zakonodavac nije osporenim normiranjem povrijedio ustavne garancije iz člana 10. Ustava. Sud je, takođe, ocijenio da normiranjem iz člana 31. Zakona nisu povrijeđena prava zajemčena članom 6(1) i 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Naime, Zakonom o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, 68/07, 12/10 i 16/10) je, između ostalog, predviđena dvostepenost u odlučivanju u postupku stečaja i dopuštena izjava revizije Vrhovnom sudu Republike Srpske (član 11), te je time strankama, osigurana dostupnost javnog postupka pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, u okviru kojeg im je omogućeno izlaganje i suprotstavljanje argumenata, čime su osigurani preduslovi za korišćenje prava zajemčenih članom 6(1) Konvencije. Nezadovoljstvo davaoca inicijative načinom na koji osporeni član normira namirenje povjerilaca, te njegov subjektivni osjećaj za pravo i pravično koji, pogrešno, poistovjećuje sa pravom na pravično suđenje u smislu člana 6(1) Konvencije, nisu od ustavnopravnog značaja. Nadalje, Sud je ocijenio da, s obzirom na to da član 31. Zakona ne propisuje različit tretman jednakih adresata, bez objektivnog opravdanja i odnosa proporcionalnosti između željenog cilja i upotrebljenih sredstava, kao i da se njime ne krše garancije iz člana 6(1) Konvencije, ne može biti riječi ni o povredi prava zajemčenih njenim članom 14. budući da je isti integralni dio drugih članova Konvencije te se ne može primjenjivati autonomno. S obzirom na izloženo Sud je ocijenio da je član 31. Zakona u saglasnosti sa članom 66. Ustava, koji utvrđuje ustavni okvir za postupanje republičkih organa, odnosno da je zakonodavac, regulišući način namirenja stečajnih povjerilaca bez favorizovanja ili davanja posebnih referenci pojedinima, predvidio odgovarajući stepen zaštite prava i sloboda adresata, što je u okvirima diskrecije utvrđene članom 66. Ustava.

Sud je, takođe, utvrdio da, shodno članu 115. Ustava Republike Srpske, nije u njegovoj nadležnosti da cijeni cjelishodnost zakonskog rješenja, saglasnost zakona Republike Srpske sa zakonima Bosne i Hercegovine niti njihovu saglasnost sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno te da prikupljene informacije pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zoran Lipovac, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-52/12 PREDSJEDNIK

25. septembar 2013. godine USTAVNOG SUDA Džerard Selman

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio